Domaći hip-hop 2018. godine: $lavlje trap scen€
Bogata godina za hrvatski hip hop, njegove žanrovske vrste i podvrste, ali i što je najvažnije, za same izvođače. Punile su se ‘tvornice’, ‘domovi’, ‘crkve’ i ostali klubovi. I to ne samo u metropoli. Ljude je uzela trap groznica, novosti je svakog sljedećeg mjeseca bilo sve više i više, iako je prva polovica 2018. bila nevjerojatna i najviše napućena žanrovskim ostvarenjima. U ovom uvodu kratko ću spomenuti još album “Put u plus” Ede Maajke koji je po svim parametrima zaslužio biti na listi, ali grah je drugačije pao. Osobna lista, osobni odabir, ali i topla preporuka jer će se ovakva godina teško ponoviti.
Kuku$ “Anđeli i bomboni” (samostalno izdanje)
Eksplozija, obmana, a zatim destrukcija. Moćno (treće) izdanje, premijerno albumsko sa sedamnaest pjesama u kojima pronalazimo sve što u trapu treba biti. Stilski ispolirano, koncertno se ekipa prebacila sa singlova na cijeli album i pokazala kakvu su napravili scenu. S ritmičnim i lakim flowom Klan hoda kao Isus po vodi.
Nakon izbacivanja nekoliko pjesama i EP-ja bilo je vrijeme za tako nešto. Vrlo dobar tajming, praktički su među prvima ove godine, od trap izvođača, izbacili album specifičnog zvuka, dubokih baseva i slenga koji prelazi sve do sada viđene granice. Hiljson Mandela i Goca RIP odavno su prešli granicu Šnjevke, a nakon ovoga, scena prelazi k njima. Album godine.
Gostovanja: Target, Hladni, Shin Tu
Obratiti pažnju na pjesme: Medalje, Dela Blues, Besmrtni, Napravit ću scenu, Sotona, Magic Johnson, Šnitanje, Skrt Skrt… ma stavi cijeli album ovdje.
Kandžija “Beton” (Dostava zvuka i Zlatne Žbice)
Album sniman u surovom okružju garaže s betonskim zidovima. Preuzimanje nekih aktualnosti sa svjetske scene, ali opet sa svakom pjesmom pokuca u svom điru. Kandžija je neuništiv, bilo solo ili s Golim ženama, cinizam i ironija su, uz brzi rap, rime i intonaciju, glavna oružja iz kojih puca. Ovo izdanje je minimalističko, naspram nekih prijašnjih, ali svejedno, Stjepko još uvijek zna gdje se nalazi, a to se najbolje čuje u ovogodišnjim stihovima.
Gostovanja: Spinoza, Ivana Rushaidat
Obratiti pažnju na pjesme: Sanjam, Mast za duše, Trube, Ekipa s basketa
Buntai “N O S T A L G I A”
S Hangmanom me nisu uzeli na prvu, ali došao je Džep pa zatim sve do Kulture gdje surađuju s Gocom iz Kuku$a, nisu popustili. Jedno od ovogodišnjih iznenađenja jer sam ih počeo slušati posredno, sa svime što se potegnulo za Klanom. Produkcija je na nevjerojatno visokoj razini, a dvanaest pjesama sa slušalicama ili zvučnicima koji su kvalitetniji od onih koji dobijete kao poklon za kupljeni komp ili laptop garancija su da ih vrijedi slušati na repeat.
Gostovanja: Shin Tu x2, Goca RIP
Obratiti pažnju na pjesme: Džep, Bordel, Nije do mene, Air Max, Kultura
Shin Tu “Project KBronx II”
Ne znam od kuda je došao ni čega je album nastavak, ali zlokobnost i atmosferičnost s flowom koji u Sirenama zvuči nestvarno… što smo mi uopće slušali do sada? S razlogom Shin Tu gostuje i na nekoliko ovogodišnjih albuma najviše kategorije. Šteta što je njegovo izdanje (pre)duboko zakopano. Underground kakav će se za desetak godina spominjati u uskim krugovima, a ako ćeš ga slučajno slušati dok hodaš po cesti, okreni se tu i tamo.
Obratiti pažnju na pjesme: ATU30, Sirene, Nažalost
Krešo Bengalka “Split ZOO” (Croatia Records)
U usporedbi s do sada navedenima, Krešo je veteran premda je “Split ZOO” njegov drugi album. Osobno mi je prvijenac “Finale” više sjeo, možda baš zbog tog dojma da se po prvi put samostalno iskrcao na sve i svašta u svojoj okolini, ali i nešto jačeg početka nego što nudi drugi album. Kako se album rastvara na nekoliko linija i gostovanja, mijenjaju se i dojmovi, ali činjenica je da Krešo preuzima dio stare škole i uvodi nas u novo doba. Besprijekorna lirika, teški Zola i Balzac, za pet-šest pjesama koje pamtimo do kraja vremena. Meni dosta.
Gostovanja: Žuvi, Speedheads, Vuk Oreb, Stipe Srdela, Batman 3000, Slobo Indijanac, Žuky Brate, Vojko V, Antonio Makinja
Obratiti pažnju na pjesme: Šta ćeš, Nokturno, Uvij zakolji, John 3;16, Franje, Ovdi, Lipilo
Tony Brøwn “A Trip 2 London” (JabbaTon Records)
Slučajno ga preslušao prvi put početkom studenog kada mi je na pamet došla ideja za listu pa da vidim što sam još propustio. Nisam trebao puno tražiti, ali ni razmišljati. Tony Brøwn je osvježenje za naše granice, vjerojatno i regiju. Izdanje je smješteno u domenu EP-a, sedam pjesama koje traju dvadesetak minuta, su izravne, primamljive te uživaju dovoljno utjecaja sa zapadnog tržišta, uostalom kako i sam naslov izdanja govori u kojem nas smjeru zvuk vodi. Kako sam Brøwn ističe – grime, drum’n’ bass, jungle, garage – naslušalo se toga po londonskim klubovima. Vani je svježe, otvorite prozore.
Obratiti pažnju na pjesme: My Thing, What A Shame, Kingdom Come, Max
Vojko V “Vojko” (Croatia Records)
Što reći o albumu o kojem su pisali doslovno svi portali i novine? Vojko u godini iza sebe ima napunjeni mali Dom sportova, po svim glavnim strujanjima album godine bez obzira na žanr, milijune pregleda na YouTube i stotine referenci u vašim životima. E i da, duet s Huljićem. Bez puno govorancije i filozofiranja – Vojko V je Bach, a tek mu je prvi. Dječaci ne plaču jer ih nema više (ostale su sjene).
Gostovanja: Krešo Bengalka, Tonči Huljić, Vuk Oreb, Antonio Makinja, Wikluh Sky
Obratiti pažnju na pjesme (na ove pjesme ne trebate obraćati pažnju jer ste ih zasigurno već čuli od napornog prijatelja ili napornog sebstva): Ne može, Bach, Kako to, Zovi čovika, Ceca u Parizu, Pasta Italiana
Reinkarnacija “Traitors”
Dobio sam dojam kako su ih pojedinci počeli manje voljeti, da ne kažem prestati slušati zbog toga što su se odali trapu. Neke stvari su neoprostive, poput prelaska na drugačiji stil i ostavljanja old schoola iza sebe. Bilo kako bilo, opatijski kolektiv izbacio je “Traitors” – beznačajnog li naslova – a na listi sam tako zastupio četiri glavne točke Hrvatske pa se nema tko žaliti na regionalnu nekorektnost.
Obratiti pažnju na pjesme: That Way, UBER, Disi Bio
High5 “BackStageBoys”
Zagrebačka banda je začinila nevjerojatnu prvu polovicu godine s drugim albumom “BackStageBoys”. Osobno mi je prvo izdanje “Schengengang” jače, vrlo vjerojatno zbog pjesama koje su mi tada bile mnogo svježije, ali daleko od toga da je ovogodišnji neka vrsta ponavljanja pa da je zbog toga manje zanimljiv. Spotovi su pak stvar za sebe pa uz HC slušanje, dobijete dost’ dobro gledanje. Triestri nastavlja dalje i to je jedino bitno.
Gostovanja: Kuku$, Mladi Kizo Manjača
Obratiti pažnju na pjesme: Glavozin, Di ćeš s tim, Kebile, Mama napokon sam uspio, Kombo
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
