novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Horor vibra: “She was drawing angels” (“The Mothman Prophecies”, M. Pellington)

Mothman
Foto: facebook.com/pages/The-Mothman-Prophecies
Vrijeme čitanja: 4 minute

U sferi nadnaravnih filmova vrlo se rijetko nađe dobar psihološki triler, osim pojedinih uradaka M. Night Shyamalana i onih snimljenih prema romanima Stephena Kinga. Tijekom snimanja, redatelji se uglavnom usredotoče ili na nadnaravni ili na psihološki aspekt te se događa da imamo mumbo-jumbo posebnih efekata, nadnaravnih sila i bića ili realističan triler koji teško udara na psihu. Kombinacija navedenog uistinu je slabo viđen fenomen u filmskoj industriji. Jedan od razloga je zasigurno i što je te dvije sfere izrazito teško spojiti u smislenu cjelinu koja će zadovoljiti sve potrebne kriterije.

Baš se na to usredotočio američki redatelj Mark Pellington u svom nadnaravnom psihološkom hororu The Mothman Prophecies (2002). Priču je bazirao na istoimenoj knjizi parapsihologa Johna Keela, a u glavnoj ulozi našao se Richard Geere kao reporter John Klein koji istražuje legendu u Mothmanu.

Legenda o Mothmanu

Mit ili legenda o Mothmanu (u doslovnom prijevodu „čovjek moljac“) potiče iz folklora Zapadne Virginije, a njegovo viđenje prijavljeno je na području Point Pleasanta krajem 60-tih godina prošlog stoljeća. Prema izvješćima u medijima ljudi su prijavljivali ukazanje spomenutog bića koje je bilo nalik velikom čovjeku s krilima poput ptice. Iako su se brojni ufolozi, kriptolozi i parapsiholozi tada trudili raznim teorijama objasniti porijeklo Mothmana, on je naposljetku postao samo mit i ostao isključivom umjetničkom inspiracijom brojnih autora.

Crtež mitskog stvorenja – Mothmana
Foto: Flickr, Steve Baxter

Skeptik Joe Nickell u to je vrijeme smatrao da se radi o prevari. Tvrdio je da ono što su ljudi vidjeli zapravo avion ili snježna sova, a neobjašnjive crvene oči Mothmana zapravo su efekt refleksije svjetlosti koju ljudi uopće nisu uzimali u obzir. I to se objašnjenje zapravo čini kao jedino vjerojatno. No, ne Keelu i Pellingtonu, iz kojeg je razloga ovaj film i postao tako popularan.

„U jednoj zimskoj noći…“

Kolumnist John Klein (Geere) i njegova supruga Mary (Debra Messing) dožive prometnu nesreću nakon što Mary skrene zato da bi izbjegla crnu, leteću siluetu. John preživljava sudar bez težih ozljeda, no njegova supruga je hospitalizirana. Dijagnosticiran joj je neobjašnjiv tumor na mozgu te ona nakon nekog vremena umire – sve se čini kao jedan izvanredan početak drame.

Međutim, nakon njene smrti John pronalazi Maryjine crteže i tu nadnaravni element stupa pred glavna svjetla pozornice. Vrlo vješto se ostavlja gledatelje u čudu jer se radnja „seli“ dvije godine kasnije gdje vidimo Johna kako vozi bespućima Zapadne Virginije, a objašnjenja crteža tek će naknadno biti implementirana u priču. Način na koji se radnja dalje odvija suviše je misteriozan, izuzet je kontekst, publiku se iz scene u scenu uvodi u središte zbivanja. Jako spretan potez redatelja i filmske ekipe – uspjeli su postići potpunu misterioznost jer naprosto nema dovoljno materijala iz kojih bi se išta suvislo moglo zaključiti.

Realnost ili halucinacija

S obzirom na to da se u nastavku eskalacije fabule događa tako neobjašnjiv splet okolnosti, a istovremeno poprima klišeje najrazličitijih žanrova filmske industrije, raznolikost interpretacija je neizbježna. Većinu vremena pokušavat ćete objasniti zašto se nešto dogodilo, je li se to uistinu dogodilo i ako nije, zašto je uopće bilo prikazano?! Mnogo je pitanja na koja nećete pronaći neki dubokouman odgovor, stvar je zapravo jako jednostavna, no do samog konca to nećete shvatiti.

Apropo šarolikosti tumačenja radnje, sve što se događa protagonistu možete objasniti na nekoliko načina koji u suštini protuslove jedan drugome. Ono što je na mene osobno posebno ostavilo utjecaj, a naposljetku ćemo vidjeti i iznimno pogrešan, jest prividna mentalna nestabilnost Johna Kleina kao glavnog lika.

Richard Geere kao protagonist John Klein
Foto: Official trailer – YouTube

Budući da je izgubio suprugu, proživio previše stresa, dao se u „nepotrebno“ istraživanje prilično je zdravorazumski zaključiti da je jednostavno skrenuo s uma. Sve što se događa u filmu po tom je tumačenu zapravo samo i isključivo njegova osjetilna zamjedba, iskustvo koje je preneseno kao stvarna činjenica, a svrha je smjestiti gledatelje u glavu duševno oboljelog čovjeka.

Ono kad se porežeš na „Ockhamovu britvu“

U interpretaciji filmskih djela ponekad je važno istupiti van okvira i razmišljati čisto – kako se kaže – filozofski. Tako u filozofiji postoji jedan termin poznatiji pod nazivom Ockhamova britva, a tiče se količine pretpostavki u određenim teorijama. U najjednostavnijem, svakodnevnom govoru moglo bi se reći da jednostavno kaže „ako imate dvije teorije koje predviđaju isto, izaberite onu jednostavniju“.

Najjednostavnije objašnjenje svih događaja u ovomu filmu počivalo bi na pretpostavci da je Mothman svemoguće nadnaravno biće koje može prouzročiti smrt kada god poželi. End of story. Ali, jednostavno nije u ljudskoj prirodi, a ni iz iskustva pomnog praćenja psiholoških trilera od ranih 2000-ih godina, vjerojatno da će nešto tako providno i simplificirano biti uzrok svih naših muka pri pokušavanju interpretacije svrhe i smjera u kojem film ide.

I ako sve ovo znate, ne brinite, nije preveliki spoiler, a film definitivno ima mnogo toga za ponuditi te je vrijedan vremena i naprezanja moždanih vijuga. U odnosu na nas, dragi čitatelji, u prednosti ste utoliko što znate na što ne obraćati pažnju pa se možda nećete porezati na Ockhamovu britvu i otići u neku dubiozu s pretjeranim razmišljanjem.

Be social

Komentari