Galaksija se neće spasiti sama (“Guardians of the Galaxy Vol. 2”, J. Gunn)
Kada su 2014. godine zasijali na platnima kina širom svijeta, Guardians of the Galaxy bili su skupina neprilagođenih odmetnika koji su u borbi protiv zajedničkih neprijatelja postali jedna uistinu šarolika ekipa. Nastavak avanturističke sage o čuvarima galaksije počinje u suštini tamo gdje smo stali prije tri godine. I dok se prvi dio većinom bavio tematikom koja se isprepliće s ostalim filmovima u MCU (Thanos i The Infinity Stones), nastavak kreće u drugom pravcu i donosi nam priču o porijeklu glavnog protagoniste Petera Quilla (aka Star-Lord), ali i ostalih karaktera, te o razvoju njihovog međusobnog odnosa, dajući nam tako širi raspon i uvid u njihove priče, osjećanja, pa i njihovu međusobnu konekciju.
One big crazy family
Upravo zato što je fokus na glavnim protagonistima, uočljiva je privrženost likovima od strane režisera Jamesa Gunna. Njegova je želja da ih gledatelj poznaje i voli u istoj mjeri kao i on sam. Nerijetko se u filmovima posljednjih godina pojavljuje motiv porodice, gdje nekolicina ili grupa izdvojenih individua u potrazi za konačnim ciljem počne funkcionirati kao porodica. Ali u većini se slučajeva to odvija poprilično generično, bezemotivno i plitko. Odnos između protagonista (Star-Lorda, Zamore i Rocketa) u ovom se filmu, čak i više nego u prvom, produbljuje, podiže na novi nivo, te se ispod svih događaja, akcije i humora ipak krije topla priča o prijateljskom odnosu koji prerasta u porodični.
Međutim, tamo gdje bi se ti odnosi trebali najviše zaoštriti i donijeti prevagu ili učiniti film još napetijim, dobivamo već pomalo ispuhanu priču. Porodična trauma i gubitak roditelja u svijetu superheroja već je tradicionalno konstantna tematika, no problem ne leži u tom ponovnom rekreiranju iste teme, nego u korištenju istih motiva za finalni preokret nakon kojeg počinje velika finalna borba, kao što je već viđeno u filmovima Martha i Captain America: Civil War. Upravo su to momenti u kojima Guardians of the Galaxy najviše iznevjerava, ali bez obzira na to, uživanje u gledanju malog Groota, Rocketa, pa čak i Draxa (čiji se humor u pojedinim momentima doima isforsiranim, dok u konačnici ima i svoj smisao i značaj) učinit će da se određene manjkavosti u radnji zanemare.
Vizualan spektakl
Jedan od zasigurno najbitnijih elemenata zbog kojeg je prvi dio bio uspješan, a nastavak ga čak i pospješuje, jesu specijalni efekti. Filmovi iz MCU većinom se odvijaju na prostoru planete Zemlje, zbog čega spomenuti aspekt ne dolazi u toj mjeri do izražaja kao što je to slučaj s Guardians of the Galaxy. I premda se u ovom nastavku prostorno ograničavaju na daleko manji broj planeta i svjetova, to ne znači da su oni išta manje egzotični i uzbudljivi kao u prvom dijelu. Ovdje bih kao najreprezentativniji primjer naveo Egovu planetu, za koju Marvel prvobitno nije imao prava, ali su prošle godine ipak uspjeli postići dogovor s FOX-om. Sav sjaj i blještavilo specijalnih efekata na najvišem nivou je iskorišten kako bi Egova planeta izgledala poput neke vrste Raja. Zavodljivi i začaravajući svjetovi i predjeli koji nas obasjavaju iz kadra u kadar uvlače nas u taj međuzvjezdani spektakl Marvelovog univerzuma.
Međutim, tekst o Guardians of the Galaxy ne bi imao nikakvog smisla bez da se spomene muzička podloga. Marvelovi filmovi imaju tu manu ili, da je nazovemo, nesreću da nemaju tako pamtljive muzičke podloge, odnosno služe se muzikom samo kao sredstvom postizanja napetosti ili opisivanja raspoloženja. Guardians of the Galaxy, s druge strane, kao što to radi i s većinom drugih stvari, odstupa od tog principa, te ima sopstveni „stil“ muzičke podloge. Pjesme koje prate avanture Star-Lorda i ekipe su i u ovom nastavku redom vrhunske rock pjesme iz perioda ’60-ih i ’70-ih godina, koje je James Gunn sam birao. Guardians inferno npr. pjesma je rađena specijalno za film, skladao ju je Tyler Bates, u pisanju teksta sudjelovao James Gunn, a kao vokal se pojavljuje i David Hasselhoff, jer ipak je on bio taj za kojeg je Quill govorio da mu je otac dok je još bio klinac.
Luda vožnja rollercoasterom
U konačnici, kada se sagleda sa svih aspekata, Guardians of the Galaxy vol. 2 je, unatoč nekim trenucima blage repetitivnosti, poput lude vožnje rollercoasterom. Od početka do kraja rijetki su trenuci odmora od akcije i avanture, a kada oni izostanu na njihovo mjesto uskaču blistavi predjeli i humor. I premda sam film poskakuje na granici s ocjenom PG-13, ni u jednom je slučaju ne prelazi, ali ipak pokušava da ne odluta u sladunjavost dlječjih filmova koji bi odbili pažnju starijih gledatelja. U svakom slučaju, posjeduje sve elemente jednog zabavnog filma koji ga čine savršenim za gledanje s porodicom, prijateljima ili djevojkom.
