Istaknuto
22.05.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta Nova glazba ovog tjedna nudi izbor domaćih i regionalnih noviteta za koje možete glasati te nekoliko stranih preporuka za slušanje.

21.05.2019.

Vrijeme čitanja: 10 minute Da je nostalgija najdraža hrana Hollywooda već je odavno jasno, a još jedna potvrda toga nove su verzije davno zaboravljenih i preboljenih serija.

Intervju

Helem nejse: “Naša generacija pati od kronične demotivacije i akutne letargije”

17.05.2019. Zrinka Kunić
Vrijeme čitanja: 3 minute

Na Ziheru je u tijeku mjesec Bosne i Hercegovine, prvi u nizu šetnje po regiji koja je kao projekt zamišljena tako da svaki mjesec odaberemo jednu zemlju iz okruženja i pronjuškamo koji se sve kulturni dragulji kriju u njoj. Cilj ove šetnje je srušiti granice kada je u pitanju kultura i istražiti što se to dobroga i kvalitetnog krije u zemljama koje su nam jezično, kulturalno i kilometarski bliske.

Ovoga puta predstavljamo glazbeno ime koje dugim koracima gazi prema velikoj popularnosti u regiji. U susjednoj BIH već su zvijezde, hrvatska publika imala ih je prilike čuti kao predizvođače na velikom koncertu Ede Maajke u Domu sportova, ali i upoznati nedavno u KSET-u na njihovom prvom samostalnom nastupu u Hrvatskoj na kojemu su promovirali svoj novi album “Pola čovjek, pola jedan”, a najavljen je i nastup na ovogodišnjem Ferragosto JAM festivalu što bi zaista bilo šteta propustiti.

Oni su Helem nejse, njihovi videi na YouTubeu klikove broje u milijunima, live nastupi su događaj koji morate doživjeti da biste shvatili koliku količinu profesionalizma, ali i dobro poznatog bosanskog humora jedan bend može iznijeti na koncertu. Surađivali su s Dubiozom Kolektiv (neki tvrde i da su njihovi dostojni nasljednici), Frenkiejem, Markom Louisom i Edom Maajkom, a u svojim pjesmama saželi su život – od društvene situacije do ljubavi i međuljudskih odnosa.

Dame i gospodo –  Čika Gagara, Stihomir Klepić, Ajda, Momo, Duško, Toshi i Urednik – Helem nejse!

Tko su, a tko nisu Helem nejse?

Helem nejse je ambiciozna, svestrana i nadasve kreativna mlada, nazovimo je grupa iz Sarajeva koja se već dugo godina aktivno bavi muzičkom, radijskom i teatarskom produkcijom. Autori smo svoje muzike, vlastite radijske emisije i teatarske predstave. Sve pobrojano radimo da bi preživjeli i osigurali golu egzistenciju, a ono u čemu uživamo i što nam je realno hobi jesu građevina, fugiranje pločica, limarija i fasade. Nedaleko od grada smo napravili jedno malo postrojenje s kojim već nekoliko godina unazad proizvodimo vrlo kvalitetne pulceve za šalovanje. Helem nejse nisu šupci, fašisti, šovinisti, ali zato jesu veliki kompleksaši.

Uz svestranost bi u rječniku trebalo stajati vaše ime – ima li uopće išta što biste htjeli raditi, a da ne radite sada?

Da smo znali da je ovako koncipirano drugo pitanje, ne bi nam uopće padalo na pamet da odgovaramo na prvo.

Kakav je osjećaj biti glas mlađe generacije BIH? Osjećate li pritisak?

Bilo bi u najmanju ruku pretenciozno sebe etiketirati na takav način, jer nas niko nije izabrao na demokratskim izborima i dao nam tu vrstu legitimiteta. Mi smo samoorganizovana grupa koja je zbog svoje bolesne potrebe da zaurla kroz medijski prostor i ponudi malo svježiji pogled na zbivanja u neposrednoj okolini, odlučila da to i uradi. Priča o tome da smo glas generacije se možda nametnula sama od sebe. Istina je da svojim djelovanjem vrlo često stanemo u odbranu svoje generacije koja zbog aktuelne socio-ekonomske i političke situacije na ovim prostorima pati od hronične demotivacije i akutne letargije. Često ih se krivi zbog toga, a zapravo su krivi šupci i fašisti s legitimitetom.

Osjećate li se kao doma svugdje gdje dođete? Koja je tajna te prisnosti koju imate s publikom na vašim nastupima?

Nema tu nikakve tajne. Mi smo mladi, puni entuzijazma i energije i uvijek smo spremni to podijeliti s publikom. Volimo interakciju i to je nešto što uvijek diže kompletnu atmosferu na jedan veći nivo. Mi preferiramo da naša publika učestvuje u koncertu, bude svima zanimljivije.

Kako biste opisali kulturnu scenu Sarajeva, pa i cijele BIH?

Fali puno više sadržaja. Država jednostavno mora mnogo više novaca ulagati u kulturu i proizvodnju kulturnog sadržaja.

Skrenite nam pažnju na neka glazbena imena, filmove, kreativce za koje bi regija hitno trebala saznati?

Od bendova i repera slobodno obratite pažnju na Nervni slom, Jindas, Katarza, StoPosto. Ima nekoliko jako zanimljivih slikara umjetnika i umjetničkih kolektiva kao što su Rikardo Druškić, Obojena klapa. Svakako vrijedi pogledati film „Majkino Zlato“ mladog sarajevskog redatelja Irfana Avdića.

Kako se živi i živi li se uopće od glazbe u BIH?

Žive isključivo oni koji to istinski žele, dobro poslože i marljivo rade. Čovjek se popeo na Mjesec, a da se ne može živjeti od muzike. Istina, put je težak i treba vremena, ali nije li to slučaj u svemu što čovjek započne sam da radi?

Što, po vama, najviše nedostaje u BIH da scena bude još bogatija?

Nedostaje mnogo toga, pogotovo u manjim sredinama. Sadržaja, prostora i sredstava. Najgore što zbog svega toga raji fali motivacije. Omladina bi to mogla iznijeti realno, samo treba uporan.

Koju svoju pjesmu biste izdvojili kao lirički najvažniju kad se radi o poruci koju nosi? I zašto baš ona?

Ako izdvojimo baš jednu, naljutiće se neke druge, a stvarno ne želimo da nam se pjesme posvađaju i ne pričaju jedna s drugom. Ne treba nam takva atmosfera pred koncerte, moramo držati ekipu u hajpu.

(Visited 202 times, 202 visits today)

Komentari