novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

“Alphonsine” (Komedija): Loš pokušaj društvene kritike

Vrijeme čitanja: 6 minute

Kazalište Komedija praizvedbom mjuzikla “Alphonsine” obilježilo je 40 godina umjetničkog rada Veseljka Barešića. Barešić je autor glazbe i libreta, potpisuje režiju i scenografiju mjuzikla, a na svečanoj premijeri 5. svibnja ravnao je i orkestrom. Inspiriran romanom “Dama s kamelijama” Alexandrea Dumasa mlađeg, ovaj mjuzikl progovara o suvremenoj prostituciji kojoj se mlade žene odaju zbog loše financijske situacije ili zbog napretka u karijeri. Radnja Dumasova romana donosi priču o pariškoj kurtizani Alphonsine Plessis čiji je ljubavnik bio i sam pisac. Barešićev mjuzikl nije prvo umjetničko djelo inspirirano tom pričom – Verdi je 1853. po romanu napisao operu “Traviata”, a kasnije su nastali i film, drama te balet.

Dumasovu “Damu s kamelijama” čita mlada studentica književnosti Manon (Petra Golik), glavni lik Barešićeva mjuzikla. Pritisnuta obiteljskim dugovima svoga oca, Manon se odlučuje za prostituciju. Odlazi do Valery (Mila Elegović), vlasnice modne agencije koja podvodi mlade djevojke utjecajnim muškarcima. Valery u Manon, koja kao pseudonim uzima ime Alphonsine, vidi poslovni zgoditak. Zato ju jedne večeri, zajedno s drugim djevojkama, šalje gospodinu Fahrenheitu (Ervin Baučić), visokom vladinom dužnosniku. No problem nastaje kada se u Manon zaljubi mladi Fahrenheitov sin Alfred (Ivan Čuić). On, kao i Valeryin pomoćnik Simon (Dražen Bratulić), želi izvući Manon iz svijeta prostitucije. No, kako kaže Manon, “mi smo moderni Romeo i Julija”.

Paralelno s Manon, Barešićev libreto donosi još jednu žensku protagonisticu – Natalie (Nataša Janjić). Ona je mlada supruga i majka koja želi uspjeti u karijeri. Rastrgana između privatnog života i poslovnog uspjeha, bori se između vjernosti suprugu Liamu (Matko Knešaurek) i nemoralnih ponuda svoga šefa, gospodina Fahrenheita. Priču o modernim Alphonsinama, Manon i Natalie, piše pisac Howard (Zlatko Ožbolt) čiji se lik pojavljuje na samom početku i na kraju mjuzikla.

Foto: komedija.hr

Mjuziklu kao žanru obično se pripisuju lakše teme, stoga je pohvalno što je tema ovog mjuzikla jedan društveni problem – elitna prostitucija, no Barešić nije uspio dovoljno razraditi priču o moralnoj borbi mladih žena koje se odlučuju na taj korak. Njegova predstava ne izaziva empatiju niti šalje neku poruku. Barešićeva redateljska rješenja puno su uspješnija od pisanja libreta. Vrlo je mudro odabrao vrijeme za pauzu u predstavi. Ona na simbolički način postavlja razliku između dvije Manon. U prvome dijelu ona je bojažljiva i moralna djevojka koja ne želi pristati na prostituciju do zadnjeg trenutka. Kada konačno odradi prvi prljavi posao za Valery, postaje odlučnija u svojoj namjeri da si osigura bolji život. U drugome dijelu mjuzikla gledamo odlučniju Manon koja lakše donosi životne odluke.

Mlada djevojka Manon inspiraciju nalazi u pariškoj kurtizani Alphonsine Plessis. Obje rođene u siromašnoj obitelji, zbog očevih dugova potraže posao u modnoj industriji. Zahvaljujući ljepoti, posao i dobivaju – Alphonsine u trgovini odjećom, Manon u modnoj agenciji. Obje djevojke visoko su obrazovane za svoje vrijeme, a svoje usluge nude uglednim političarima. Baš poput Alphonsine, i Manon se istinski zaljubljuje u jednog od svojih ljubavnika. No obje ih prati isto prokletstvo – umiru mlade i same. Veza između dvije protagonistice najbolje se očituje u pjevanom songu gatare (Lana Blaće) koja pjeva o opasnoj hridi i tragičnoj sudbini koja čeka Manon.

Foto: komedija.hr

Kako bi u režijskom smislu povezao likove Manon i Alphonsine, Barešić nekoliko puta preko cijele pozornice spušta poluprozirno platno. Na taj način dočarava mističnu atmosferu, kao i snove i misli mlade Manon koja čita “Damu s kamelijama” i razmišlja o životu književne junakinje. Svaki put kad se nalazi pred dilemom što učiniti, Manon “poseže” za Alphosine i čini isto što i ona. Poluprozirno platno kao rješenje Barešić uzima i za dočaravanje granice između posrnule Manon, koja odbija svaku pomoć, i Simona, njezinog jedinog iskrenog prijatelja u svijetu modne industrije koji je od početka odgovara od prostitucije. Ipak, pri samome kraju predstave, platno je bilo suvišno. Barešić ga je iskoristio kako bi pomoću videosekvence (autor Vid Begić) prikazao što se dogodilo s likovima. Uz platno stoji i pisac Howard koji prepričava njihove priče. Tako je, umjesto pamtljivim songom ili efektnom rečenicom, Barešić završio mjuzikl na način jeftinih hollywoodskih romantičnih komedija.

