Edo Murtić u MUO: Prvi cjelovit izložbeni prikaz keramičkog opusa “hrvatskog Picassa”
Internacionalni protagonist gestualnog vitalizma, kako ga je nazvao francuski kritičar Pierre Restany, a pravim imenom Edo Murtić, jedan je od najslavnijih hrvatskih slikara koji je posljednjih nekoliko godina svoga rada posvetio ciklusu “Nova apstrakcija“, predstavljenom jučer u Muzeju za umjetnost i obrt, gdje ostaje do početka siječnja 2016. Keramika “hrvatskog Picassa” realizirana izvedbom monumentalnih murala doživljava svoj prvi cjelovit izložbeni prikaz zahvaljujući MUO-u i Fondaciji Murtić, koja njime ujedno najavljuje jedan od budućih ciljeva svoga djelovanja, predstavljajući keramike u ediciji izvedene prema Murtićevim skicama nastalima krajem 20. stoljeća.
Svoju prvu samostalnu izložbu Edo Murtić održao je u Zagrebu 1935. godine. Sedamdeset godina nakon toga umire, a za sobom ostavlja bogat umjetnički opus koji je do danas ostao jedan od najutjecajnijih modernističkih opusa u Jugoistočnoj Europi, no i šire. Njegove samostalne izložbe u Zagrebu i Beogradu sredinom 20. stoljeća jedne su od prvih koje su u socijalističkom okruženju predstavile elemente apstraktne umjetnosti, time zadajući do tada neviđene izazove te izazivajući nove forme, trendove i stavove. Danas, deset godina nakon umjetnikove smrti, Murtićeva keramika još uvijek stvara promjene, a njegovi pokreti unose energiju u prostor. Površina papira, keramike i platna zahvaljujući intervenciji njegova razmišljanja, a zatim i djelovanja, uspijeva snažno utjecati na svakog promatrača i prenijeti svoju očitu energičnost u atmosferu svakog prostora u koji biva postavljena.
U sklopu izložbe predstavljeni su prikazi modela, nacrta i fotografija Murtićevih radova iz privatnog arhiva Fondacije, što posjetiteljima omogućuje širu sliku njegova stvaralačkog opusa. Keramički murali, nastali pred sam kraj Murtićeva života, prizivaju sjećanje na snagu gestualnog slikarstva iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Isto je i s keramikom manjega formata predstavljenom na izložbi – tanjurima i pladnjevima – koji gotovo uspijevaju uvjeriti u vlastiti potencijal proizvodnje neograničene energije. Francuski kritičar Jean Cassou napisao je prije mnogo godina o Murtićevim slikama da je “sve u njima energija, bilo da je riječ o sadržaju ili pokretu”. Upravo zbog toga glomazne keramičke stijene sivim zidovima u prizemlju Muzeja daju do nedavno nezamislivu dinamiku, oživljavajući Murtićev lik vlastitom raznobojnom životnošću.
Energija lika i djela Ede Murtića ne stane na jednu keramičku pločicu, no ipak – često u cjelini murala uočavamo nekoliko praznih dijelova, koji kao da su namjerno ostavljeni neiskorištenima jer je za njih procijenjeno da trebaju mirovati. Međutim, i na tom narančastom ili plavom “praznom” dijelu površine izdvojenom iz dinamične cjeline, moguće je prepoznati dio onoga što je umjetnik predstavljao i predstavlja svojim radom. Sigurne geste na jasan i jednostavan način određuju osnovnu ideju djela, a u isto vrijeme zrače ogromnom količinom stvaralačke energije koja ukazuje na složenost svakog rada. Silina brzih i odlučnih pokreta te životna snaga Ede Murtića upisane u keramiku, vjerojatno će zauvijek predstavljati neizostavne sastavnice kada će se govoriti o sadržaju njegove ličnosti – snažne, utjecajne i jedinstvene.
