novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Retropetak: Ubojstvo u samostanu (“The Name of the Rose”, J. J. Annaud)

Ime ruze
Foto: one-still-in-one-sentence.tumblr.com
Vrijeme čitanja: 3 minute

Umberto Eco, talijanski pisac, teoretičar i profesor, bez sumnje je jedan od najvećih autora dvadesetog stoljeća. Eco je u širim krugovima poznatiji po svom prvom romanu “Ime ruže” (“The Name of the Rose”) koji je objavljen 1980. godine. S obzirom na filmsku tradiciju ekranizacije književnih djela, ni roman Ime ruže nije bio iznimka. Redatelj Jean-Jacques Annaud 1986. godine gledateljima i fanovima romana predstavlja film istog naziva sa Sean Conneryjem u glavnoj ulozi. Ali ono čime se roman “Ime ruže” posebno odlikuje jeste njegova višeslojnost i višeznačnost koju je Eco tako savršeno utkao u kriminalistički žanr, zbog čega je njegova ekranizacija postala zahtjevan i poseban pothvat.

U jednom samostanu na sjeveru Italije redovnici počinju umirati pod misterioznim okolnostima. William od Baskervillea sa svojim učenikom, mladim redovnikom Adsonom, dolazi u samostan kako bi pomogao pri rješavanju misterije. Williamova primarna metoda dedukcije jeste abdukcija, postupak s kojim on dolazi do za njega logičkih zaključaka. No, dok istraga traje, i dalje traju misteriozne smrti redovnika. Čudovišni krivac koji stoji na kraju labirinta je neko za koga William ni u ludilu ne bi pomislio.

Foto: beast-extra.tumblr.com
Mračno apokaliptično doba

Ono čime se ovaj narativ posebno odlikuje jeste njegova atmosfera. Umberto Eco kao vrsni poznavalac srednjeg vijeka bira upravo taj period za vrijeme radnje, a kriminalistički žanr savršen je za jedan od motiva za razvoj priče. Okvir koji mi pratimo jeste period od sedam dana, a ciklus događaja otvaraju i zatvaraju dolazak i odlazak Williama i Adsona. Atmosfera koju onu zatiču je teška, sumorna, poput magle koja obavija kule samostana.

Redovnici su u stalnom strahu, a rješenje tko je ubojica nije ni na vidiku. Upravo ovaj strah, jezu i hladnoću roman nije uspio prikazati kao što je slučaj s filmom. Prostor samostana, ledene i mračne prostorije, prigušena svjetlost koja dopire samo od svijeća, svijećnjaka ili eventualno blijedih zraka sunca blistavo oslikavaju stanje svijesti u samostanu. No, kako Ecovim narativom prevladava samo jedan zakon – zakon entropije – napetost koja sve gradi i uspinje do usijanja, završit će upravo tako – usijani plamen progutat će pravu istinu.

Srednjovjekovni detektiv

A što se tiče istine, Ecova je filozofija da konačne istine nema – odgovor na jednu tajnu uvijek upućuje na drugu i tako ad infinitum. William, koji predstavlja svojevrsnu inkarnaciju Sherlock Holmesa, svim se silama i svojom neizmjernom pameću pokušava domoći konačne istine. S obzirom na to da je vjerna ekranizacija nekog književnog djela nemoguća – a pogotovo romana “Ime ruže” – Annaud je morao birati put kojim će krenuti. Zbog svega toga film The Name of the Rose prije svega je kriminalistički film smješten u period srednjeg vijeka. Svi ostali modeli i razine kojima odlikuje roman su ili latentno provučeni ili potpuno zanemareni. Labirint kojim se naš srednjovjekovni detektiv kreće ipak je velik zalogaj za njega te izlazak iz njega na kraju, iako pobjeđuje čudovište, ne donosi konačnu pobjedu.

Sean Connery zvijezda je ovog filma te ga bez razloga na druge kvalitete uspješno nosi sa svojim performansom. Annaud je iskoristio sva moguća sredstva kako bi redovnike učinio što je više srednjovjekovno uvjerljivim. Sean Connery sa svojom karizmom tu pomalo odskače, ali upravo zahvaljujući njoj pravi ga je užitak gledati. Christian Slater, tada petnaestogodišnjak, igra ulogu koja će ga plasirati kao ozbiljnog glumca tijekom devedesetih, a s obzirom na zahtjeve koji su postavljena pred njega u ulozi Adsona, možemo zaključiti da se fenomenalno snašao u ulozi. Svaka riječ hvale posebno ide Ronu Perlmanu – igrati lika koji govori šest različitih jezika istovremeno nije jednostavno. I unatoč tome koliko njegova pojava na ekranu bila teška, Perlman je zadatku pristupio i više nego profesionalno.

Kvalitetna ekranizacija

Roman “Ime ruže” komplicirano je djelo za ekranizirati. Eco je koristio zanimljive tehnike i pristupe te radnju ispunjavao dijalozima koji imaju realno vrijeme trajanja. Pravila drugog medija takvo izvođenje ne dopuštaju, zbog čega su ti sami dijalozi ispaštali. Bez obzira na to, Annaudova ekranizacija vrhunska je poslastica u kojoj će uživati i oni koji eventualno nisu pročitali roman. Vrhunska pažnja i usredotočenost preporučuju se prilikom gledanja ove unikatne srednjovjekovne kriminalističke priče.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari