Recenzija: ‘Blank Project’ vratio Neneh Cherry iz mrtvih
Znate li tko je Neneh Cherry?
Vjerojatno se većina vas nije ni rodila kada je ona prašila po svjetskim ljestvicama. Krajem ’80-ih i početkom ’90-ih ova je hip hop/pop diva žarila i palila hitovima kao što su Buffalo Stance i I’ve Got You Under My Skin. Godine 1990. bila je nominirana za najboljeg novog izvođača za nagradu Grammy, ali je izgubila od sada već potpuno ismijanog dua Milli Vanilli (nakon što je otkriveno da vokali i osobe koje „izvode“ pjesme nisu iste osobe, morali su vratiti Grammya). Za prvi album “Raw Like Sushi” osvojila je britansku nagradu za najbolji album. Na albumu “Man” 1996. godine imala je predivan hit 7 Seconds s Youssou N’Dourom i za tu je pjesmu osvojila MTV-evu nagradu za najbolji naziv pjesme. Od tada je nema, pojavi se tu i tamo na nekom projektu, to jest suradnji, i opet nestane. Preselila se u rodni Stockholm gdje živi i radi, ali kako sama kaže nikada nije otišla sa scene, samo se malo pritajila jer nije imala potrebu nešto reći, što ne znači da nije pisala. Sada, 18 godina kasnije, izlazi u javnost s albumom “Blank Project”. Svima koji je pamte s kraja ’80-ih i početka ’90-ih te žele čuti nešto kao Buffalo Stance, razočarat će se. Neneh se vraća s albumom koji stilski više podsjeća na 7 Seconds, ali Neneh više recitira i iznosi svoju poeziju nego što pjeva. Kako bi ona sama rekla: “Ja nisam rapper, samo koristim rap da bi se izrazila.”. Ovim albumom do izražaja dolaze repetitivni ritmovi, koji imaju nešto afričko u sebi, i analogni sintesajzeri, koji se ponašaju kao da stvaraju ambijentalnu podlogu uz bubnjeve, dakle nisu zaduženi za melodiju, već melodiju preuzima Neneh svojim pjevanjem, a instrumenti stvaraju zvučnu sliku i ritam pozadinu. Album je snimila s duom RocketNumberNine, koji čine braća Tom i Ben Page, od kojih jedan svira bubnjeve, a drugi analogne sintesajzere, i to su svi instrumenti koji se pojavljuju na albumu. Na njenim live nastupima prate ju upravo Tom i Ben.
Album se sastoji od 10 pjesama snimljenih live i to u samo par pokušaja, neke čak iz prvog. Snimljeno je sve u 5 dana u Woodstocku u studiju Four Teta, koji je i producent albuma. Kako je sama rekla, nije htjela da se snimanje oduži jer je željela uhvatiti trenutak, album je posvetila svojoj djeci i nedavno umrloj majci. “Blank Project” ima jedno gostovanje, gost na pjesmi Out Of The Black je švedska pjevačica Robyn poznata po hitovima Dancing On My Own, With Every Heartbeat, Call Your Girlfriend i drugima.
Istoimena pjesma, Blank Project, druga je pjesma albuma i čim se zove jednako kao album odmah je neizbježna. Nevjerojatan opis ljubavi, one ljubavi u kojoj nekog toliko voliš da ga mrziš.
I feel so small, I hate you, I hate you
I love you, I love you, I love it all
Spit Three Times je pjesma o disfunkcionalnoj vezi u kojoj se akteri stalno susreću na neki način, a zapravo sami nisu sigurni koliko je to dobro za njih.
But you’re like an old friend or an enemy
Holding me down
How is it gonna go?
Leave me alone
You’re addicted to me
Leave me alone
Leave me alone
I’m addicted to you
Robyn gostuje na Out Of The Black i svaka u svojem dijelu pjesme zapravo govore o sebi. U refrenu se susreću i glasovi im se odlično isprepliću. Sam instrumental je malo drugačiji nego u ostalim pjesmama s albuma, kao da je htjela postići da instrumental ujedno bude i više pop, u stilu Robyn, ali da ne zastrani daleko od vibre koju nose ostale pjesme.
Posljednje dvije pjesme će malo usrećiti one koji su se nadali Buffalo Stanceu. U hooku pjesme Dossier Neneh se pokazuje u svom hip hop svjetlu. Pjesma je storytell, priča o upoznavanju muškarca i žene.
Go down, reach down low, get low, get dark, baby drag yo booty on the floor
And now they meet every night beside their beds
And clean theri theet before they climb into their heads
Everything je posljednja pjesma albuma i kao malena poruka njenim fanovima. Outro pjesme je opet mjesto gdje se Neneh barem na kratko vratila svojim hip hop korijenima, dok cijelu pjesmu nosi
If everything is everything, good things come to those who wait, they say
Dočekali smo, nakon 18 godina, album koji je vrijedilo čekati. Four Tet i Neneh se javno vole, i ne mogu zamisliti nikog drugog u ulozi producenta za ovaj album isto kako ne mogu zamisliti neke druge instrumente od ovih koje sviraju braća Page iz RocketNumberNinea. Album nije nimalo “blank” i svakako je vrijedan slušanja kako u društvu uz cugu i zabavu, tako i solo doma za dubokoumno razmišljanje.
