Izvještaj – Edo Maajka, Frenkie, DJ Soul (KSET): ‘Otišli smo u pičku materinu’
Maslac od kikirikija i džem. Nutella i kruh. Uggsice i hipsterke. Edo Maajka i Frenkie. Otprilike tako se slažu jedan s drugime, ako ne i malo bolje kada tome dodate DJ Soula i sve skupa ih smjestite u KSET, neki petak navečer.
Super stvar kod KSET-a je to što i kada je krcat kao sinoć, jerbo je koncert bio rasprodan, i dalje imate osjećaj kao da je koncert u neku ruku intimna svirka (za tebe i još 300 ljudi) i gdje god staneš, i dalje vidiš na stage i sudjeluješ u koncertu jednako kao i oni u prvom redu. Osim ako te frendovi zovu patuljčicom, onda odeš na balkon i dobro je sve.
Slušam ovu glazbu od sedmog osnovne, i tada mi se mama derala da ‘gasim te divljake’ kada bi nešto od old schoola treštalo s CD-a u mojoj sobi. A koncerti ‘tih divljaka’ su najsretniji, najmirniji koncerti sa super prijateljski nastrojenim ljudima. Na tmurne dane se gradom na razglas trebaju puštati Edo Maajka, Frenkie, Marčelo i Elemental da svi dobiju svoju dozu sreće.
I takva je atmosfera sinoć vladala KSET-om. 300 stranaca koje veže ljubav prema jednoj kulturi složno su klimali glavama na pjesme kao što su Panika, RaTaTa i Trpaj, No pasaran koji smo prvi puta čuli u Vintage Industrial Baru, val trnaca je prošao svima kroz tijelo na Sve prolazi i Saletova osveta, a na Gori je već cijeli KSET bio u ekstazi.
Edo već tradicionalno priča s publikom, pa se nađe tu koje osobno priznanje, povici ‘Smrt fašizmu’ ili politički osvrt. Lijepo je primijetio kako smo ‘otišli u pičku materinu’, ali ne mogu se oteti onom uvijek istom osjećaju da taj nesretni tunel u kojem se nalazimo ima svjetlo na kraju tunela uz sve ljude koji skandiraju ‘Jebo vladu’ i znaju zbog čega to čine. I da to svjetlo nije vlak.
Sinoćnji koncert je imao sve da bude savršen. Imao je energiju, imao je sreću, imao je savršen repertoar, imao je i odličan razglas što je rijetkost na rap koncertu. Umjesto toga, ljudi su na odlasku iz KSET-a uglavnom pizdili, i to opravdano. Koncert je kasnio pola sata, što nikoga nije smetalo, osim možda onog lika koji je zazivao Edu. Ali smeta kada koncert traje samo sat vremena. Bez predgrupe, s 300 ljudi koji su došli samo i jedino zbog njih, očekivala sam više od 60 minuta, a sudeći po izrazima lica i psovanjima u bradu, i ostali su. Da su samo više pričali između pjesama, da se Soul iživljavao na mikseti i da su time razvukli još pola sata, svi bismo bili sretniji.
Sve što je lijepo očito vrlo kratko traje, pa tako i koncert. Pjesmom Servus, Zagrebe su se oprostili od KSET-a i Zagreba na, nadam se, ne predugo.
