Istaknuto
12.12.2018.

Sve novitete poslušajte na jednom mjestu i glasujte za svog ovotjednog favorita.

03.12.2018.

Pažljivo pratite portal jer ćemo u člancima sakrivati najbogatije i najvrijednije nagrade do sada.

Film

Drama životnog beznađa šekspirijanskih proporcija (“An Elephant Sitting Still”, Hu Bo)

06.12.2018. Arman FatićFoto: YouTube screenshot

Pod beskrajnim nebeskim sivilom oronulog industrijskog grada u sjevernoj Kini, sudbine četiriju individua ispreplest će se u jednom danu ispunjenom nevjerom, nasiljem, ubojstvom i beznađem za bolje sutra. Sve se doima da ove osobe u mrežu mizerije upliće samo jedna stvar, njihova fascinacija suvremenom legendom da tamo negdje u Manzhouliju postoji cirkus u kojem se jedan slon predao besmislu života. Bilo da osoblje cirkusa hrani slona ili ga pokušava fizički potaknuti na kretanje, slon ne reagira, naprosto sjedi na jednom mjestu i ne pomiče se.

An Elephant Sitting Still (Slon u sobi) priča je o svakodnevnom životu srednje klase u rasulu, o želji za uspjehom i tragičnim posljedicama depresije i društvenog pritiska. Autor ovog briljantnog četverosatnog dramskog djela dvadesetdevetogodišnjeg je kineski redatelj Hu Bo. Za svoje djelo mladi je redatelj nagrađen na ovogodišnjem Berlinale Film Festivalu nagradom FIPRESCI žirija te posebnim spomenom u kategoriji Najbolji filmski prvijenac. Ipak, ovo je ujedno i njegov posljednji film jer je Hu Bo sebi oduzeo život nekoliko mjeseci prije nego je film dovršen u postprodukciji.

Prvi od četvero karaktera koje film prati je Yu Cheng, lokalni sitniji kriminalac koji ima aferu s djevojkom najboljeg prijatelja. Kada Yuov prijatelj saznaje za nevjerstvo dvoje najbližih ljudi odlučuje skočiti kroz prozor vlastitog apartmana. Zbog onog što se upravo odigralo pred njegovim očima, Yu pokušava isprati osjećaj krivice tražeći smisao i dublje razloge u samoubojstvu prijatelja.

Pustoš i besmisao

Drugi karakter koji želi pobjeći od mizerije života je Wei Bu, sedamnaestogodišnjak zlostavljan od strane obitelji i školskog nasilnika. U pokušaju da obrani sebe i prijatelja suprotstavlja se školskom nasilniku te stvari kreću po zlu i Wei se uskoro nalazi u bijegu iz toksičnog grada. Preostala dva centralna karaktera filma su Huang Ling, Weiova školska prijateljica koja se nalazi u tajnoj aferi s ravnateljem škole te Lao Jin, penzioner kojeg vlastiti sin želi poslati u starački dom kako bi pokušao za sebe izgraditi bolji život.

Veliku porciju filma imamo priliku provesti sa svakim od karaktera pojedinačno, dok lutaju ulicama, pokušavaju razbistriti misli i riješiti svoje probleme. Pored njihove glavne narativne linije, dobivamo priliku ispratiti i nekoliko sitnijih usputnih priča (Lao i bijeli pas, Yu i sitniji kriminalci, Huang i njen odnos s majkom). Svaki put kada se sudbine karaktera kreću preplitati, film se uzdigne na posve novu emotivno-mentalnu razinu. Susret centralnih karaktera osjeća se kao katalizator, radnja naglo kreće napredovati, a likovi imaju priliku preispitati sebe i izaći iz konverzacija kao sasvim druge osobe.

Foto: press HRFF

Interakcija karaktera van centralne četvorke savršeno je svedena na potrebni minimum kontekstualizacije sociopolitičke situacije mjesta. Jedan primjer ovoga je razgovor u kojem se ravnatelj škole oslobađa svoje pozicije edukatora i spušta na niske društvene razine, s osmijehom govoreći Weiu: “Svi ćete završiti kao prodavači na uličnim štandovima”.

U jarkim bojama patnje

Kada je u pitanju vizualni aspekt filma, prva stvar koja okupira pozornost zasigurno je korištenje filtera hladnih boja, koji odgovaraju sveukupnom osjećaju filma. Ipak, sami setovi betonskoj pustoši gradskih ruina nalaze se na suprotnoj strani spektra, uglavnom izvedenih u nizu toplih boja, stoga kontrast koji grade u kombinaciji s filterima, dodaje na intenzitetu onoga što promatramo i proživljavamo.

Tu su također scene često urađene kao tracking shot iz jednog kadra koji se znaju protezati i po dvadesetak minuta, dodatno nas približavajući likovima, dajući nam vremena da se udubimo u okolinu te je “udahnemo”, postanemo dio nje. Nadasve impresivan je i sam način na koji su karakteri raspoređeni u kadru, podjela kadra zidovima i drugim objektima/preprekama, neovisni su od izrazito velike duljine trajanja scene.

Poetika kontrasta

Posebno su zanimljiv element filma poetički kontrasti koji se prožimaju kroz sve aspekte ovog rada. Premda su dešavanja predstavljena na filmu sumorna, ispunjena mizerijom i melankolijom, nasuprot toga muzička pozadina sačinjena od ambijentalnih elektronskih zvukova uspijeva podići atmosferu. Kontrast je očit i na razini emocija – karakteri koji se osjećaju loše i pokazuju emotivnu slabost nisu netko koga često vidimo u pokretu, dok se za Hu Boa doima da je pokret jedina stvar koja ih održava na životu.

Na narativnoj razini film je prožet nizom slučajnih smrtonosnih situacija naspram kojih stoji niz karaktera na rubu suicida koji se suzdržavaju. Svakako, tu je i ona najočitija suprotnost, mada se okolina predala i prihvatila život u pustoši Wei, Yu, Huang i Lao ulažu enorman trud kako bi nadrasli svoje okruženje i ironično, otišli u Manzhouli vidjeti slona koji se predao.

An Elephant Sitting Still je rad nastao striktno iz teške patnje jedne individue koju okolina nije bila sposobna primijetiti. Ovaj izrazito intiman rad Hu Boa zasigurno će ostati zabilježen u filmskoj povijesti, kao rad novog autora čije nevjerojatne radove nikad ponovno nećemo imati priliku vidjeti.

(Visited 82 times, 20 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari