Istaknuto
12.12.2018.

Sve novitete poslušajte na jednom mjestu i glasujte za svog ovotjednog favorita.

03.12.2018.

Pažljivo pratite portal jer ćemo u člancima sakrivati najbogatije i najvrijednije nagrade do sada.

Film

Film o originalnosti bez originalnih ideja (“Bohemian Rhapsody”, B. Singer)

28.10.2018. Marta BanFoto: YouTube screenshot

Ima nešto istovremeno smiješno i tužno u nakani da se o čovjeku koji se otrgnuo od obiteljske tradicije na toliko različitih načina i koji se s tim konceptom borio tijekom cijelog svog života napravi – obiteljski film. Uvidio je valjda isto i Sasha Baron Cohen kada je 2013. godine, nakon dvije godine pregovora, odbio ulogu koju u principu ne bi poželio odbiti – nitko.

Freddie Mercury, vodeći vokal kultne rock skupine Queen, jedna je od najosebujnijih ličnosti druge polovice 20. stoljeća, neponovljiv u svom talentu i vještini da iz drugosti koja ga je izgradila, a koja se manifestirala u njegovom porijeklu, seksualnosti, stilu, okupi jednu od najvećih baza obožavatelja koja je ikada postojala i u pjesmama Queena dala zajednički glas baš svakome od njih, koliko god različiti bili. Toga, dakako, bez grupe u cjelini ne bi bilo, a priča o bendu i ostalim članovima usložnjava nepresušno vrelo o kojem je ujedno vrlo poticajno i vrlo teško napraviti dobar film.

Singer ili Fletcher ili je posve svejedno?

A da je proces oko stvaranja filma Bohemian Rhapsody bio težak i vrlo indikativan s obzirom na rezultat, svjedoče godine pregovora, promjena u postavu i kompromisa pod utegom nastojanja da prikazano bude zabavno, zanimljivo i prihvatljivo što široj mogućoj publici, bez puno autorskih uplitanja. Štoviše, onome što je Bryan Singer kao redatelj filma započeo, a potom od toga i odustao napustivši film prije dovršetka snimanja kojeg je na koncu preuzeo Dexter Fletcher, potpuno izostaje originalnosti i ideje.

bohemian rhapsody

Foto: facebook.com/BohemianRhapsodyMovie

I dok je s jedne strane razumljiv poriv Briana Maya i Rogera Taylora, izvršnih producenata filma i pjevačevih najbližih suradnika, da zaštite lik Mercuryja od kontroverzi koje su ga i samog strahovito za života iritirale, to ni u kojem smislu ne bi trebalo biti opravdanje za vrlo konvencionalan i ukalupljen biografski film kakvog smo, s drugim imenima u priči, gledali već stotinu puta. To posebice iritira kada se kroz više od dva sata provlači misao o potrebi za originalnošću i eksperimentom. Da nema izuzetnog Malika i Queenovih hitova, sve skupa bilo bi uistinu licemjerno.

Zabavan i površan katalog života

Naime, u središtu filma postavljen je lik Freddieja Mercuryja kojeg pratimo od trenutka kada je odlučio ponuditi svoje tekstove lokalnom bendu Smile (iz kojeg će već nekoliko scena nakon nastati Queen), do legendarnog nastupa na Live Aidu 1985. godine. Bez jasne koncepcije na koji segment pjevačeva živopisnog života da se usredotoči, film je obuhvatio – od svega pomalo.

U linearno kronološki posloženom slijedu događaja, koji je uokviren scenama s Live Aida, Bohemian Rhapsody prati život Freddieja Mercuryja od dana kada je još bio Farrokh Bulsara, mladić iz iranske obitelji koja je nakon života u Zanzibaru i Indiji migrirala u London. Red obiteljskog neslaganja s Farrokhovim zapadnjačkim glazbenim preferencijama i stilom života, red ondašnje glazbene scene gdje upoznaje svoje buduće članove benda s kojima ubrzo započinje nevjerojatan glazbeni uspon i upoznavanje doživotne prijateljice Mary Austin (Lucy Boynton) koja mu je u prvim godinama poznanstva bila i djevojka, obilježava prvi dio filma koji u svom nastavku jednakom brzinom niže nadolazeće životne epizode, bez značajnije analize i osvrta na ijednu od njih. Štoviše, samo priča s Mary Austin dobiva neke malo stvarnije konture dok ostatak filma, pa čak i sami članovi benda, djeluju naprosto kao zgodna kulisa koja kroz niz upečatljivih fraza stvara pitak i zabavan okvir priči.

bohemian rhapsody

Foto: facebook.com/BohemianRhapsodyMovie

Naime, u mačkama, koje je Freddie istinabog silno volio, ima više karaktera i života negoli u likovima Briana Maya (Gwilym Lee), Rogera Taylora (Ben Hardy), a napose Johna Deacona (Joseph Mazzello). Potencijalno fascinantan rad na stvaranju pjesama i identiteta Queena sveden je na nekoliko zabavnih prizora u studiju kojima je jedini cilj valjda bio pokazati da su članovi ravnopravno sudjelovali u stvaranju kultnih pjesama, da beskompromisno žele biti drugačiji, da je May bio poprilično smiren i kul, Taylor često ljut na Mercuryjevo ponašanje i… to je otprilike to o njima.

Naracija po šabloni

Iz tog površnog, lagodnog i zabavnog ključa vođenog emocionalnim okidačima za gledatelje ne izlazi nijedan kasnije spomenuti događaj, a Mercuryjevo posrnuće – koje po pravilu svakog glazbenog biopica mora uslijediti, a koje je u ovom slučaju prikazano posve, ali posve benigno – rezultira povratkom zajedništvu, bendu i njihovom jakom stadionskom nastupu utjelovljenom u Live Aidu što je ujedno i, vrlo ziheraški za glazbenu dramu, jedan od najsnažnijih momenata filma.

Koliko je Bohemian Rhapsody zapravo ukalupljen u tradicionalnu naraciju filmova ovog tipa, koji emocionalnu katarzu drže na pijedestalu, svjedoči i manipuliranje činjenicama u korist stvaranja nepotrebno idealnih trenutaka. Naime, u filmu se prikazuje da je nastup na Live Aidu dogovoren nakon što je Mercury saznao da je HIV pozitivan pa je zaključio da treba, zajedno s grupom, proživjeti ono što je preostalo kako najbolje može i zna. U stvarnosti je pjevač bolest potvrdio tek godinu ili čak dvije nakon spomenutog nastupa pa takvi dirljivi motivi nisu postojali, a u njih je, da se film lijepo svrši, posve neprirodno ubačen i početak veze s partnerom Jimom Huttonom (Aaron McCusker) koji će ga pratiti do kraja tragično završenog života.

bohemian rhapsody

Foto: facebook.com/BohemianRhapsodyMovie

Malek će ostati upamćen

Jedan je to u nizu scenarističkih dotjerivanja na kakve smo u biografskim dramama scenarista Anthonyja McCartena (The Theory of Everything, Darkest Hour) već navikli, a koji živote protagonista svode na tople, inspirativne i komične epizode, zatim nešto dramatičnih, no ne pretjerano delikatnih ili problematičnih trenutaka koji su tu da dignu napetost toliko koliko treba (i nimalo više) kako bi se pripremio teren za veličanstven završetak kakav Live Aid, srećom po redatelja, uistinu jest.

No da film ne ostane naprosto zabavan večernji kino podsjetnik zbog kojeg ćemo još nekoliko dana nakon slušati Queenove hitove (i ništa više), zaslužan je Rami Malek čije je utjelovljenje poznatog i po mnogočemu jedinstvenog glazbenika bilo uistinu na razini zadatka. Dok je gotovo cijeli film plutao u prožvakanim kompromisima, Malek je iznio upečatljivu interpretaciju lika čija je vjerodostojnost rasla s minutažom filma. Kako u intimnim trenucima preispitivanja ustaljenih granica okružja u kojem je odrastao tako i u snažnom scenskom nastupu, Malek je – očigledno jedini u filmu – prihvatio rizik i stvorio Mercuryja, čak i uskim, ustaljenim i ni po čemu odvažnim okvirima koje su mu redatelj, scenaristi i producenti zadali.

(Visited 841 times, 11 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(35 votes, average: 3.629 out of 5)

Komentari