novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Dokukutak: Pogled iza kulisa Studija Ghibli (“The Kingdom of Dreams and Madness”, M.Sunada)

Studio Ghibli
Foto: vnconsoled.tumblr.com
Vrijeme čitanja: 3 minute

Studio Ghibli je japanski filmski studio s primarnim fokusom na produkciju i stvaranje animea, a osnovali su ga Hayao Miyazaki, Isao Takahata, Toshio Suzuki i Yasuyoshi Tokuma. Studio je najpoznatiji po animeima kao što su Spirited Away, Princess Mononoke, My Neighbour Totoro, Kiki’s Delivery Service, Nausicaä of the Valley of the Wind i Grave of the Fireflies, ali to je tek mali dio njegove dugogodišnje i obilne produkcije. Naziv “Ghibli” znači “topli vjetar koju puše kroz Saharu”, a taj su naziv koristili talijanski avioni izviđači tijekom Drugog svjetskog rata te naziv odražava Miyazakijevu ljubav prema ratnim avionima i Italiji. U dokumentarnom filmu The Kingdom of Dreams and Madness (Yume to kyoki no okoku, 2013) redateljica Mami Sunada pokušala je istovremeno dokumentirati produkciju Miyazakijevog posljednjeg animea The Wind Rises i atmosferu unutar Studija Ghibli.

Foto: facebook.com/Studioghibli4ever
Sanjoliki studio

Studio Ghibli i sam izgleda kao da je ispao iz jedne od Miyazakijevih priča. Svijetle boje, crteži s porukama, zabavne porukice, posteri animea, fotografije djece i mačka neobičnog repa koja živi u studiju čine se kao dobar uvod u još jednu Ghibli priču. Takva je vedra scena studija u kojem se čarolija događa važna za podizanje atmosfere jer ono što slijedi je opis Miyazakijevog radnog dana, ili bolje rečeno radnih dana, jer njegov radni dan traje do 9 navečer i za njega ne postoje praznici, samo nedjelje jer radi i subotom. Na jednome stolu u studiju nalijepljene su tri naljepnice: crvena, žuta i plava. Na crvenoj piše “pakao”, na žutoj “još malo pa tamo” i na plavoj “raj”. Svaka je indikacija faze u razvoju produkcije anime. Iako u svojim sedamdesetima, Miyazaki i dalje crta za svoje animee i nemilosrdno nadgleda rad svih svojih suradnika u studiju.

Dijete 20. stoljeća

Osim radne atmosfere i procesa smišljanja priče i artworka anime, izražene su još dvije teme. Jedna je ona o razvoju Studija Ghibli i Miyakazijevim počecima u industriji filma i animacije. Prisjećanje prošlosti popraćeno arhivskim snimkama i fotografijama Japana iz šezdesetih godina prošlog stoljeća te Miyazakijevog prvog radnog mjesta i poslovnog partnera koji mu je kasnije postao konkurencija, Isaoa Takahate.

Ja sam dijete 20. stoljeća. Ne zanima me 21. stoljeće, ali za mene rade mnoga djeca 21. stoljeća.” Ta je Miyazakijeva rečenica blagi uvod u drugu temu: njegova promišljanja o životu i kompleksni pogled na svijet koji, više od ičega, odražava umor sadašnjicom i zabrinutost zbog budućnost, ne samo Japana, već i čitavog svijeta. Njegove su brige i slutnje dobile i stvaran oblik nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi 11.ožujka 2011.godine. “Nisam to očekivao, ali nije me niti iznenadilo,” kaže Miyazaki dok gasi jednu od brojnih cigareta koje je taj dan popušio.

Foto: 01sentencereviews.tumblr.com
Prokleti snovi

Ambivalentnost Miyazakijevog karaktera najbolje je izražena upravo u animeu The Wind Rises u kojem je glavni lik Jiro Horikoshi, dizajner Mitsubishi A5M ratnog aviona. Jiro voli avione i san mu je letjeti u avionu, ali njegova se ljubav prema avijaciji i razvoju tehnologije iskoristi u svrhu izrade ratnih aviona kojima cilj nije uzdizanje leta već ratna učinkovitost. To je zato jer su, kako Miyazaki kaže, snovi ljudi koji se bave izradom aviona i njima sličnih tehnologija, uvijek prokleti. Miyazaki, poput Jira, obožava ratne avione, ali zato što je rođen 1941. godine svjestan je posljedica ratnih uništenja i striktno je protiv nuklearki te je u njemu stalno izražena unutarnja borba fascinacije i zgroženosti.

Neki su ljudi nezamjenjivi

The Kingdom of Dreams and Madness pruža uvid u svijet o kojem inače samo čitamo i možemo ga tek površno razumjeti. Obuhvaćene su skoro sve faze u produkciji, od izrade scenarija, iscrtavanja pozadina, pravnih zavrzlama, marketinga do promocije prikazane, ali način na koji su prikazane stavlja ih u širi kontekst zanimljivih karaktera i poslovnih života ljudi koji su ključni za funkcioniranje Studija Ghibli. Osim toga, dotiče se teme rata koji je ostavio traga na Japanu, prirodnih katastrofa, opadanja kvalitete filmske industrije te pesimizma koji je neizbježan kad ste, poput Miyazakija, dijete 20. stoljeća okruženo djecom 21. stoljeća. Puno se tema na suptilan način provuklo u dokumentarcu naizgled nevinog sadržaja te sam kraj, usprkos vedrom backgroundu, ostavlja gorak okus u ustima.

Suptilno se izražava jedna neizbježna istina: Hayao Miyazaki je, poput nedavno preminulog Terryja Pratchetta, jedan od onih ljudi koje je nemoguće zamijeniti i čija je kreativnost poput sile prirode, bogata životom, nezamislivo široka i nepresušna. Izuzev što pruža jedinstven pogled iza kulisa, ovaj je dokumentarac uvelike i hommage Miyazakiju, njegovom životnom putu i filozofiji te je krajnji utisak taj da bi sam Miyazaki s obzirom na gorko-slatku predispoziciju svoje osobnosti bio odličan lik u jednom od vlastitih uradaka (ili možda čak u nekoj od Murakamijevih knjiga.)

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari