novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Albumi u veljači 2019. – Izdanja koja smo slušali

albumi
Foto: Press / Edit: Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 7 minute

Po završetku svakog mjeseca primit ćemo se posla i skupit ćemo nedavno izašle albume koje smo slušali na jedno mjesto. Neki od njih su nas bacili na koljena, neki su nas bacili u očaj. Paleta novih glazbenih izdanja je šarolika i sigurni smo da će svatko pronaći ponešto za sebe. U veljači su nam kroz player prolazila vrlo zanimljiva izdanja.

Novinari naše glazbene redakcije podijelili su dojmove, bilo je usuglašenih reakcija, ali i razilaženja u mišljenjima. Na listi slušanih su se našli Šumovi protiv valova, Paul The Walrus, Stephany Stefan, Crvi, Akademija, Die Zoone, S kim ja radim i Kojoti.


Šumovi protiv valova – “Šumovi protiv valova”


Šumovi protiv valova su četveročlana skupina koja djeluje nešto više od osam godina. Album je sniman uživo, bez ponavljanja i nadosnimavanja. Tome je također pripomogao i način na koji je snimljena i smiksana ploča. Radi se o AAA pristupu tzv. trostrukoj analognoj tehnologiji, što znači da nigdje u cijelom procesu rada nije korišten kompjutor. Kompletan je materijal sniman i miksan na magnetofonsku vrpcu s koje je direktno rezan cut za vinil. Masteringa snimke nema.

Ovaj instrumentalni album pao je s istog duhovnog stabla kao nekad Sigur Rós, a nešto na njemu ne pripada ovom svijetu – progresivni aranžmani, glazbeni portali i stakleni prijelazi grade ovaj nježno zreli uspjeh čije je slušanje strpljivo slikanje složene panorame. Istaknuta disciplina i analogna tehnika kojom je nastao prvijenac ovog psihodeličnog benda ističu ga kao jedinstveno izdanje tekuće godine koje je u pripremi već osam, a uši slušatelja stavlja u bezvremensko. Šumovi protiv valova debitantskim su albumom na mjestu na koje mnogi tek trebaju doći, neki nikad ne dolaze, a preciznim snimkom lišenom mastera zavidno prelaze sve poznate okvire.

– David Gašo

Iako je ljudski glas najkompleksniji instrument te najbolje prenosi emocije jako je teško danas samo glazbalima predočiti slušatelju svoje vizije i misli. Možda se kod njih čuje utjecaj post rock velikana, ali dovoljno su svojstveni da nas odvode u neke svoje dimenzije iz kojih dolaze. Teksture su im sadržajne, svaka pjesma ima svoju fabulu, a dinamika pjesama baš taman trajanja da te pusti iz mašte u pravom trenutku.

– Ivan Košar

Neovisno o tome što nas još čeka u svijetu domaće glazbe do kraja godine, ovaj album će mi sigurno biti u top izdanjima u 2019. Album “Šumovi protiv valova” je vrlo atmosferična cjelina koja traži na slušanje svako toliko pa joj se rado vraćam. Upravo to je najbolja potvrda od slušatelja da je stvoreno nešto jako dobro.

– Helena Kezerić


Paul The Walrus – “Dolphin and Whale Watching Part Two


Zagrebački bend Paul The Walrus objavio je svoj drugi EP pod nazivom “Dolphin And Whale Watching Part Two” koji je u svojoj cijelosti je napisan, odsviran, snimljen i produciran od strane Borne Mijolovića.

Dok je “Part One” dupina i promatranja kitova uspoređen s ranijim radom Beatlesa, njegova druga polovica osobito priziva ekscentričnije isječke bendova kao što su Lightning Seeds ili Shinsi. Paul The Walrus i njihova osobenjačka priroda pridonosi kvaliteti inače čistih i urednih EP-ova, a naročito je pohvalan neodoljiv poziv glazbe na ponovno slušanje te plesna obilježja i glazbeni crvi poput uvodne I’m Not There. Morževi su produkcijski tamo gdje trebaju biti, no repetitivnost sličnih aranžmana ili šećerne napadnosti već sredinom EP-a upozoravaju na potrebu pauze među studijskim snimcima, one koja će barem kratko usporiti njegov neumorni tempo – nešto što čini izbor podjele albuma na dva manja dijela primjetno pametnijim.

– David Gašo

Zagrebački Paul the Walrus, Borna M*, nastavlja tamo gdje je stao s prvim dijelom albuma. Četiri pjesme – od toga se sastoji najnoviji EP uradak zagrebačkog Paul the Walrusa. Neobično je da je Borni ponovno uspjelo samo nas s četiri pjesme relativno kratkog trajanja uvesti u pop svijet inspiriran Beatlesima, Beach Boysima, Buddy Hollyjem i ekipom, koja je stvarala prekrasno nevinu glazbu 50-ih i 60-ih godina, dodajući im ovoga puta i primjese modernijeg, na trenutke i mračnijeg zvuka. Svaka pjesma za sebe predstavlja na drugačiji način iskorištenu inspiraciju iste grupe glazbenih uzora. Svim pjesmama zajednički nazivnik je catchiness. Nevjerojatno slušljiv EP isprepleten s uhu ugodnim i srcu poznatim glazbenim linijama zbog kratkoga trajanja htjet ćete preslušati opet, opet i opet.

– Anamaria Maričić


Stephany Stefan – “Iridescent”


Stephany Stefan je multi disciplinarna umjetnica iz Rijeke koja se osim glazbe bavi fotografijom i kombinira kazališne, plesne i cirkuske vještine. Na svojim nastupima spaja navedene grane umjetnosti u jednu cjelinu, izvodeći autorsku glazbu u pratnji benda. Svoju glazbu ne žanrira već ju naziva multižanrovskom. “Iridescent” je konceptualni album koji kroz 12 pjesma razmatra čovjeka kao fizičko, emotivno i spiritualno biće te se tematski dotiče svega sto čovjeka zaokuplja na ta tri nivoa: od njegovog psihofizičkog zdravlja, odnosa s drugim ljudima, stanja u svijetu te kolektivne svijesti, pa sve do sagledavanja šire slike.

Dobar sudar klasičnog i psihodeličnog i jedinstvena vizija utopljena u jezeru ustajale produkcije nesretna je suma ovog inače obećavajućeg albuma. Može se reći kako vokal Stephany Stefan ponosno pleše na prašnjavoj pozornici kao da se ne obazire na mrak u dvorani ili možda samopouzdano pliva u plitkoj vodi. Unatoč razočaravajućoj plosnatosti mastera, talent se pjevačice uspijeva probiti kroz gustu paučinu, a igra glasa kao najmoćnijeg oružja njezinog arsenala uspijeva zavesti slušatelja.

– David Gašo


S kim ja radim – “Žaruljarnica”


Zagrebački bend S kim ja radim se u press materijalima ne predstavlja lijepim riječima što je dobar obrambeni mehanizam. Žanrovski nesvrstani bend objavio je svoj prvi album pod nazivom “Žaruljarnica”.

“Žaruljarnica” je u svojih malo više od šesnaest minuta skupila deset pjesama. Teško povezivo i teško razumljivo, a samim time i pomalo teško za slušanje ovo izdanje zagrebačkog benda S kim ja radim nije me se dojmilo. Pokušaj koji je zahtijevao koncentraciju i pripremu mogao je postići bolji rezultat. Vjerojatno je ozbiljna bila namjera napraviti neozbiljan album. Ako je to bila poanta, onda su uspjeli. Ako nije, meni je na žalost promaknula.

– Vlatka Semenčić Petrih

Pomiješaj u loncu Ramba Amadeusa, emisiju Normalnofobija, začini s Čudnoređem te ubaci još malo punk prizvuka s gajdama i dobiti češ nešto približno S kim ja radim. Ustvari nećeš, ali to je kao što rekoh približno. Minimalizmom pokušavaju izvući maksimum u svojoj jedinstvenosti i jednostavnosti. Pjesme su dovoljno kratke i ostavljaju posprdni osmijeh i WTF efekt na licu. U globalu i nisu tako grozni i katastrofalni kako za sebe sami kažu. I Cartman iz South Park-a bi bio zadovoljan što ga pokušavaju kopirati pjevno u nekim pjesmama.

– Ivan Košar

Čudni tekstovi uglazbljeni u punk melodije podvučeni gajdama, a opjevani vokalom koji na mahove prelazi u metal – dodajte tome još i dobru zajebanciju u tekstovima i očitu dozu ludosti da se ovakvi žanrovi uopće iskombiniraju. Dobili ste 16-minutni album prvijenac benda S kim ja radim u jednoj rečenici. Na prvu dosta grub i nespretan, ali humorističan i šarolik pa zbog toga i zanimljiv uradak.

– Anamaria Maričić

Vukle su se neke poveznice između Biciklića i S kim ja radim. Da se razumijemo – mislim da je Biciklić predivna skupina neponovljivih ljudi. I da nam je jedan takav ili sličan bend dosta. Kad sam čula početak prve pjesme Šljiva rekla sam – Može. Onda je krenulo vokalno prenemaganje što je moj odgovor pretvorilo u Vojkovu uspješnicu. Mislim da bi mi ovaj album bio slušljiviji da je instrumentalan ili da je način pjevanja barem malo (mom) uhu ugodniji. Volim apsurdne stvari, ali ova nakupina svega nije moja šalica apsurda. Čini mi se da je kod “Žaruljarnice” sve crno – bijelo. Ili će vam to biti nešto najbolje ikad, ili će vam biti žao vremena koje ste utrošili slušajući album. Kod mene  je ovo drugo, ali imaju plus za trud s gajdama.

– Helena Kezerić


Akademija – “Pasiv”


“Pasiv” je album dua Akademija. Grupa dolazi iz Zagreba i formirana je za potrebe ovog projekta; sastoji se primarno od dva člana te par gostiju. Koncept projekta je takav da je za svaku pjesmu snimljen motiv / fotografija i svaka ideja za pjesmu se vrti oko jednog glavnog motiva. Projekt je sniman, miksan i masteriran u MPA ( Music Production Academy ), kod Andreja Lončarića. Mario Grgić i Mario Ivanović gostujući su producenti, Lara Janić se pojavljuje kao gostujući vokal, a tu su još i MC Scriptor, Žuga Loneli i Ro. Emilija Grigić zaslužna je za vizuale audio zapisa.

Daniel Čelan i Dejan Dujmović napravili su album koji u konačnici zvuči jednolično. Dobra ideja i lijepa atmosferska glazba raspoređene su u deset pjesama, no nakon kraćeg slušanja primjećuje se isti uzorak. Ono što unosi različitost je pjesma Jezik koja svojim stihovima duboko uznemiruje i ne zove na ponovno slušanje. Nadam se da će sljedećim projektom biti zanimljiviji.

– Vlatka Semenčić Petrih

Kad te sa svih strana bombardiraju trap i mumljajući reperi/ce trebaš se vratiti nekoliko koraka u nazad, ali ne kako bi nazadovao već kako bi ponovno čuo kako je to nekada bilo bolje. Čak me iznenadilo da ima još glazbenih pojedinaca koji implementiraju beatove na jazz i soul te da imaju smislene tekstove. Flow je prirodan, a glazbeni temelj prati zadanu temu ovisno želiš li čuti nježniju traku ili malo agresivniju.

– Ivan Košar


Die Zoone – “Slapovi”


Die Zoone je član benda Pseća plaža, a “Slapovi” su nastali kao live session za Baobab Radio. Općenito Die Zoone je zamišljen kao multimedijalni projekt u sklopu kojeg se Branimir bavi dizajnom zvuka, video sintezom, eksperimentalnim zvukom i svjetlom.

Slučajno sam ovaj mjesec više preslušavala instrumentalna izdanja i bolje su mi legla od onih vokalnih. Možda je to sve zbog Šumova protiv valova i Blue Foresta, ali poklopilo se tako. Za “Slapove” mogu reći da su mi legli u trenutku slušanja, ali im se vrlo vjerojatno neću ponovno vratiti jer me nisu dovoljno zainteresirali. Prije svega, ovo je album za strpljive i ljubitelje ambijentalne glazbe. Za prvu polovicu “Slapova” moglo bi se reći da je skup tematskih zvukova s glatkim prijelazima i da se osim treće po redu pjesme pod nazivom ************************ ne događa ništa konkretno i imate dojam kao da ste u završnoj fazi sata joge ili kao da slušate modernu reiki glazbu. To i nije ništa loše, ali ako ste ostali slušati dalje, nešto se počinje događati u 29. minuti albuma kada se razbija monotonija i ambijentalnost ide u drugačijem smjeru. Prvih pola sata albuma jest podređeno zvuku vode, kapljica i šuštanju slapova. Možda nije bila loša ideja razdvojiti ga u dvije cjeline jer se osjeti jasan rez na pola. Zadnjih deset minuta albuma opet donosi umirujući zvuk slapova kao s početka i time se cjelina naizgled tematski zaokružuje. Veći sam fan druge polovice albuma jer je dinamičnija. Ovo izdanje nije za svačiji ukus, ali je vrijedno pohvale jer unosi dašak svježine u očekivane zvukove s naše scene i naglašava da trebamo popratiti što će Die Zoone stvarati u budućnosti. Neovisno o svemu iznesenom ovaj album vam se vjerojatno neće svidjeti (nećete ga imati ni strpljenja slušati) ako u startu ne aktivirate svoju meditativnu stranu.

– Helena Kezerić


Crvi – “Šta si to uradio?”


Iz recenzije:

Vrlo lako i bez trenutka ustezanja se može reći kako već u veljači imamo ozbiljnog kandidata za vrhove mnogih godišnjih lista kojima internet vrvi u posljednjem mjesecu u godini, a srpska alternativna scena (uz Artan lili, Ti, Straight Mickey and the Boyz, Buč Kesidi, Šajzerbiterlemon, Vizelj) ima još jednog kandidata u kategoriji „ne propustiti“ jer ako Crvi uspiju kroz žive nastupe pretočiti i nadograditi silinu koju posjeduju, debitantsko “Piše nam se dobro” će ujedno biti i vizionarski iskaz ovog benda.

– Mihael Pinter


Kojoti –  “Sve je pod kontrolom?”


Iz recenzije:

Kada se album posluša od početka do kraja u komadu i podosta glasno, bez obaziranja na tehnološka upozorenja o oštećenju sluha, dobije se dobra doza rock´n´rolla kojeg nismo imali prilike često čuti u novije doba.

– Vlatka Semenčić Petrih

Be social

Komentari