novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

A ti i dalje tragaš za dokazima? ( “The Grain”, S. Kaplanoğlu)

Foto: facebook.com/Semih-Kaplanoğlu-390928070929173
Vrijeme čitanja: 3 minute

Semih Kaplanoğlu, turski redatelj najpoznatiji po trilogiji Yusuf, imao je čast otvoriti ovogodišnji natjecateljski program 23. Sarajevo Film Festivala sa svojim prvim projektom u sedam godina. The Grain je distopijski znanstveno-fantastični film izgrađen u tradiciji sufijske filozofije, zasnovan na odlomcima Kur’anskog poglavlja “Pećina”. U pitanju je zasigurno do sada najveći projekt u karijeri ovog turskog redatelja.

Film počinje crno bijelim kadrom pšeničnih polja gdje pratimo grupu izbjeglica koja biva protjerana iz civilizacije u prostore “Pustoši”. Jedan od imigranata pokušava pobjeći preko zida, ali u pokušaju da prođe elektromagnetski zid biva spržen. Nakon ovog brutalnog redateljskog komentara o imigraciji, Kaplanoğlua kreće svoj film prikazujući nam genetski degradiran svijet, mjesto uništenja tijela i duše.

Foto: facebook.com/Semih-Kaplanoğlu-390928070929173
U potrazi za mesijom

Ovdje upoznajemo protagonista Erola Erina (Jeam-Mar Barr), profesora genetike od kojeg saznajemo da se život na planeti Zemlji približava svom kraju. Ljudi, mijenjajući prirodu, pokušali su proizvesti bolji život, ali u procesu genetskih modifikacija zapravo su ga uspjeli samo uništiti. Na Zemlji više nema prirodnih žitarica čije bi sjeme bilo u mogućnosti dati nebrojeno mnogo generacija, pčele i drugi oprašivači biljaka izumrli su, stoga je samo pitanje vremena kada će GMO proizvodi dostići svoj vrhunac degradacije iz kojeg će uslijediti i finalno izumiranje života na planeti. Posljednja linija nade za opstanak čovječanstva i planete leži u profesoru Cemilu Akmanu (Ermin Bravo) genetičaru, autoru “Teorije genetskog kaosa” i “Teorije čestica” koji se odmetnuo od civilizacije u “Pustoš”. Stoga Erin kreće u potragu za svojim kolegom profesorom Cemilom i ultimativnoj tajni prirodnog zrna.

Foto: facebook.com/Semih-Kaplanoğlu-390928070929173
Vizualna hibridizacija

Kroz distopijski objektiv Kaplanoğlua toksični problemi današnjice poput izbjegličke krize i svjetske gladi dobivaju svoj close up. Na vizualnom nivou redatelj gradi svoju zapanjujuću distopiju koristeći se estetskim elementima specifičnim za Tarkowskog (Nostalghia, Stalker). Crno-bijeli snimci, izvedeni na 35mm traci, pomažu filmu da naglasi posljedice genetskih alteracija. Urbana okruženja, možda se na prvu ne doimaju posebnim te bi se čak moglo dovesti pod upitno koliko su dobro promišljeni (ili ipak sam budžet nije dopuštao nešto bolje). Ipak, kada priča filma napravi pomak iz urbanih sredina u planinske predjele, scenografija postaje veličanstvena.

Foto: facebook.com/Semih-Kaplanoğlu-390928070929173
U pustoši ljudske duše

Nakon 20 minuta istraživanja posljedice ljudskog djelovanja, Kaplanoğlua mijenja smjer u kojem se film kreće. Tako postepeno napredujemo iz zapadnog filma eksperimentalne post-apokalipse na film koji istočnjački istražuje ljudsku dušu. Centralna narativna linija filma izgrađena je na pasusima iz Kur’ana (18:54 do 18:83), putem koje nam redatelj prikazuje razloge zbog kojih je došlo do apokalipse te predlaže način na koji bi civilizacija zaliječila, vršeći dekonstrukciju fizičkog tijela rekonstrukcijom duše. Krećući od kaosa u ruševnim ostacima civiliziranog svijeta, putujemo prema mirnoj pustinji sveobuhvata.

Foto: facebook.com/Semih-Kaplanoğlu-390928070929173

Sufističku inspiraciju redatelj preuzima od Ibna Arabija, posebno se koristeći dijelom “Pečati mudrosti”. Ipak sufi filozofija u filmu ostaje na veoma plitkom nivou, zbog pokušaja dostizanja šire publike. Zbog ovog pojednostavljenja postoje trenuci kada film postaje malo repetitivan, s previše jednostavnih citata koji se naprosto ne uklapaju u samu priču poput “Mi smo uvijek u snu, čak i kada smo budni.” Kaplanoğlu nažalost veoma rijetko koristi puni potencijal sufističkih simbola, a to postaje primjetno tek kada dobijemo potpunu metaforu pokrenutu iz simbola mrava koja ostavlja izrazito jak utjecaj na gledatelja.

Gledajući sveobuhvatnu cjelinu filma, može se reći da je Kaplanoğlu napravio još jedan uspješan rad, kojim će ostaviti svoje gledatelje da promišljaju o onome što su vidjeli, te sebi postave pitanje je li ljudskom rodu ostalo određeno vrijeme, preko kojeg mu neće biti spasa?

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari