Istaknuto
14.11.2018.

Otvaramo ti vrata Ziher zajednice - pridruži nam se!

14.11.2018.

Ponovno smo izdvojili najzanimljivije aktualne singlove ovog tjedna, a sve ostalo je na vama. Vi odlučujete koji novitet zaslužuje biti na vrhu.

Film

Evolucijski procesi i čovjek odvojen od prirode (“Annihilation”, A. Garland)

17.03.2018. Adnan BajrovićFoto: mydarktv.tumblr.com

Novi film redatelja Alexa Garlanda stigao je na servere Netflix operatera. Iako je na američkom i kineskom tlu izašao zadnjih dana veljače, ostatak svijeta morao je čekati još dva dodatna tjedna. Zbog ovih ili onih razloga produkcija nije bila sigurna u uspjeh ovog filma pa su gledateljima diljem svijeta uskratili jedno predivno iskustvo u kinima. Ranije ovog mjeseca mogli ste čitati o ekstraordinarnoj viziji ovog redatelja koja ni u ovom slučaju ne zakazuje. Štoviše, ovaj put odlazi u domenu čudnog i neobičnog, a samim tim rezultira filmom koji donosi cijeli spektar pitanja i slika grotesknog, fantastičnog i blještave ljepote.

Priča, najjednostavnije predstavljena, prati pet žena, pet inteligentnih i stručnih naučnica, u njihovoj ekspediciji u Područje X (Area X). U samom epicentru tog prostora nalazi se meteor i uzročnik neobjašnjivih pojava koje su ondje počele odigravati. Njihov je zadatak otkriti što je to i kako spriječiti njegovo daljnje širenje. Međutim, ono što zateknu unutar Područja X transcendira sve empirijske i kognitivne sposobnosti običnog čovjeka.

Annihilation je ekranizacija istoimenog romana Jeffa Vandermeera koji čini trilogiju nazvanu Southern Reach. Garland, koji iza sebe ima nekoliko ekranizacija, a i sam je i pisac i scenarist, uspio je na ekran prenijeti esenciju ovog čudnovatog romana. Iako je izmijenio neke detalje, likove i događaje, uz dodatak svojih metafora kroji narativ koji svojom prirodom hlapljivo grabi pažnju gledatelja, da bi, sažvakavši ih na kraju, ispljunuo s gomilom pitanja i mogućih interpretacija.

Uništavanje ili stvaranje

Albert Einstein i Sigmund Freud 1932. godine razmijenili su par pisama koja su kasnije objavljena pod naslovom „Zašto rat?“. Na pitanje kako je ljude tako lako oduševiti ratom, Freud daje odgovor da je to krivica nagona koji su ukorijenjeni u nama od samih početaka. Točnije dvaju vrste nagona: prvih koji teže održanju i ujedinjenju, koji se ravnaju s pojmom erosa i drugi koji teže razaranju i ubijanju. No on također kaže da ne može postojati jedno bez drugog, odnosno, da se jedan ne može sprovesti bez korištenja drugog. Zašto ovo govorim? Upravo u filmu Annihilation imamo prikazan takav princip. Iako Freud ovo govori na principu ljudi, ovakvi nagoni a priori dolaze iz prirode koje smo sami dio. Priroda je surova i lijepa istovremeno, ona samu sebe proždire da bi samu sebe održala. Problem koji Područje X ima nije ni neprijateljske niti dobroćudne prirode. Ona se samo razvija i mijenja.

Kada je riječ o sci-fi filmovima, točnije o onima koji se bave temom invazije, nerijetko je riječ o vanzemaljskom entitetu koji nas želi pokoriti ili uništiti. U Annihilationu to nije slučaj. Ovdje imamo jednu formu života koja se širi i cvjeta i koja na svom putu sve mijenja. No pitanje jest je li ta promjena neophodno neprijateljska. Dakako, ljudi je tako vide, ali to nije njen primarni cilj. Garland se ovdje blistavo poigrava točkama gledišta, koncepcijom vanzemaljske prijetnje, a sve to radi prikazivanja veće slike: sve se kreće u svojevrsnoj simbiozi u univerzumu simpatije.

Potonji pojam veže se za pisca Umberta Eca preko kojeg on objašnjava svijet, tj. odsustvo konačne tajne svijeta, gdje svaki  znak upućuje na drugi znak, gdje je sve tajanstvenom silom povezano i proizvodi tajanstveno djelovanje jednog tijela na drugo. Eco će reći da ne postoji konačni odgovor na neku tajnu, jer kad bi postojao, svijet bi bio rastumačiv. U romanu Baudolino on zapisuje sljedeće: “Ovo cvijeće živi u simpatiji sa suncem, znači čuva dio njegove snage. Ako djeluješ na cvijet, djelovat ćeš i na sunce, ako budeš znao da djeluješ na sunce, moći ćeš utjecati na njegovo djelovanje i da se zahvaljujući suncu ponovo spojiš s nečim što već živi u simpatiji sa suncem i savršenije je od sunca. Ali to se ne dešava samo cvijeću, dešava se i kamenju i životinjama.” Ovaj citat najbolje opisuje zakone svijeta koji Garland stvara. Svijet izvan Područja X zaboravio je na tu ideju, zaboravio je da je i on priroda, da se sve razvija u vezi. Područje X podsjetnik je toga.