Osim poluprozirnog platna, Barešić je koristeći mnoštvo papira i plakata zamislio zanimljivu scenografsku pozadinu koja simbolički povezuje priču predstave s romanom iz 19. stoljeća. Modu toga vremena večernjim haljinama i krinolinama izvrsno je prikazala Barbara Bourek. Njezin talent posebno se očitovao kod raskošnih kostima Alphonsine Plessis (Iva Visković Križan). Atmosferu 19. stoljeća nakratko je donio i dobro uvježban i ujednačen baletni ansambl u koreografiji Marka Boldina. Ipak, tijekom songova koji prikazuju suvremeno doba, a tijekom kojih plešu zajedno s drugim izvođačima, na pozornici vlada gužva. Zbog otvorenog dijela za orkestar, scenski je prostor dodatno smanjen. Tako smo dobili puno skakutanja zborskog ansambla, a i izvedba plesača u tom je segmentu lošija.

Foto: komedija.hr

Petra Golik nije bila najbolji izbor za Manon. Ovo je prva premijera mlade glumice, u čijoj se glumi i pjevanju očitovala trema. Njezin glas nije dovoljno snažan za songove koje je Barešić skladao. Lik bojažljive, nesigurne djevojke iznijela je uspješno, no u drugome dijelu, kada bi Manon trebala postati odlučnija, Golik ostaje nesigurna. Nije prenijela lik velike zavodnice i kurtizane sigurne u sebe, zbog čega je veza između Manon i Alphonsine ostala pomalo nejasna.

Ulogu njenog voljenog ljubavnika Alfreda dobio je Ivan Čuić. No, osim sjajne dikcije i pjevanja, Čuić nije pružao dojam da glumi čovjeka koji gleda u voljenu ženu i bori se za njenu ljubav koju želi samo za sebe. Kao da se nije odmaknuo od lika Skyja kojeg glumi u drugom Komedijinom mjuziklu “Mamma mia”, gdje mu je ljubav zaručnice na neki način zagarantirana. S druge strane, sjajnu mimiku lica pokazao je Dražen Bratulić kao Simon. Njegovi osjećaji zabrinutosti i tuge zbog Manon i njene sudbine jasno su vidljivi. Ipak, tijekom kretanja po sceni na trenutke je bio odviše feminiziran, što je dovelo do svojevrsne karikature homoseksualca koji radi u modnoj industriji.

Druga važna ženska protagonistica uz Manon trebala bi biti Natalie. Lik moderne mlade žene zaposlene u korporativnom sektoru Nataša Janjić utjelovila je loše. Njena “poslovna Natalie” više djeluje kao mušica koja ne zna što bi sa sobom, a manje kao žena koja je u tom poslu nekoliko godina. Kao “privatna Natalie” koja se bori za svoje dijete i brak, Janjić je neuživljena, zbog čega se dobiva dojam da se njezin lik odlučio za poslovni uspjeh nauštrb obitelji, dok je kraj zapravo potpuno drugačiji.

Lekciju o vladanju scenom svima bi mogla očitati Mila Elegović. Iako svakako u prednosti pred kolegama koji su prvi put na pozornici Komedije, Elegović je ulogu zločeste vlasnice modne agencije odigrala sjajno. Dovoljno je pokvarena, zločesta, samodopadna, iako svojim kostimom i frizurom podsjeća na Meryl Streep u filmu “Vrag nosi Pradu”. Zahvaljujući izvrsno učvršćenom tijelu, Elegović s lakoćom skače na ramena mladim kolegama, okreće se i usput pjeva, bez očitog fizičkog napora.

Foto: komedija.hr

Upravo je pjevanje najveća zapreka svim glavnim glumcima. Ne može se reći kako mjuzikl sadrži neke pamtljive songove, no problem leži u lošoj prilagodbi glazbe odabranim glumcima (ili lošem odabiru glumaca). Petra Golik muči se u višim lagama, možda i zbog treme, mjesta za napredak ima i kod Nataše Janjić, Ive Visković Križan i Matka Knešaureka. Odličnu kontrolu glasa, čak i u ležećem položaju, pokazao je Ivan Čuić. S preglasnim okrestrom, zbog kojeg se nekad nije posve razumio tekst, uspješno su se borili Ervin Baučić te Dražen Bratulić. Svojim pjevačkim nastupom posebno je oduševila Lana Blaće u ulozi gatare. Snažnim vokalom i jasnom dikcijom, Blaće je nakratko svima zaustavila dah. Sve soliste izvrsno je pratio zborski ansambl.

Govoreći o glazbi, treba istaknuti i kako je dio songova bio u potpunosti na engleskom, dio samo djelomično, a dio na hrvatskome. Barešić kao da se sam sa sobom nije mogao dogovoriti što želi. S obzirom da su upravo songovi glavni nositelji radnje u mjuziklima, Komedija je trebala osigurati prijevod za onaj dio publike koji engleski jezik ne razumije. Ako je tako htio naglasiti da se radnja odvija u Engleskoj, postavlja se pitanje zašto onda Alphonsine ne pjeva na francuskome?

Iako njegov autorski projekt ima dobre strane, praizvedba mjuzikla “Alphonsine” ipak nije bila kruna Barešićeve karijere. Libreto je loš pokušaj kritiziranja političara, utjecajnih poduzetnika i modne industrije. U moru skandala i kampanje poput #MeToo, Barešić je odlučio kritizirati društvo na primjeru političara koji djevojke podvodi šeicima. Zamjerke idu i na oblikovanje zvuka (potpisuje ga Mario Stanin), gdje su prateći, zborski dijelovi i orkestar bili glasniji od glavnih glumaca/pjevača. Pohvalno je što su Barešić i Komedija priliku odlučili dati novim licima, no trebali su napraviti bolji casting ili uračunati više vremena za probe, kako bi publika dobila predstavu na onoj razini na kojoj se to od Komedije očekuje.

Be social
Što misliš o ovoj predstavi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari