Istaknuto
17.07.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta I ovog tjedna u Novoj glazbi donosimo domaće i regionalne glazbene novitete na preslušavanje i glasanje za one koji to zaslužuju.

16.07.2019.

Vrijeme čitanja: 5 minute Hrvatski se redatelji pitaju po čemu je Hrvatska radiotelevizija javna, a po čemu hrvatska. Pozivaju da poručite HRT-u: 'Meni se to gleda!'.

Glazba

Izvještaj – Sramežljivi Bombino napunio Vintage Industrial bar

21.12.2018. Anamaria Maričić
Foto: Monika Bračević/Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 4 minute

Deseci dana u kojim se temperatura držala oko 0°C dobrano su rashladile ulice i zabundale ljude u debele kapute, šalove i rukavice (osim autorice teksta koja i dalje odbija prijeći na zimsku odjeću – prehlada mi ne gine). Čak ni ispred Vintage Industrial bara nije bilo ljudi koji su se tradicionalno zadržavali ispred samog ulaza u bar u intimnijem, za koji decibel bukom osiromašenom, razgovoru.

Od deset sati navečer, za kada je najavljen početak svirke, prostor oko pozornice bio je dupkom pun. Napeto se iščekivao izlazak Bombina, osobe i benda, koje je hrvatska i zagrebačka publika do sada mogla vidjeti u festivalskim izdanjima, ali u onim ranim terminima pa je za sve one (usudim se reći većinu) koji izbivaju s kasnopopodnevnih bendova INmusica i koji su zbog toga propustili ovaj afrički biser s gitarom, Vintage u četvrtak bio a place to be.

bombino

Foto: Monika Bračević/Ziher.hr

Intimna atmosfera umjesto festivalske pozornice

Unutar svog trećeg posjeta Zagrebu ljetne festivalske pozornice i visoke temperature zamijenili su tamni tvornički zidovi  Vintage Industrial bara, dok su jedino crvena svjetla pozornice, koja su nas dočekala na još uvijek praznoj pozornici, mimikrijom oponašala pustinju te željnoj publici dala predokus onoga što ih čeka iduća dva sata. Nakon gašenja pozadinske glazbe i duge tišine, koja je čak imala efekt zbunjivanja te smirivanja i gotovo utišavanja standardno glasne publike, pojavio se bend.

Tijekom večeri predstavili su novi album,“Deran” koji je nominiran za ovogodišnju nagradu Grammy u kategoriji World Music, a podsjetili su nas i na svojih prethodnih 5 albuma. Svaka od izvedbi bila je glazbeno besprijekorno izvedena. Sličnim tempom i dinamikom su se izmjenjivali glazbeni brojevi, a atmosfera od prve do zadnje pjesme je bila pustinjska, asketska, afrička.

Sramežljivost kao osvježenje

Bombino je na pozornici bio poput vizije. Komunikacija s publikom se svodila samo na sramežljivi smiješak zahvale za glasna odobravanja, pljesak i pozdrave nakon svake pjesme. Zbog toga se stvarno činilo kao da pred nama stoji sramežljivi dječačić, baš kako mu i ime sugerira. Takva skromnost i sramežljivost se ne viđa često, posebno ne na sceni gdje si mnogi čak umišljaju da su bolji, važniji i uspješniji nego što jesu. U moru takvih dogodi se da imamo prilike svjedočiti jednom ovakvom virtuozu koji unese potpuno osvježenje svojom pojavom. Tako važan glazbeni pobunjenik svom narodu čuči unutar jedne tako samozatajne i naizgled krhke persone.

Kako pak koncert ne bi prošao bez komunikacije benda i publike, ulogu zabavljača i katalizatora preuzeo je basist benda Youba Dia koji je osim standardnog zahvaljivanja u uvode u pjesme unosio zgodne anegdote pa i u jednom trenutku zamijetio kako je u koncertnom prostoru poprilično vruće i da tko bi rekao da je vani takva hladnoća.

Što je i bila istina, no čak ni komunikativni Dia nije uspio u meni potaknuti taj wow efekt.

bombino

Foto: Monika Bračević/Ziher.hr

Uz dužno poštovanje publici, nešto nedostaje

Iako je izvedba čitavu večer bila na razini, s moje strane se neki veći klik nije dogodio. Sve mi je zvučalo kao varijacija na istu ili sličnu temu. Ovdje je definitivno riječ o drugačijem zvuku s kojim u ovim podnebljima nismo bili u prevelikom kontaktu, osim onih koji baš prate world music scenu. Taj drugačiji zvuk Bombina i njegov bend čini unikatnima, drugačijima i više zanimljivima, ali svejedno mi je nešto nedostajalo. Je li to neka veća dinamičnost u izmjeni tema ili je problem jednostavno bio u meni jer, na stranu mog osobnog stava, čitavu večer činilo mi se da publika uživa.

Bez obzira na to što se u meni klik nije dogodio, voljela bi ih čuti još koji put, ali na otvorenoj, ljetnoj, ne nužno festivalskoj pozornici. Istina je da svojom glazbom stvaraju tu pustinjačku, vruću atmosferu, ali je meni ovog puta nisu uspjeli vizualizirati onako kako sam sigurna da mogu i kako potencijalno nekima i jesu. Nisu me oduševili, ali bi otišla ponovno na njihov koncert i pružila im novu šansu da me oduševe jer smatram da su zasluženo okupili takvu i toliku publiku oko sebe.

bombino

Foto: Monika Bračević

Pustinjske priče nakon koncerta

Nakon gotovo dva sata koncerta ljudi koji su se zadržali u baru još piće dva mogli su dobiti i priliku popričati s članovima benda gdje je ponovno najdruštveniji bio basist koji je za šankom uz rakiju izmjenjivao dojmove i dijelio priče.

Bombino i njegov bend su se dalje uputili u Budimpeštu, a nas su u Zagrebu na prvi dan zime ostavili s klicom ljeta. Zagrijali su nas iznutra, protresli rutinu tjedna, a jedino nas je količina odjeće preuzeta iz garderobe podsjetila gdje smo i koliko smo fizički udaljeni od ljetne bezbrižnosti.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

 


(Visited 72 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 4.333 out of 5)

Komentari