Filmolista: 5 esencijalnih radova Akija Kaurismäkija
Aki Kaurismäki ove je godine ušao u svoju šesto desetljeće života, od koje je četiri proveo u filmskoj industriji. Za taj period Kaurismäki je bojkotirao slanje svojih filmova na Oscare tri puta, osvojio preko pedeset festivalskih nagrada od čega je pet iz Cannesa i pet iz Berlina te je bio pet puta nominiran od strane European Film Awardsa. Osam od njegovih šesnaest dosadašnjih filmova otkupljeno je od strane Criterion Collectiona, a njegov novi, sedamnaesti film The Other Side of Hope osvojio je Srebrenog medvjeda na ovogodišnjem Berlinale Film Festivalu. Kako film trenutno kruži regionalnim filmskim festivalima, odlučili smo napraviti listu filmova koji su obilježili Kaurismäkijevu karijeru.
Leningrad Cowboys Go America
Bend koji putuje preko pola svijeta u potrazi za slavom, preuveličane pompadour frizure te fantastičan soundtrack koji kombinira country, rockabilly i rock and roll. Što više možete poželjeti od filma? Možda Jim Jarmusch u ulozi lokalnog prodavača vozila? Leningrad Cowboys Go America izvorno je krenuo kao filmski projekt Akija Kaurismäkija te dvojice njegovih prijatelja Sakke Järvenpää i Mato Valtonena s kojima je surađivao na kratkim filmovima Rocky VI i L.A. Woman. Ipak, nakon završetka snimanja filma, bend je odlučio nastaviti snimati albume te nastupati.
Ariel
Drugi film “Proletarijat trilogije” rad je u kojem Kaurismäki prvi put odlučuje ispričati aktualnu društvenu dramu u svom filmu. Ariel prati Taisto Kasurinena, prosječnog rudara, koji završava u zatvoru nakon samoubojstva njegovog oca. Kompleksni put niz provaliju, od prosječnog radnika do ubojice bjegunca pokazali su nam kako to izgleda kada se finski redatelj u potpunosti posveti izgradnji likova u svom filmu.
The Match Factory Girl
The Match Factory Girl donio je Kaurismäkiju prve dvije nagrade u Berlinu te do kraja formirao autentični stil ovog redatelja. Film prati Iris, radnicu u tvornici šibica, koja radi za minimalac. Iris živi sa striktnim roditeljima, njen društveni život je užasan, a nakon jedne večernje avanture ona ostaje u drugom stanju. I tu nastaje autentični Kaurismäkijev film, na samom rubu drame, koja istražuje ozbiljnu društvenu pojavu te “deadpan” komedije.
Le Havre
Kaurismäki svojim posljednjim radom Le Havre iz 2011. godine odaje počast starim majstorima komedije. Le Havre prati čistača cipela iz Helsinkija koji pomažući afričkom imigrantu ostavlja po strani svoje životne probleme. Pričom film podsjeća na ranije radove Chaplina, dok je vizualnom komedijom moguće povući paralele s velikim Busterom Keatonom. Napumpavanje ozbiljne drame do aspekata prenagljenog i surealnog te autentični odabir boja u filmu stvara omaž na Commedia all’italiana koji se dodatno upotpunjuje Kaurismäkijevom glazbenom pozadinom koju čini kombinacija numera iz tridesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća.
The Man Without a Past
Što se događa kada čovjek izgubi pamćenje? Na koji način država tretira ljude koji su ostali bez sjećanja i dokumenata? Postojiš li ako ne posjeduješ dokumente? Je li gubitak pamćenja uvijek nužno loša stvar? Kaurismäki drugim filmom finske trilogije uspijeva istovremeno istražiti kompleksna pitanja ljudske prirode, a pritom i ostati u okvirima svoje priče o društvu zatrovanom letargičnim službenicima i nasilnim pojedincima koji uspijevaju zaobići ruku pravde. The Man Without a Past film je kojim Kaurismäki potvrđuje svoj status jednog od najbitnijih europskih redatelja te osigurava svoju poziciju u povijesti europskog filma.