Foto: mydarktv.tumblr.com

Vizualni simbolizam

Iz samog romana Annihilation može se izvući ogromna simbolika, kao i interpretacija preko različitih disciplina poput, primjerice, psihologije – u sklopu čitave grupe koja je bila žrtvom hipnoze ili same protagonistice i njenog karaktera koji doživljava ogromne promjene kako se radnja dalje razvija pa se istinitost njenog iskaza dovodi u pitanje. Objektivnost i racionalnost fokalizatora, zbog naracije u prvom licu jednine, polazišne su točke svake sljedeće analize jer je Jeff Vandermeer u roman utkao nekoliko različitih nivoa značenja koje možemo analizirati komparativno ili ponaosob.

S druge strane, Garland relativno mijenja i fabulativni i sižejni tijek jer ih prilagođava drugom mediju. Odnosno, kako je izjavio u jednom intervjuu, on radi ekranizaciju jednog lucidnog sna jedne lucidne pripovijesti. Samim tim što se Garland okrenuo ovom postupku, izgubio je ponešto od one interpretativne dubine i egzistencijalnog straha od nepoznatog koji imaju romani, ali se njegov glas nazire u latentnom provlačenju ideja promjene i gubitka te preko načina na koji se likovi, zajedno i ponaosob sukobljavaju s tim istim promjenama koje se događaju u njima i oko njih. No, taj sukob dviju različitih vizija donekle dovodi do toga da bi pojedini gledatelji mogli biti zbunjeni zbog izvjesnih „propusta i rupa“ u priči. Riječi propusti i rupe stavio sam pod navodnike iz tog razloga što oni i jesu i nisu ono što znače, drugim riječima, oni su samo nedostatak informacija.

Jedna od glavnih Garlandovih osobina kao scenarista jeste zakidanje gledatelja za informacije. One se u filmovima obično prenose ekspozicijskim pripovijedanjem koje guši i retardira narativnu liniju. Annihilation je blistav primjer kako jedan film može funkcionirati bez ekspozicije. Doduše, na početku imamo kratki uvodni dijalog između protagonistkinja, ali on ne oduzima niti dodaje razumijevanju same pojave i konačnog razrješenja. Sam film je konstruiran poput niza stanica i nivoa kroz koje glavni akteri prolaze u potrazi za velikim odgovorom na kraju – međutim ovdje su stanice jednako bitne kao i cilj. Ono što ćete zaključiti na kraju sasvim je na vama, jer Annihilation pruža takvu mogućnost. Što Područje X simbolizira, što predstavlja njegovu svrhu i slična pitanja, zavisi jednostavno od gledateljeve volje za interpretiranjem. Jedna od potonjih koju sam upecao jest da je sve ovo metafora za rak, koji se kao motiv latentno provlači cijelim filmom. Je li to baš tako?

Kanaliziranje svih elemenata

Film u cjelini, bez gledanja u književni predložak, funkcionira jako dobro. Ne postoji skoro nijedan element ili motiv koji bi mu se mogao zamjeriti ili dodati, a njegovoj kompoziciji i harmoničnosti u velikoj mjeri doprinose atmosfera, ritam i scenografija. Džungla kojom kroče protagonistkinje zaista se doima kao mjesto van ovog svijeta. Ritmički gledano Annihilation je onaj tip filmova koji se sporo razvijaju, a onda u istom tom ritmu i sagorijevaju. Tome posebno pogoduje napeta atmosfera tako razvijena da ju je moguće vidjeti i opipati što zasigurno otežava disanje i stvara nelagodu. Na muzičkoj podlozi i ovaj put rade Geoff Barrow i Ben Salisbury koji su s Garlandom surađivali na njegovom prvijencu Ex Machina. Sva grotesknost i morbidnost svijeta i događaja unutar Područja X proizilaze iz kombinacije ovih elemenata koji proždiru spektakularnu površinu znanstveno fantastičnog žanra.

Foto: facebook.com/AnnihilationMovie/

Neophodno je, ipak, na kraju spomenuti i lica koja gledamo na ekranu. Garland je angažirao jednu jako talentiranu i snažnu ekipu glumica. Natalie Portman i Jennifer Jason Leigh, pogotovo potonja, briljiraju u svakom trenutku, a njima se pridružuju i ostale članice, koje sve vrijedi spomenuti, od Gine Rodriguez, Tuve Novotny do Tesse Thompson koju smo nedavno gledali u trećem dijelu filma Thor. Osim njih Garland ponovo bira glumca koji lagano postaje sigurnim izborom, Oscara Isaaca, ali i Benedicta Wonga. Sva ova imena sa svojim izvedbama doprinose neobičnosti i napetosti što se gradi od prve minute.

Želimo li čudni sci-fi?

Odgovor je da želimo. Annihilation dolazi iz one linije narativa kao što su Solaris i Stalker (bilo da su romani ili filmovi) i kao takav plijeni puno pažnje i postavlja velika očekivanja. I premda nije i neće postići status klasika kakav imaju potonji, bez sumnje možemo reći da opravdava očekivanja, zadovoljava ukuse sci-fi fanova te Garlanda čini bitnim imenom u svijetu ovog filmskog žanra.

Na kraju, Annihilation će se netkome svidjeti, netkome neće; netko će kontemplirati o njemu, a netko će ga kuditi zbog propusta. U svakom slučaju, kojoj god grupi pripadali, zagolicat će vam maštu i natjerati vas da o žanru promišljate u drugačijem tonu, a to je ono o čemu je film u svojoj suštini.

(Visited 399 times, 3 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(8 votes, average: 3.375 out of 5)

Komentari