Dokukutak: Disbalans života (“Koyaanisqatsi”, G. Reggio)
U dokukutku smo do danas obradili filmove poput Samsare (2011.) i Barake (1992.), ali ne i najkultniji od njih, onaj od kojega je sve i počelo – Koyaanisqatsi. Postoje razlozi zašto neki film nazivaju eksperimentalnim, no nazvat ću ga kultnim primjerkom opservacijskog i poetskog dokumentarnog filma čija je impresivna kombinacija slike i glazbe ostavila tragove sve do danas. Koyaanisqatsi je inače prvi, a ujedno i najbolji, u „Qatsi trilogiji“ redatelja Godfreya Reggia koja uključuje Powaqqatsi (1988.) i Naqoyqatsi (2002.). Direktor fotografije Ron Fricke kasnije će režirati uspješni Chronos (1985.), kao i spomenute, vizualno predivne, filmove Samsara i Baraka.
Koyaanisqatsi se primarno sastoji od statičnih kadrova, slow-motiona i time-lapsova gradova i prirodnih ljepota diljem SAD-a. Film karakterizira odsustvo bilo kakvog dijaloga ili vokaliziranog pripovijedanja – naracija se zapravo svodi na jukstapozicije slike i glazbe. Netko je u kritikama korisnika na IMDb-u napisao kako je ovo zapravo Kubrickova 2001., samo bez dijaloga. Premda se ne slažem, mogu vidjeti gdje leži poveznica.
Tehnologija poput zraka…
Reggio je rekao da je cijela „Qatsi trilogija“ stvorena da bi kreirala iskustvo, te da je na gledatelju da zaključi što film znači i nađe njegov smisao. Također, rekao je da „ovi filmovi nikada nisu bili o posljedicama tehnologije ili industrije na ljude“. On se zalagao za mišljenje da sve (politika, obrazovanje, struktura države, jezik, kultura, religija…) postoji unutar tehnologije – „tehnologija je postala sveprisutna poput zraka koji dišemo“.
Bez obzira na redateljeve riječi, teško je pobjeći od činjenice da se film zasniva na kontrastu. On jukstapozicionira ljepotu prirode s onime što je čovjek stvorio, što je u većini slučajeva kompletan nered. Sama riječ koyaanisqatsi dolazi od Šošonskog plemena Hopi, a u njihovom jeziku doslovno znači kaotičan život. Nekoliko je prijevoda (biti će preneseni na kraju članka), i svaki od njih može se upotrijebiti za interpretaciju filma, uključujući i onaj koji je bio korišten kao podnaslov filma – život van ravnoteže. Kako je život posljednjih godina ljudskom rukom izašao iz ekvilibrija, film jasno dočarava.
Ljudska intervencija u prirodu
Ta ljudska intervencija u prirodu počinje negdje oko 18. minute filma. Kultivirano cvijeće, predivne strukture kamena napola utopljene u umjetnom jezeru, kamion za potrebe rudarenja u crnom smogu. Slične slike se nižu, vidimo naftne bušotine i brane, a sve završava kadrom detonacije atomske bombe usred pustinje.
Premda je film najpoznatiji po vizualno ne samo impresivnim, već naprosto predivnim kadrovima, krasi ga i glazba Philipa Glassa koja se savršeno slaže s onim što vidimo. Glazba je minimalistička, njezine se figure često ponavljaju, jednostavna je i tonalna.
Koyaanisqatsi
Na kraju filma, u epilogu, prikazani su prijevodi riječi koyaanisqatsi, nakon čega slijede prijevodi proročkih napjeva korištenih u glazbi filma. Premda se redatelj ne bi složio da je išta od toga ključ za razumijevanje filma, u nastavku će biti preneseni, pa možete prosuditi sami. Bilo kako bilo, Koyaanisqatsi je bio i ostaje jedan od kultnih dokumentaraca.
ko.yaa.nis.katsi (from the Hopi language), n. 1. crazy life. 2. life in turmoil. 3. life disintegrating. 4. life out of balance. 5. a state of life that calls for another way of living.
Proročanstva: “If we dig precious things from the land, we will invite disaster.” – “Near the Day of Purification, there will be cobwebs spun back and forth in the sky.” – “A container of ashes might one day be thrown from the sky, which could burn the land and boil the oceans.”
