novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Dark “O” Metal Fest: Dva mračna dana u riječkoj Harteri

Foto: Blue photography
Vrijeme čitanja: 5 minute

I ove je godine riječka Hartera bila domaćin jednog od najmračnijih festivala – Dark “O” Metal Festa. Četvrto izdanje ovog festivala privuklo je mnoštvo ljudi željnih dobre glazbe i provoda, što je bilo osobito vidljivo u tome da sam sjedila na Korzu u pet sati popodne, a kraj mene su svako malo prolazile osobe u crnoj odjeći s logom nekog benda – inače ne baš česti prizor u nekadašnjem gradu rocka. Za one kojima je ovo prvi Darko, nije bilo preteško pronaći mjesto održavanja festivala: ako praćenje tih ljudi u crnom ne upali, tu su bili i veoma simpatični putokazi po cijeloj Ružićevoj ulici, tako da su jedine zbunjene u cijeloj priči bile tete prodavačice u Plodinama koje su mislile otkud dolaze svi ovi ljudi i kako će morati naručiti još pive.

Ambijent Hartere savršen je za ovakav festival. Spomenik nekada bogate industrije u ovom lučkom gradu sad je hrpa golih zidova išaranih grafitima, a pomalo asocira na one scene iz filmova gdje se veoma loše stvari događaju – i upravo time daje posebnu notu ovom festivalu. Prije glavne pozornice ljudi su mogli posjetiti i kuću strave te pokazati svoju virtuoznost na bubnjevima. Tu je bio i glam floor gdje ste mogli čuti hitove poput Rock the Night, Cherry Pie ili Wild Child. Podosta stranih registracija dalo je do znanja da ovo više nije samo lokalni festival i da se Ri Rock ekipa potrudila da nadmaši prethodna izdanja. S obzirom na to da je ovo mračni festival, mračna su i neka moja sjećanja, no pokušat ću vam donekle dočarati glazbene poslastice koje smo slušali ova dva dana.

Foto: Blue photography
Dan prvi, 14. srpnja

Na svakom festivalu nastane problem oko toga koji bend staviti prvi u lineup. Dvadeset sati, sunce još prži, a ljudi su popili tek prvi gutljaj sokića – sve to ne obećava mnoštvo publike na prvom koncertu. Uvijek će se naći netko kome to ne odgovara, a u ovom slučaju sam to bila ja. Naime, za probijanje leda na ovom festivalu bili su zaduženi dečki iz benda Meant to Be koji su se u kratkom periodu probili na scenu i pridobili veliki broj fanova, čime su zaslužili koje mjesto više na rang listi. No imajući na umu ton ovog festivala, nije čudno da je metalcore stavljen na početak. Zbog spomenutih preduvjeta publika je bila malobrojna, no veoma aktivna, a momci su dali sve od sebe i u pola sata predstavili svoj novi album.

Valja spomenuti i da se vokal dosta slabo čuo, a to je popravljeno već na sljedećem bendu, kojemu je vokal jedna od najposebnijih karakteristika. Mist je slovenski doom metal bend koji je dokaz tome da žene lako nadmaše muškarce u metal glazbi. U okultnu se atmosferu glazbe savršeno uklapa vokal Nine Spruk. Pozornicu su preuzeli njihovi sunarodnjaci iz benda Eruption te ubrzali tempo večeri. Ovi su thrash metalci već poznati riječkoj publici pa su i ovog puta bili dobro prihvaćeni.

U 22 sata i 40 minuta na pozornicu je stupio apsolutni spektakl te večeri. Što bi se moglo dogoditi kad pred hrpom metalaca s Kvarnera nastupi ča-metal bend? Vrištanje, poganje, skakanje i općenito divljanje. Po’ Metra Crijeva su svojom glazbom i nastupom ispali glavni headlineri ove večeri, okupili najviše ljudi i stvorili kaos u publici zbog kojeg sam se morala povući u sigurnost nekog kuta kako bih vam prenijela ovu priču. Ispali su glavni headlineri jer su atmosferom nadmašili i službene headlinere, thrash metal Talijane Ultra Violence koji su se morali dobro potruditi da zadrže taj ritam među publikom (koja je ipak bila malobrojnija). Večer je zaključio hard rock bend Epicentar koji nas je vratio u zlatno doba te vrste glazbe te, prema ostalim izvođačima, blažim tonovima simbolično zaključio prvu večer festivala.

Foto: Blue photography
Dan drugi, 15. srpnja

S istoka Hrvatske su došli, nastupili i pobijedili momci iz benda Chemical Exposure. Iako sam zbog ranijeg početka uspjela uloviti samo zadnje dvije pjesme, to je bilo dovoljno da vidim da je večer otvorena na najbolji mogući način – hrpa ljudi i mnoštvo kose u zraku dovoljan su znak da je ovo bio veoma uspješan nastup. Starosjedioci Diamond Dust su preuzeli pozornicu i izveli nekoliko svojih pjesama te nekoliko obrada, a najviše su me se dojmili moćan vokal i predanost gitarista. Czaar je bend poseban po svom stavu na pozornici – dovoljno je da vokal stane pred vas kao profesor pred učenike i uvuče vas u nastup. Nakon njih je došlo do promjene ritma nastupom Riječana Old Night. Laganije kretanje doom metala dobro se uklopilo u izgled Hartere pa vam lako stvori neke postapokaliptične vizije, pogotovo ako ste već nekoliko puta posjetili šank.

Nastup Cold Snapa u Rijeci jednostavno ne može loše završiti. Osim ako vas, kao i mene, ne zadesi kakva ozljeda u sveopćem kaosu koji nastane, no ovdje ne govorimo o tome. Njihov drugi nastup na Dark “O” Metal Festu potvrdio je da su miljenici publike i da od svake pjesme mogu napraviti eksploziju. Potvrđeno je i da je pjesma Bongo Bong jedna od onih stvari koje će bend morati svirati na svakom nastupu, koliko god da im već možda išla na živce.

Foto: Blue photography

Glavni headliner festivala bili su black metalci iz Jeruzalema, Melechesh. S obzirom na činjenicu da je to svjetski poznati bend, bilo mi je poprilično šokantno kad sam primijetila smanjenje publike. Ipak, činilo mi se da je većina publike koja je bila tamo došla upravo zbog ovog benda i nije ostala razočarana. Večer je zaključio bend iz susjedne Italije, Ad Nauseam. Da budem iskrena, ja sam se, kao i dobar dio publike, nakon prve pjesme preselila na glam floor jer kraj festivala zahtjeva i prigodnu, veselu oproštajku.

Što reći?

Sve u svemu, ovo je bilo veoma uspješno izdanje festivala. Od bendova se nude različiti stilovi, tako da za svakog ima ponešto. Teško mi je za povjerovati da sam prije četiri godine bila na istom mjestu i da je to onda bio jedan lokalni festival s puno potencijala. Vidi se da je taj potencijal iskorišten, da se svake godine ulaže sve više i više truda i da je na dobrom putu da postane poznata stanica ljetnih festivala diljem Europe. Iskreno se veselim idućem izdanju i iznenađenjima kojih će sigurno biti, kao što je to bilo i ove godine.

Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari