Evolucija percepcije 2.0 Vitra Drinkovića u Galeriji SC
Večeras se u 20 sati otvara izložba naziva Evolucija percepcije 2.0 autora Vitra Drinkovića u Galeriji SC. Izložba obuhvaća pet radova nastalih kroz par godina zahvaljujući interdisciplinarnim istraživanjima. Drinković u njima detektira osnovne probleme svakodnevnice (neoliberalnog) društva s jakim utjecajem tehnologija koju u isto vrijeme olakšava i ubrzava, te pojedinca pretvara u otuđenog individualca.
Umjetnik preobražava svojevrsne umjetničke sprave u djela pomoću metoda i alata dostupnih iz psihologije, sociologije, kriminalistike i drugih znanstvenih i primijenjenih disciplina. Unutar bijele galerije, bijeli elementi prizivaju kliničko-terapeutski moment, bez pravljenja da su nešto što nisu. Kretanjem kroz galeriju posjetitelj je primoran reagirati, iz iritacije ili znatiželje. Upravo je doživljaj rada ono što će djelovati na samog pacijenta, odnosno posjetitelja izložbe.
Za rad Projekcija refleksije potreba je interakcija dvaju posjetitelja koji u određenim pozicijama shvaćaju da se njihovo lice projektira na drugog sudionika. U radu se provlači ideja reflekcije i postavlja se pitanje koliko smo je svjesni i jesmo li svjesni da se na nama projicira druga osoba.
Rad Accept-cancel (Prihvaćam-odbijam) također se istražuje udvoje. Klikanjem miša pokreće se lopta koja kontinuiranim i mehaničkim kretnjama po ravnoj putanji do drugog aktera te naizmjence aktivira zvuk i animaciju accept i cancel koju je za nastavak igre potrebno pritisnuti. Neprihvaćanjem igra se prekida. Ona predstavlja svakodnevicu virtualnog svijeta unutar kojega ni nemamo izbora jer nam se dan sastoji od niza prihvaćanja i odbijanja kako bi se postigao određeni cilj.
Svojevrsni terapeutski učinak mogao bi imati i Survival mode (Način preživljavanja), rad koji će posjetitelj približavanjem aktivirati kontinuirano postavljanje pitanja. On oblikom podsjeća na vreću za boks, a jedini je način deaktivacije ponovno udaljavanje od rada.
U Selfie hug mašini slojevito je prisutna reflekcija današnjeg društva. Uz poziv na umjetni zagrljaj koji ova sprava nudi, moguće je napraviti i selfie toga trenutka. Naglašava se apsurd u kojem pojedinac ostaje sam, bez ikoga da ga zagrli i bez ikoga da ga fotografira. Kritika na zamjenjivanje ljudske komunikacije s virtualnim sljedbenicima.
Autodetektor sažima ideje prethodnih radova. Detektor laži prati reakcije organizma na odgovore koji si sami postavljamo te gradacijom intenziteta boje bilježi promjene.
„Korištenjem umjetničkih sprava, Vitar nudi mogućnost da sami istražite i osvijestite sebe i svoju okolinu, preispitate odnose spram svoga tijela i njegovih reakcija na podražaje, frustracije koje donosi naša (virtualna) svakodnevica”, za katalog izložbe piše Marta Kiš.
