novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

“Hate is a Wonderful Thing” (Bebè Na Volè): Glazbena propovijed i snaga duha

bebe na vole
Foto: "Hate Is A Wonderful Thing" [cover]
Vrijeme čitanja: 4 minute

Tko prije tri godine nije naučio da je blues itekako živ, uobličen u pojavu Bebè Na Volè i u celofanom prekriveno remek-djelo “Time of Great Depression”, sada ima priliku koju ne smije ispustiti iz zvučnika. Da se ne lažemo, hrvatska scena obiluje nevjerojatnim glazbenicima koji godinu za godinom objavljuju još nevjerojatnije stvari. Uz nedostatak pravih svjetla, kakva uvelike zaslužuju, teško je raditi i izboriti se za svoje mjesto pod suncem. Meni se čini da Adam Semijalac nije takav. On živi ono što radi i potreba za nekim komercijalnim dokazivanjem sasvim bi izašla iz uobičajenih tokova koje ta muzika pruža slušatelju.

Dok na omotu albumu gledamo pet ljudskih bića, usnulih u živopisnost prirode, uma i svijeta, Adamova gitara polako počinje svoj pohod na njegovom trećem studijskom izdanju “Hate is a Wonderful Thing“. Koncept albuma dosta je sličan prošlome, ali zvukovno se odmah mogu čuti produkcijske prednosti koje su u međuvremenu ostvarene. Prvi stihovi na albumu – “Guess I never got over” – pokazuju da Semijalac na “Hate is a Wonderful Thing” polazi od bluesa koji je izvorno robovima predstavljao radosne pjesme s Juga.

Zaista je čudesno s kakvom lakoćom Semijalac od prvih taktova zavodi. Njegovi tužni trenuci odjednom su i naši, osjećamo blizinu samog autora; ako smo mi u ovom društvu robovi, Bebè Na Volè je onaj koji nas svojom pjesmom osvještava i oslobađa.

Oblici lijepog individualiteta

Već u sljedećoj, Dogs and Horses, kao da se postupno iz tmine nečije osobnosti krećemo prema prirodi, zaselku, ruralnome i, ponovno, duhovnome. Ta duhovna folk nota sveprisutna je i praktički je lajt-motiv kojim se vodi cijelo vrijeme. Vrijeme je u ovom slučaju sasvim isključeno iz opće percepcije trajanja, jer ni u jednom se slučaju ne možemo uhvatiti za glavu i pitati: “Hoće li ovo već jednom završiti?”. Magija traje. Uostalom, duh i priroda entiteti su koji su prožeti kroz mnoge filozofije, a ako se osvrnemo na Hegela i jednu njegovu rečenicu iz Filozofije povijesti, možemo vidjeti zašto nam se Adamova glazba čini psihoterapeutskom: “Ako se pita za sadržaj pjevanja, onda valja reći da je bitni i apsolutni sadržaj religiozan“.

S progresom albuma stižemo i do nešto novijih blues težnji koje su bile aktualne početkom 21. stoljeća u zvuku The Black Keysa. Free Me i Shaped Me predstavljaju, kao što i naslovi kažu, oslobođenje i oblikovanje. Život, ono što slušamo, gledamo i radimo, oblikuje nas i oslobađa na svakodnevnoj razini. Učimo, radimo, posrnemo i ustanemo – radnje su to koje vode do našeg usavršavanja i do nekih temeljnih životnih pitanja vezanih uz egzistenciju. Dok je Free Me robusnija i gitaristički distorziranija, Shaped Me predstavlja akustični kontrast, ublažen drugačijim tonalitetom i ritmom. Cijela pjesma kao da se razvija prema svim zakonima oblikovanja nekog umjetničkog djela poput kipa ili slike, a kist, ruke i platno u ovom su slučaju instrumenti koji prema kraju sve više funkcioniraju kao jedno.

Snaga duha

So What ima karakterističnu višeglasnu podlogu, iskopanu iz močvarnog mulja srednjovjekovne Engleske i Missourija 20. stoljeća, koju objedinjavaju vokali i bendžo, u tematski mračnoj pjesmi koja na svom kraju melodijski daje tračak svijetla i nade.

Najnježniji trenutak je Community u kojoj Adamov glas nariče, potiho pruža kroniku zajednice i društva, uostalom i stanje koje će dovesti do kraja svega što nam je priroda dala. Pjesma ima i detalje indijanskog obreda, točnije plesa i pjesme, ali za predočavanje takvog ugođaja i promijene u numeri, bolje da ju preslušate sami i procijenite emocionalnu bliskost.

S Holy John završava regularni dio albuma, a na Bandcampu se nalaze dvije bonus pjesme nakon kojih počinjemo ispočetka. Zašto? Zato što se ispred nas ponovno nalazi album koji si je osigurao vječnu slavu na više razina. Krajem godine sigurno će se naći na najvišim pozicijama na listama najboljih ovogodišnjih albuma. Iako su te pozicije i ljestvice više tu radi statistike i natjecateljskog karaktera, nije za zanemariti kako Bebè Na Volè zaslužuje biti što više spomenut u medijskom prostoru.

semijalac
Foto: facebook.com/Bebe-Na-Vole

Iako je “Hate is a Wonderful Thing” treći album Bebè Na Volè, on je najsustavniji do sada jer se bavi bluesom u formi koja nije raštrkana od pamtivijeka do današnjih dana toga žanra, već jasno prikazuje što je blues sada, u ovom trenutku. Naravno, s neizostavnim reminiscencijama na prošlost. “Time Of Great Depression” nešto je što će Adama pratiti cijeli život jer je na tom izdanju udahnuo život bluesu na zemljopisnom području koje uopće nema ni povijesne utemeljenosti za tako nešto ni ljudsku svijest s kojom bi ga mogli prizvati. Ako je “doba velike depresije” njegov Kapital, “the djelo”, onda je “Hate is a Wonderful Thing” njegov Manifest, ono manje, ali koherentnije i sustavnije djelo u kojem je malo više ušao u dubinu same teme, ne vrludajući previše po okolnim područjima.

Nedavno je J.R. August u intervjuu za Ziher izjavio da su njegova crkva pjesma i rijeka. Osim što su žanrovski bliski, oba autora osjećaju i žive glazbu, a to se u svakom stihu i taktu može zamijetiti. Uostalom, priroda je ono što nas nesvjesno vodi kroz život, a stihovi koje nam kazuje, u ulozi svojevrsnog propovjednika, vrlo blisko pristaju Adamu Semijalcu.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari