Istaknuto
17.07.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta I ovog tjedna u Novoj glazbi donosimo domaće i regionalne glazbene novitete na preslušavanje i glasanje za one koji to zaslužuju.

16.07.2019.

Vrijeme čitanja: 5 minute Hrvatski se redatelji pitaju po čemu je Hrvatska radiotelevizija javna, a po čemu hrvatska. Pozivaju da poručite HRT-u: 'Meni se to gleda!'.

Glazba

Albumi u ožujku: Izdanja koja smo slušali

22.04.2019. Glazbena redakcija
Vrijeme čitanja: 6 minute

Po završetku svakog mjeseca primit ćemo se posla i skupit ćemo nedavno izašle albume koje smo slušali na jedno mjesto. Neki od njih su nas bacili na koljena, neki su nas bacili u očaj. Paleta novih glazbenih izdanja je šarolika i sigurni smo da će svatko pronaći ponešto za sebe. U ožujku su nam kroz player prolazila raznolika izdanja i sigurni smo da će svatko naći nešto za sebe.

Novinari naše glazbene redakcije bili su marljivi pri preslušavanju novih izdanja. Na listi slušanih našli su se albumi bendova Porto Morto, Pseća plaža, Killed a Fox, The Sepia Sisters, Bakterije, FNC Diverzant, Trophy Jump, From Another Mother i Svemir.


Porto Morto – “Portofon”


Porto Morto je zagrebački bend i djeluje unutar JeboTon kolektiva. Ovo im je drugi album, sniman u JeboTon produkciji i Kramasonik studiju.

“Portofon” je jedno sve-najbolje, jedno javi-se-za-kavu, pozdravi-mamu, proći-će i fališ-mi, vic utemeljen na opreci pametan i glup, cliché kojem jednostavno ne možemo odoljeti – klišej s karakterom klasika. Svi su nam njegovi elementi, od onih progresivnijih do onih pop-ivnijih poznati i bliski, a opet ne možemo, a da ne kažemo da album zvuči baš kao Porto Morto i ništa više ili manje. Pjevno, plesno, pametno i peckavo kad treba. Bez pretenzija na tragu „ovo će biti album godine“ i slično, drugi album Porto Morta stvoren je da osvoji svakog tko ga posluša do kraja. Govorim iz svog iskustva, jer sam album pustila onako forme radi kao pratnju za radni dan i odlijepila kad sam stigla do posljednje pjesme Sjedni. Sretne su me okolnosti smjestile u stolicu na kotače koja je dobro podnijela takvu reakciju. Na drugo slušanje pokorile su me Sajle, Bijeg Alarmi. Treće slušanje navelo me da napišem ovaj kratki tekst. Više ne brojim, samo se vrtim u stolici, navijam alarme i razvlačim sajle, pjevam „Kreni na vrijeme! (…) Ptice me zovu da dođem i ja (…) Ne mogu pričat’ s nikim ‘ko će doznat.“ (Ni)kakav radni dan…

– Valentina Sertić

Kada je krajem 2016. izašlo istoimeno debitantsko izdanje Porta Morta, taj prozračno slojevit pop album postavio je letvicu za sva buduća izdanja ovog eklektičnog kolektiva visoko. “Portofon” je nešto manje razigran te mi, unatoč silnom trudu oko razgranavanja i evolucije aranžmana, ostavlja dojam hermetičnosti. Svi minuciozni zvukovni detalji ne idu uvijek u korist samoj pjesmi, a u traženju zvukovlja kojim bi se istaknuli, neki dijelovi zvuče isforsirano i nametnuto. Sve skupa ostavlja nekako nejasnu i nerazrađenu koncepciju, a time se želja za opetovanim slušanjem cjelokupnog albuma smanjuje. Iznimku čine mahniti najavni singl Kuća, Hodaj, na kojoj je vokalno pripomogao Darko Rundek, i apsolutno pobjednička zaključna stvar Sjedni. No, možda je sve to do očekivanja, ona mogu biti zajebana – na primjer, da je “Portofon” njihov prvijenac, vjerojatno bi i ova mini recenzija bila intonirana s više oduševljenja.

– Monika Bračević

“Portofon” je album na kojem su Porto Morto ponovno spojili nespojivo. Ili bi se bar tako moglo zaključiti samo nabrajanjem glazbenih stilova i instrumenata upotrijebljenih na albumu. O tome slušatelj može razmišljati, koji su to sve razni zvukovi i koliko ih ima, a zvuče sasvim prirodno. Niti ih je previše niti premalo, uz rastrojenost i psihodeliju koji se provlače kroz cijelo izdanje, zajedno s pomno konstruiranim igrama riječi u stihovima. Možda se zato Darko Rundek odlučio na gostovanje u pjesmi Hodaj koja je jedna od devet nanizanih. Ovo je album za on željne nečeg drugačijeg, pametnog i modernog.

– Vlatka Semenčić Petrih


Pseća plaža – “Povratak u lagunu br. 07”


Zagrebački bend Pseća plaža objavio je nakon prvijenca “Honolulu” album “Povratak u lagunu br. 07” za etiketu više manje zauvijek.

Pseća plaža me “Povratkom u lagunu br. 07.” podsjetila na neku drugu plažu, odnosno fosile s plaže (Beach Fossils). Glazba je to koja potiče na maštanje o akcijama i pokretima koje nikad nećemo napraviti. Dapače, glazba koja nas može spriječiti da ustanemo iz kreveta bez da nam zacrni misli. No to nije ono što bih istaknula kod ovog albuma. Njegova me potonuća entuzijazma vuku na drugu stranu svijeta. Vokal na mahove zvuči kao Slobodan Tišma iz novosadskog benda La Strada. Još jedan bend na etiketi Više manje zauvijek koji miriše na nostalgiju. Ipak, “Povratak u lagunu br. 07” mi se ne čini kao eksploatacija nostalgije. On, osim što miriše i zvuči kao nostalgija, ostaje iskren u tome i u redovima i između njih. Možda je vrijeme da ih čujem live, iako imam osjećaj da je cijeli doživljaj najbolji tamo gdje se osjećate k’o doma.

– Valentina Sertić


The Sepia Sisters – “Welcome To Palm City”


Zagrebački duo The Sepia Sisters predstavio je novi EP koji se sastoji od osam pjesama mračnog groovy synth izričaja.

Još jedan projekt Filipa Majdaka koji vas neće ostaviti ravnodušnima. Zaokružena synth cjelina malo podsjeća na Starcadian, ali i na neka druga imena svjetske retro synthwave scene. Izmjena muškog i ženskog vokala unose dodatnu dinamiku čime se sprječava dojam jednoličnosti. Utjecaj osamdesetih vidno se provlači kroz izdanje, ali je zakamufliran tako da pjesme zvuče svježe, a ne zastarjelo. Osobni favorit na albumu mi je Escape From Palm City (Outro).

– Helena Kezerić


Killed a Fox – “Crown Shyness”


Zagrebačka rock četvorka Killed A Fox predstavila je novi album “Crown Shyness”, njihovo dosad aranžmanski najkompleksnije i zvukom najzrelije studijsko ostvarenje koje se može svrstati uz bok američkim rock velikanima.

Killed a Fox na novom albumu “Crown Shyness” zvuče moćno, mračno i mistično. Glazba ukorijenjena na grungeu s primjesama NU metala protkana harmonijama posuđenim iz frigijske ljestvice (koja je proslavila System of a Down) i vođena jednim od najboljih rock vokala s ovih prostora poziv su na slušanje čak i ako niste obožavatelj rock zvuka kasnih devedesetih. Definitivna preporuka.

– Vanja Senčar


Svemir – “Strah od dubine”


Nakon tri albuma, zagrebačka četvorka Svemir snimila je i svoj četvrti pod nazivom “Strah od dubine”. Od njihovog prošlog izdanja “Male laži” prošle su tri godine, tijekom kojih je bend brusio svoj zvuk i nove pjesme.

Da su stvari samo crno-bijele, za ovaj uradak mogli bismo banalno ukazati kako se radi o laganom i ujednačenom alt country/folk rock kontempliranju i retrospekciji života jedne sredovječne osobe. No, kao što se i život događa uvijek negdje između, tako se dubina ovog albuma krije u potvrdnom odgovoru na stihove, “nisam valjda tu da me nema?“,  što ne čini ovaj život ništavim, već naprotiv, još dragocjenijim. Ne moramo biti na istoj vremenskoj liniji kao glavna protagonistica, ali svi možemo naslutiti, u većoj ili manjoj mjeri, taj primordijalni ljudski strah da smo nebitni – koji pak na sve načine nastojimo gurnuti pod tepih. Zvonka Obajdin na ovom albumu ne pokušava ništa sakriti ili zamaskirati, baš naprotiv. Osobnu notu stihova još su više naglasili tako da su sve pjesme snimljene uživo, što se pokazalo kao odlična odluka. Neizbrušeno Zvonkino pjevanje vjerojatno neće svima sjesti, ali nekako paše uz ovu intimističku ispovijest uratka. Slušajte ovaj album, ne zato što pruža odgovore na sva egzistencijalna pitanja, već zato što služi kao praktičan primjer kako se u životu treba baviti nečim što stvarno volite – sve ostalo je poraz(no).

– Monika Bračević


FNC Diverzant – “Stanica Dugave”


Iz recenzije:

Zagrebački punkeri FNC Diverzant nakon čak 16 godina predstavljaju svoj drugi album “Stanica Dugave”, zapravo, uspjeli su ako ništa u nakani da im nakon prvog jubilarnog i drugi album bude jubilaran. Uspjeli su 11 pjesama skucati na ispod 20 minuta što ne mora nužno biti loše, ali ostaje dojam kako je puno puno nedorečenosti ostalo nakon svega i zapravo je šteta jer stvari poput U tebi je razlog, Ajde stari i Čudne priče zaista imaju potencijala i predstavljaju kostur sasvim solidnog EP-a, ovako se na žalost gube u ostatku nazovi albuma koji niti jednim valjanim razlogom ne opravdava tolike godine diskografske pauze.

– Mihael Pinter


Trophy jump – “Haphazard”


Trophy Jump je zagrebački bend koji je i dio JeboTon ansambla. Svoj novi EP nazvali su “Haphazard”, a koliko je slučajan ne znam. Snimljen je u Kuća Studiju prošle zime a objavljen je početkom ožujka.

Sa svojih pet pjesama prodrmat će slušatelja nezahtjevnom i simpatičnom punk rock kombinacijom koja će u sjećanje prizvati slične američke bendove. Ono što mi je malo paralo uho slušajući EP je izgovor engleskog jezika na kojem bi se moralo još poraditi da zvuči prirodnije. Zadnja pjesma Remete Hills izmamila je osmjeh jer je lijepo priznanje Zagrebu i njegovim kvartovima- “We spend the summers here in Maksimir/ Florida comes next year“.

– Vlatka Semenčić Petrih


Bakterije – “Raspad sistema”


Iz recenzije:

Ovo je kompilacijsko izdanje koje ima svijetlih i potentnih trenutaka ponajprije na razini nesputane žestine i „homagea“ bendovima poput Black Flaga, Exploiteda, The Adicts-a pa sve do Sick of it All-a. Tematski, riječ je o općom mjestima rasapa bolesnog sistema čije se metastaze materijalizma, rasizma, fašizma opjevavaju pozivima na junačku borbu za ravnopravnost, mir, blagostanje, linearnu raspodjelu ovozemaljskog bogatstva i sve te divne krasne stvari koji hrane napaćenu punkersku dušu.Sve u svemu, album koji će generirati par razloga za svirku i potom nestati u bespućima underground punkerskih škrabica u kojima leže mnogi znani i neznani junaci prosječnih punkerskih ostvarenja, da je riječ o debi albumu klinaca koji su zakoračili na punkersku stazu ovo bi bilo ostvarenje vrijedno pažnje, ovako – sretno na zapadu.

– Mihael Pinter


From Another Mother – “Atatoa”


Iz recenzije:

Iako sam veliki podupiratelj svih bubnjara koji pjevaju, mislim da su prve četiri pjesme ovog albuma ujedno i one kojima se želim vraćati. Među njima posebno bih istaknula kontemplativnu divotu koja nosi ime Supernova. Njezin minimalistički uvod, zapravo jedna kratka molitva, pretače se u gitaristička previranja da bi se putem gubio u šumovima i na koncu vratio svom blagostanju. Ona je možda najbolji primjer sklada između teksta i muzike na albumu.

– Valentina Sertić

(Visited 290 times, 3 visits today)

Komentari