Istaknuto
17.07.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta I ovog tjedna u Novoj glazbi donosimo domaće i regionalne glazbene novitete na preslušavanje i glasanje za one koji to zaslužuju.

16.07.2019.

Vrijeme čitanja: 5 minute Hrvatski se redatelji pitaju po čemu je Hrvatska radiotelevizija javna, a po čemu hrvatska. Pozivaju da poručite HRT-u: 'Meni se to gleda!'.

Film

HOMECOMING: Pisanje Povijesti kroz glazbeni spektakl

10.05.2019. Igor Yuri JuriljFoto: Facebook.com
Vrijeme čitanja: 3 minute

Nema puno filozofije oko kontekstualiziranja glazbenog spektakla na rubovima grada Indio u Kaliforniji: Coachella je najveći američki festival, moderni Woodstock, koji u svojih 19 izdanja na glavnoj pozornici nije vidio crnu, žensku izvođačicu do Beyonce.

Netflixov dvoipolsatni dokumentarni koncertni film Homecoming, među fanovima znan kao Beychella, u režiji same Beyonce Knowles Carter (na svakoj razini) je šaren i eksplozivan trijumf slobode, iako još uvijek ne i jednakosti u fragmentiranoj i mozaičnoj Americi koju i dalje dijele etnički, rasni, politički i rodni zidovi. Njome se bavi teksaška diva kao prva glavna izvođačica ovog kolosalnog festivala i upravo je zbog toga na pozornici izvela performans dosadašnje karijere.

Zbog toga asertivno i slavodobitno deducira: “Bez zajednice nema ni slobode.” A njezina se zajednica manifestirala u gotovo 200 izvođača: od stepera do crnog limenog orkestra – potpuno crnačkog. Razlog je iznesen u uvodnoj naraciji i kao takav čini se nevjerojatan u 2018. godini kada je dvodnevni nastup sniman. Homecoming kao koncertni dokumentarac poentira društvene podjele i mogućnost zacjeljivanja društvenih rana harmonizacijom kolektiva i naposljetku u glazbi, a harmonija se postiže tek kada se isprave nepravde naših predaka kakve i danas ponavljamo.

Za sve grijehe i nepravde društva prema Nini Simone, Elli Fitzgerald ili Billy Holiday, Beyonce se simbolički iskupljuje kao najveća crna glazbenica našeg vijeka. Neprikosnovena kraljica glazbene industrije i američke estrade, behemot je u punom pogonu, naoružana vojskom od limenog orkestra čime priziva svoje glazbene kulturne korijene, a osobnu priču govori kroz karnivalesknu prezentaciju – od egipatske, dinastijske estetike, preko campa, južnjačkih predaka do prošlostoljetne politike.

Služeći se orkestrom kao arhetipskim elementom grandioznog glazbenog iskustva, nužno pokazuje kako i crnkinja doista može trijumfalno doći u stratosferu sačuvanu za bijelu elitu; kako i crnkinja može biti reformirana u društvenu kremu. Među nedodirljivom elitom koja podcjenjuje uspjehe glazbenog mogula Jay Z-ja, odnosno same Beyonce (prisjetimo se samo neshvaćanja spota Apeshit u Louvreu), nema previše pojedinaca čiji se participatorni impuls svodi na kulturnu proizvodnju proizašlu iz represije. Dakle, kao što kaže, radi se o “drugom dijelu povijesti u nastanku.”

Beyonce političkim Homecomingom demonstrira da je njezin povratak; obljetnica mature, dolazak na najveću američku pozornicu najvećeg festivala i vladanje masama zahvaljujući nekompromisnom impulsu sa samoaktualizacijom u bjelačkom muškom svijetu. Kako navodi u snimkama iza kulisa, u naraciji kojom povezuje priču i interpretira nastup koji je nastajao osam mjeseci, njezina je škola bila glazbena industrija u američkom žrvnju gdje ne bi manifestirala svoje potencijale sve dok sama nije preuzela kormilo.

U intenzivno impresivnom koncertu koji sintetizira njenu (ne biste vjerovali) 25-godišnju karijeru, Beyonce retrospektivno govori o crnačkom iskustvu i položaju, nerazumijevanju istoga zbog, očigledno, povlaštenije pozicije mnogih promatrača spremnih na devalorizaciju njezina uspjeha i karijere. No s nepunih 40-godina, prva je crnkinja koja je ostvarila ovakvu poziciju i ulogu u američkom društvu, stvorivši od pozornice na Coachelli “prostor slobode gdje neće biti marginalizirana”.

Dakako, njen je instrument glas, a medij – spektakl. Homecoming se kroz vremensku šetnju šarolikom karijerom od Destiny’s Child, koje joj se pridružuju na pozornici kao i sestra Solange i, jedan jedini, Jay Z, do prve Coachelle uzda u snage stotine agilnih mladih afro-amerikanaca koji svojom performativnošću, od plesačica i plesača, do samog impresivnog limenog orkestra, demonstriraju potencijal, doseg i vrline potlačene i stigmatizirane populacije koja je začela, stvorila i iznjedrila neke od najvećih kulturnih tekovina ovog i prošlog stoljeća: jazz, blues i rock, odnosno druge izvedbene umjetnosti koje je bijela Amerika, a potom svijet preuzeo ne pridavši zasluge onom kojeg se i dalje boji.

Beyonce pomiče granice u glazbenoj interpretaciji i izvedbi, u svom izrazu nivelira i balansira punokrvni glazbeni pedigre s vizualnim akrobacijama koje su uživo ekstenzija njezinih potpisnih albuma u posljednjih nekoliko godina. Homecoming je njezina obrazovna ustanova, platforma za vlastito, ali i obrazovanje drugih o vrijednostima onih, uključujući i sebe samu, koji su gotovo pola stoljeća temelj američke nacije i civilizacije, a ipak na marginama sve dok se ne radi o glazbi i performansu.

(Visited 47 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 4.500 out of 5)

Komentari