Britney Spears – Albumi od najgoreg do najboljeg
Koliko se mlado osjećate? Godine su samo brojka, ali, nažalost, malo ćemo vas otrijezniti. Ako čitate ovaj tekst, onda pretpostavljamo da ste ga otvorili iz znatiželje prema ženi s kojom ste odrasli, koja je bila namjerno ili nametnuto prisutna u djetinjstvu, zvijezda treš partija i moderna Marilyn Monroe. S upitnim talentima koje je kompenzirala svojim erotičnim imidžom i izričajem, Britney Spears je živuća legenda s tek 37. godina, mučenica medija i jedan od najfascinantnijih proizvoda glazbene industrije.
Veteranka popa na pragu je objave desetog studijskog albuma, a mi vam povodom njezina rođendana, 20. obljetnice od pojave “Baby One More Time” donosimo pregled njezine diskografije koja je određivala smjer popularne glazbe i kulture. Sinonim za autotune i sve manje sinkronizirano otvaranje usta na snimke pjesama, Britney je najslađi grijeh i maštarija čija je diskografija neobičnija od popularnog mišljenja. Here’s Britney, bitch:
9.
Britney Jean (2013)
Nijedan album 20-godišnje karijere nije razočarao kao “Britney Jean”, naslova što donosi šatro najosobniju Britney dosad – ime Jean njezino je krsno i time bi ju trebalo predstaviti u privatnijem svjetlu i tonu, no album je lišen ikakve osobnosti, svježine i originalnosti. Dosadan, iritantno sterilan u svojoj monotonoj vokalnoj distorziji, visokim, škripavo-oštrim tonovima, hiperproduciran i bučan, “Britney Jean” je zaboravljen i zaboravljiv izuzmemo li moderni marksistički manifest Work Bitch i baladu Perfume koju piše zajedno sa Siom. You better work more, bitch.
8.
Glory (2016)
Nakon katastrofalno bezličnog “Britney Jean”, Britney je fanovima obećala “artsy fartsy” album koji će, ah, biti njezin najbolji uradak dosad. Britney. A da kažemo ljudima da je to “Blackout” ili ih uputimo na neobjavljeni “The Original Doll” koji Jive Records nije htio plasirati jer nisi igrala po njihovim pravilima i kritički se osvrnula na industriju i komodifikaciju glazbenika svoje vrste?
“Glory” ni po čemu nije standardni album Britney Spears koja mijenja igru i utječe na trendove svojim odabirima. Slučaj je suprotan, a Britney je nedovoljno zašla u područje kojim se mogla redefinirati – elektroniku sporijeg ritma i pomalo govornog vokaliziranja prema načelu mlade i svježe Lorde. Najavni je singl Make Me u suradnji s tada vrućom robom G-Easyjem, jedan od njezinih najzrelijih i najbolje izvedenih i parira r’n’b poslastici Slumber Party s mladom Tinashee, no ostatak albuma je zamorna prožvakana priča o ženi u tridesetima koja se želi opravdati pred svijetom u preproduciranom ruhu tinejdžerice. Pomoglo joj nije ni pjevanje na španjolskom na pjesmi No Seas Cortes (Change Your Mind) i francuskom (Coupe Electrique). Britney, nasljednik Gloryja je 10. album i trebao bi okruniti 20 godina od objave “Baby One More Time”. Da malo poslušaš Madonnin “Ray of Light” i napraviš nešto drukčije i smisleno?
7.
Baby One More Time (1999)
Početak ere: zarazni istoimeni najavni singl Baby One More Time objavljen, pazite sad, prije točno 20 godina osvojio je svijet početnim gitarskim riffom što otvara vrata neobičnoj fuziji funka i popa. Priča je u kontekstu i dalje pucketava: lagane i univerzalne teme mladih tinejdžera kakve su iznosile pop skupine na obje strane bare, no ovoga puta na specifičan način. Neobično zrela 16-godišnjakinja svojom nazalnošću i afektiranjima osvaja publiku prvim singlom, a zatim ruši apsolutno sve rekorde u glazbi albumom pucketavih i treperavih radiofoničnih trominutnih cjelina koje će stvoriti trupe neuspjelih klonova stvorenih prema receptu Britney.
Iako i sama proizvod, Britney svoju čar duguje faktoru X, djetinjastoj boji i teksturi glasa koje je institucionalizirala kao pravilo dugi niz godina nakon prvijenca. Nizanjem singlova Crazy, Born To Make You Happy i Sometimes, Britney je prokrčila put temama kojima se neopterećena djeca opijena novim hormonima poistovjećuju, a zatim potvrđuju zrelijom nadogradnjom. OOPS, ponovit će uspjeh godinu iza i postati fenomen tekstopisca i producenta Maxa Martina koji zna ekonomski potencijal biološke potrebe za reprodukcijom.
6.
Oops… I Did It Again (2000)
Ma dajte, tko može negirati ljeto 2000. godine i radijsku epidemiju singlice koja je otvorila milenij i dodatno ga začinila videospotom s našom junakinjom u crvenom lateksu na Marsu? Oops I Did It Again trenutačno je postala iritantna opsesija i slatki grijeh, a radijski nasljednici samo su dodatno potvrđivali promjenu u igri. Stronger, Lucky i Don’t Let Me Be The Last To Know danas su pop klasici i vremeplovi u neka bezbrižnija vremena kad smo prema tipkovničkom kodu komponirali melodije zvona u Nokije 3310. Cjelokupni je album tematizira probleme i izazove tinejdžerskih ljubavi, kao i prve ljubavne brodolome prevede u neki novi medij specifičan za Britney Spears. “Oops I Did It Again” nesumnjivo je glazbeni meme, kao što je i dio globalne kulture.
5.
Femme Fatale (2011)
Nakon eksperimenta s dubstepom i elektronikom na mračnom “Blackoutu”, Britney se sedmim albumom pokušala nametnuti kao fatalna žena u enigmatičnom periodu života nakon mentalnog sloma. Premda lišen emocije i iskrenosti, “Femme Fatale” je i dalje koherentna i kohezivna cjelina u odnosu na ono što će mu uslijediti. Lepeza klupskih žanrova od techna (Big Fat Bass), dubstepa (Hold It Against Me, Inside Out), trancea (Till The World Ends) do grimea i industriala (Drop Dead Beautiful) od Britney je ponovno učinila upućenu glazbenicu koja prati, a zatim modificira trendove i otvara vrata ostalima. Najplesnija zbirka klupskih ritmova i dionica što dokazuju da je danas autotune nova paradigma i standard unatoč manjku osobnosti služi svrsi – keep on dancing till the world ends!
4.
Circus (2008)
Povratnički album kojeg su svi htjeli, ali nitko nije očekivao. Ni punu godinu ranije, Britney je bila prikovana za krevet na psihijatriji, obrijala glavu i izgubila skrbništvo nad sinovima. Dio terapije bio je odlazak u studio i igranje idejama što su koherentno povezane u cjelinu odmaka od privatne osobe. No “Circus” je označio povratak korijenima bez ponavljanja i otrcanosti, kao i munjeviti skok na prijestolje ljestvica singlicama Womanizer, Circus ili kontroverzna naslova If You Seek Amy.
3.
Britney (2001)
Otprilike u pet sati ujutro po lokalnom hrvatskom vremenu je na MTV Video Music Awards 2001. godine nastupila 19-godišnja Britney koja je imala nemoguću misiju: nadmašiti striptiz nastup prethodne godine kada je sa sebe poderala muško odijelo kod izvedbe pjesme Satisfaction s netom napunjenih osamnaest. Kada je lascivno zaplesala u šamanskom okruženju pjesme Slave 4 U, svima je bilo jasno tko vodi igru: djevojka nam je preko noći stasala u znatiželjnu mladu ženu i podarila singlice koje su obilježile generaciju svojom zaraznošću, visokobudžetnim spotovima i planetarnom sveprisutnošću u formi raznolikih reklama.
