Istaknuto
17.08.2018.

Ove godine već smo imali prilike gledati nekoliko kvalitetnih hrvatskih naslova, a što u nastavku gledamo na velikom platnu donosimo u jesenskom pregledu.

16.08.2018.

Iako zadnjih godina nije u naponu snage, Madonna je kroz 35 godina karijere definirala glazbenu scenu kakvu poznajemo danas. Njezin 60. rođendan prilika je da se podsjetimo na veliku karijeru koja je promijenila svijet.

Film

Inovativno, nadrealno i oštro (“Atlanta”, D. Glover)

30.04.2018. Iva KolarFoto: facebook.com/AtlantaFX

Kada je Donald Glover dobio dva Emmyja za režiju i glumu u svojoj seriji Atlanta, svima koji su se upustili u gledanje serije to je bio sasvim logičan potez, a Glover je time postao prvi Afroamerikanac koji je dobio Emmy za režiju. Glover je i inače moderna reinkarnacija renesansnog čovjeka, jer glumi, režira i uspješan je glazbenik pod alter egom Childish Gambino, a u svim je sferama britak i beskompromisan te si sam kuje put do zvijezda, ne strahujući od novog, neisprobanog i naizgled nespojivog.

Atlanta je tako oštroumna i ambiciozna komedija s velikim udjelom drame koja grabi velikim koracima, naizgled ne mareći za to ima li gledatelje, ali zapravo one koji su se odlučili prihvatiti gledanja u potpunosti uvlači u svoju nadrealnu stvarnost premazanu gorko-slatkim namazom i u tom ih procesu (pre)odgaja. Nova sezona bizarnost prve sezone dovodi na novu razinu, a Glover pronalazi nove načine na koje će od nas izazvati reakciju.

atlanta

Foto: facebook.com/AtlantaFX

Neobičnost običnosti

Serija prati živote četvero Afroamerikanaca u Atlanti. Earn (Donald Glover) odustao je od Princetonea i životari radeći kao menadžer svom bratiću Alfredu (Brian Tyree Henry), koji je nakon uspješnih glazbenih početaka u prvoj sezoni postao poznat kao reper Paper Boi i izvan granica Atlante. Earn je također u vezi (status veze je „komplicirano je“) s Van (Zazie Beetz) te s njom ima kćerkicu. Redovno pratimo i Alfredovog cimera Dariusa (Lakeith Stanfield), koji živi na granici mističnog i genijalnog. Nakon što smo se upoznali s njihovim okolnostima u prvoj sezoni, likovi su sada svatko u nekoj svojoj tranziciji i na putu prema otkrivenju, sudarajući se putem i pokušavajući pronaći neke zajedničke ili pak potpuno različite putove.

Svaka je epizoda priča za sebe, sličice koje su naizgled nasumično nabacane, ali uklopljene u veliku sliku sezone i života četvero glavnih likova. Serija ne prati nikakav očiti obrazac pa ponekad u epizodi dobijemo svih četvero likova, a ponekad svaki lik pojedinačno dobije epizodu za sebe. Glover je drugu sezonu nazvao „Robbin’ Season“ po uzoru na razdoblje u godini u Atlanti prije božićnih blagdana kada se broj krađa iznimno poveća i gradom vladaju kaos i napeta atmosfera, što je itekako prisutno u seriji.

Potpuna pjesnička sloboda

Atlanta je odličan primjer potpune slobode kreativne energije. Donald Glover prvom je sezonom stvorio diskurs s kojim može učiniti što mu se prohtije, može izmiješati žanrova koliko ga je volja, a od likova napraviti toliko iznijansirane i zapravo mutne individue koje se bez imalo problema uklapaju u narativ, što god učinili.

Iako su likovi na površini stereotipni, imaju dovoljno osobnosti da se mogu izdići iznad svojih stereotipa pa nam reper i diler Paper Boi, stoner Darius, svojevrsna žena, majka, kraljica Van i Earn kao probisvijet koji misli da je iznad ostalih ni u jednom trenu ne dosade. Dinamika, kemija i dijalozi između likova djeluju toliko prirodno da se vrlo lako može zaboraviti kako se radi o glumcima. Iako su situacije u kojima se likovi nađu bizarne i djeluju previše nevjerojatno, ton kojim se takve scene prikazuju previše je sumračan i ozbiljan da bi se dugo živjelo u iluziji kako se takvo što ne događa u stvarnom životu. Serija tako često oscilira između histeričnog i smrtno ozbiljnog, a prijelazi su neočekivani i dolaze bez ikakve najave, ostavljajući nas da u ekran gledamo razjapljenih usta.

atlanta

Foto: gael-garcia.tumblr.com

Ambiciozno osvježenje televizije

Atlanta se hvata u koštac s mnogo različitih tema koje more kulturnu, sociološku, političku i još kojekakve ine scene, ali radi to suptilno i inovativno. Kaos i razbacanost svakodnevnog života prenesena je u seriju i pojačana do razine magijskog realizma, ali izuzev nekoliko nemogućih scena, jasno je da se svatko od nas može naći u nekoj od situacija u koje su bačeni likovi. Univerzalnost serije tako pospješuje mogućnost da se gledatelj vrlo lako poistovjeti s likovima, a istovremeno ih promatra s odmakom i zbog toga im se može od srca nasmijati.

Humor druge sezone zloslutniji je i mračniji, čak tragičniji od prve sezone, a brutalnost kojom se serija ophodi sa svojim likovima postiže tragikomičnu razinu, dok je groteska sastavni dio svake epizode. Glover svojim gledateljima ne garantira olakšanje i ne želi im istinu predati umotanu u ukrasni papir s mašnom na vrhu pa čak i Darius, koji je inače svojevrstan ispušni ventil koji uvijek može razblažiti situaciju i nasmijati nas, mora proći kroz iznimno napetu i ne tako lagodnu epizodu u kojoj pokušava nabaviti klavir sa šarenim tipkama. Čitava je sezona prožeta napetošću karakterističnom za trilere te na trenutke podsjeća na nadrealnost koja se pokazala iznimno uspješnom u filmu Get Out.

Takav pristup još uvijek nije toliko uobičajen na televiziji, naročito ne u humorističnim serijama, što je pravo osvježenje i užitak je gledati seriju s ovoliko neizvjesnosti uzrokovane zapravo sasvim običnim životnim situacijama. Koncentracija serije u svem kaosu koji nam prezentira osvježenje je na sceni, a majstorstvo u scenariju i režiji svakako ostaju na razini Emmyja.

(Visited 78 times, 3 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari