Filmski vremeplov – Carl Theodor Dreyer: Neustrašiva i strastvena umjetnička vizija
Carl Theodor Dreyer nesumnjivo zauzima istaknuto mjesto u povijesti danske, ali i svjetske kinematografije. Redateljski genij koji su mnogi kritičari i sljedbenici nazivali jednim od najvećih u povijesti filma nemoguće je svesti isključivo na njegovu filmografiju. Slojevitost njegova umjetničkog izraza i snažan autorski pristup njegov opus čine neizbježnim dijelom gotovo svakog uvida u povijest svjetske kinematografije. Njegovoj su neustrašivoj umjetničkoj viziji i stilu neovisnom o filmskim konvencijama danske kinematografije onoga vremena počast odali i pripadnici francuskog novog vala poput Godarda i Rohmera te velikih talenata nove generacije danskih redatelja poput Larsa von Triera koji ga je neprekidno navodio kao svoju inspiraciju.
“Okus Dreyerove kave”
Upravo je u godinama prije Prvog svjetskog rata danska kinematografija zauzimala vrlo važnu ulogu u kontekstu europske kinematografije ističući se, prije svega, erotskim melodramama poput onih Urbana Gada i Augusta Bloma. Carl Theodor Dreyer svoju je filmsku karijeru započeo u Nordisk Filmu, vodećem filmskom studiju danskog i skandinavskog filma te ujedno i najstarijem neprekidno aktivnom filmskom studiju. Radeći u početku kao izvjestitelj njegova je odvažnost dolazila do izražaja, a u relativno mu je kratkom roku osigurala posao scenarista i urednika te, naposljetku, i redatelja. Njegova su mu prva filmska ostvarenja, The President (Præsidenten, 1919.) i Leaves from Satan’s Book (Blade af Satans Bog, 1920.), ostvarila titulu međunarodnog redatelja te je uskoro, osim na području danske, započeo s radom i na području švedske, norveške, njemačke i francuske kinematografije.
Prožeti snažnim utjecajem Davida Warka Griffitha i dubokim emocijama, Dreyerovi filmovi na jedinstven način portretiraju zbilju. Sam je Dreyer za sebe tvrdio kako mu cilj nije ostvariti očekivanja filmske publike, a svoje je filmove uglavnom skrivao iza zloslutnih naslova. Naizgled teška tematika i mračna i mistična atmosfera koje prožimaju njegove filmove mogu se smatrati logičnom posljedicom životnih okolnosti u kojima se našao kao vrlo mlad. Naime, teške okolnosti u domu njegovih posvojitelja na mladog su i senzibilnog umjetnika ostavile neizbrisiv trag koji je snažno obilježio njegova djela, pa se tako njegov prethodno spomenuti film The President bavi pitanjem moralne odgovornosti roditelja prema izvanbračnom djetetu. Tijekom svoje je redateljske karijere vješto skrivao svoj privatni život, a sjećanje na svoje djetinjstvo i obiteljske je veze potisnuo duboko u sebi.
Život ima sanjivu atmosferu
Dreyerov pustolovan duh i njegova su ga odvažnost na području filmske umjetnosti izdvojili kao vrlo uspješnog redatelja te uzor mnogima u vrijeme kada je danska kinematografija počela znatno gubiti na važnosti. Njegov je film The Passion of Joan of Arc (Le passion de Jeanne d’Arc, 1928.) već na svojoj premijeri od brojnih filmskih kritičara dobio titulu remek-djela nijemog filma i jednog od najoriginalnijih filmova u povijesti filma do tada. Naime, film na vrlo intiman i minimalističan način interpretira dobro poznatu povijesnu priču, a sveprisutni krupni planovi portretiraju najdublje ljudske emocije te patnju glavne junakinje.
Jedan od njegovih najranijih zvučnih filmova, Vampyr (1932.), premda obrađuje fantastičnu te tematiku u ono vrijeme sveprisutnu u filmovima strave i užasa, svojom se poetikom izdvaja i predstavlja kontrast horor filmovima poput onim nastalih u razdoblju njemačkog ekspresionizma. Naime, Dreyer ekspresionističku scenografiju i zastrašujuću atmosferu zamjenjuje mističnim i maglovitim vizijama ljetnih večeri što filmu daje bizarnu, ali prilično sanjivu atmosferu.
Realizam na rubu stvarnosti
Dreyerovo je teško emocionalno stanje ubrzo izazvalo stagnaciju njegove filmske karijere. Izuzetna samozatajnost te intimne emocije koje su neprekidno pratile njegov rad na površinu su izbijale u obliku magičnih filmskih ostvarenja, uvijek prepoznatljivo autorski obilježenih, ali nikada tematski ili stilski jednakih. U godinama nakon drugog svjetskog rata Dreyer otkriva novi realizam te direktniji i potpuno neustrašiv pristup socijalnoj problematici i filmskom mediju. Premda u danskoj kinematografiji ne postoje odjeci neorealizma, naznake njihove prisutnosti osjećaju se u mnogim filmskim ostvarenjima poslijeratnog razdoblja. Jedan od prvih takvih Dreyerovih filmova bio je The Word (Ordet, 1955.). Priča prožeta religijskom simbolikom, motivom gubitka te ponovnog stjecanja nade te problematikom grijeha, sadrži fantastične i čudesne elemente koji likovima vraćaju davno izgubljenu vjeru.
Dreyerovi su filmovi nositelji vječno aktualnih socijalnih okolnosti. Priče čije teme obuhvaćaju raspon od najintimnijih problema, poput obiteljskih odnosa, sve do onih društvenih, kao što su one o patnji žena u patrijarhalnom društvu ili pak odnosu čovjeka prema vjeri, obilježene su izuzetno prepoznatljivim i poetičnim stilom koji je služio kao inspiracija mnogima. Dreyerovo zanimanje za sve slojeve života učinilo ga je neizostavnom temom u raspravama o filmskoj umjetnosti, a neizmjerna se vrijednost njegovih djela osjeća i danas.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