Fenomen Britney Spears neumorno je tresao planet hitovima Overprotected, Not A Girl Not Yet A Woman ili Boys više negoli kombinirano Taylor, Bieber, Beyonce i Rihanna danas. Nazalne provokacije, gole pločice i znojne grudi bile su mamac da se zagrize u poslasticu kojom je vladao Pharrell Williams i njegov produkcijski duo The Neptunes koji je upravo zahvaljujući ovoj plavuši ograničena glasa dobio dopusnicu za ligu prvaka. Now watch me!
2.
In The Zone (2003)
Ako je Slave 4 U bila prekretnica karijere i od nevinog curetka učinila seksi dominu, onda na albumu “In The Zone” Britney ritualno i zaneseno slavi seks. Seks! Seks! Seks! I to vrlo ukusno opjevan. Nakon prekida s Justinom bila je usamljena do mjere da je svoju opsesiju masturbacijom pretočila u pjesmu Touch of My Hand i prvu ju snimila za urbani “In The Zone” gdje kontemplira uglavnom orgazam i zadovoljstvo (Breathe On Me).
Nakon srcoloma, koncentrira bol u album u kojem se jedino u ranjivoj baladi Everytime kao odgovoru na Cry Me a River nazire slomljena djevojka. Ostatkom albuma dominira eksperimentatorica s nepredvidljivim zvukovima u popu, čime konkurenciju ostavlja svjetlosnim godinama iza sebe zahvaljujući titanima produkcije P. Diddyjem, Mobyjem i švedskim pop čarobnjacima Bloodshy&Avant. Samo treba reći da je na ovom albumu najavljenom legendarno-kontroverznim poljupcem s Madonnom dobio suradnju s kraljicom popa na Me Against The Music, a svijetu servirao najbolju pop stvarčinu svih vremena – Toxic. “In The Zone” je Britneyjino najzrelije i najintimnije dijete rođeno u ključnom trenutku za uspjeh koji će je zacementirati u povijesti glazbe.
1.
Blackout (2007)
“Blackout” je Britneyino remek djelo nastalo u medijskom ludilu nakon razvoda, brijanja glave i gubitka skrbništva nad djecom. Stih “It’s Britney, bitch” bio je princezin uvodni mic-drop na albumu što je iznijedrio ne samo najpoznatiji stih, danas slogan, pop industrije, nego i uvod u promjenu paradigme: Britney je nakon sabotiranog “The Original Doll“ što se nije svidio izdavačima, kao ni prevelika autorsko-kreativna kontrola, sama odabrala svoje producente, a onda ih posjela u studio i njima upravljala prema novom zvuku u popu. Mračniji, urbaniji i beatom nošen dragulj, u pop je po prvi puta uveo dubstep, tada još nepoznati žanr i raskrstio s pucketavom Lolitom s kečkicama. “Blackout” pronose zvučni eksperiment i rizik (Freakshow, Break The Ice, Gimme More), što ga je iste godine pozicioniralo na sam vrh top ljestvica, a Britney bez imalo promocije najtraženijim imenom na svijetu.
Album koji nitko nije očekivao, a u konačnici premostio generacijski jaz među njezinom publikom i osvojio uha i prsne koševe starije publike zaraznim refrenima (Ooh Ooh Baby), hiperseksualiziranim slikama i ciničnim razračunavanjem s demonima šoubiznisa (Why Should I Be Sad, Piece of Me). Sa svojih 12 postaja bez trenutka monotonije i potrebe za promjenom, “Blackout” je proglašen jednim od 10 najboljih albuma 2000-ih, a i jednim od najboljih albuma popa. Gimme More, bitch!
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
