Istaknuto
17.08.2018.

Ove godine već smo imali prilike gledati nekoliko kvalitetnih hrvatskih naslova, a što u nastavku gledamo na velikom platnu donosimo u jesenskom pregledu.

16.08.2018.

Iako zadnjih godina nije u naponu snage, Madonna je kroz 35 godina karijere definirala glazbenu scenu kakvu poznajemo danas. Njezin 60. rođendan prilika je da se podsjetimo na veliku karijeru koja je promijenila svijet.

Intervju

Hrvoje Selec: “Hrvatska je svojedobno rasturala u animaciji, zadnjih je godina to opet buknulo”

29.05.2018. Tim HrvaćaninFoto: Siniša Sović / Foto agencija Sjever

U Rijeci je u ponedjeljak, 28. svibnja počeo prvi dio 9. VAFI & RAFI festivala. Riječ je o internacionalnom festivalu animiranog filma djece i mladih koji se odvija u Rijecu od 28. do 30. svibnja i u Varaždinu od 31. svibnja do 3. lipnja. Festival organizira varaždinski Filmsko-kreativni studio VANIMA u suradnji s Art-kinom iz Rijeke. Više o festivalu i njegovoj povijesti te stanju animiranog filma u Hrvatskoj rekao nam je Hrvoje Selec, tajnik i voditelj stručne službe udruge Filmsko-kreativni studio VANIMA te direktor VAFI & RAFI festivala.

Kako je i kada nastao VAFI & RAFI?

VAFI je krenuo 2010. godine u Varaždinu, dok se RAFI ove godine prvi puta održava u Rijeci. Festival je pokrenut 2010. godine jer u svijetu ne postoji specijalizirani festival animiranog filma djece i mladih. Animirani filmovi djece i mladih mogu se vidjeti ili eventualno natjecati u off programima profesionalnih festivala, i to bez obzira na dob autora. S obzirom na to da postoje razni festivali i revije u Hrvatskoj koji sve stavljaju u isti koš, ne samo dobne skupine, nego i filmske rodove, mi smo to htjeli odvojiti. Smatramo da je dosta nepravedno stavljati djecu i mlade u istu kategoriju jer djeca od sedam-osam godina nemaju sposobnosti konkurirati nekome sa 17 ili 18 godina pa smo VAFI podijelili u kategorije MINI (niži razredi osnovne škole), MIDI (viši razredi osnovne škole) i MAXI (srednjoškolci).

Znači da Hrvatska prva u svijetu ima festival koji je posvećen animiranom filmu djece i mladih?

Tako je. Nakon što je nastao VAFI pokrenuto je nekoliko sličnih festivala – kada gosti posjete nas pokrenu nešto slično – ali nema niti jedan festival koji je toliko star kao VAFI koji se bavi isključivo animiranim filmom djece i mladih, ili su propali, napravili su par izdanja i to je to. Festival je 2010. trajao tri dana, da bi danas došli do tjedan dana trajanja.

Kako je došlo do pokretanja RAFI-ja?

Nakon petog izdanja festivala odlučili smo pokrenuti program profesionalnih animiranih filmova za djecu i mlade. Naime, kada u prijavi za festival pročitaju “animated films”, ljudi ne čitaju pravilnike pa nam se svake godine javilo 100-200 profesionalnih filmova koje nismo mogli uvrstiti na festival. Postojala je ideja da VAFI proširimo na tjedan dana pa da nam dolaze i profesionalci, odnosno djeca i mladi sa svojim mentorima pa da međusobno uče jedni od drugih, međutim to nismo uspjeli ostvariti zbog proračuna samog festivala. Bilo nam je žao da ta kategorija propadne jer nam se sve više i više filmova javljalo te smo u suradnji s Art-kinom Rijeka odlučili taj profesonalni dio prebaciti kod njih.

Filmovi će se na RAFI-ju prikazivati u četiri kategorije – za vrtićku i predškolsku dob (od 0 do 6 godina), za niže razrede osnovne škole (od 7 do 10 godina), za više razrede osnovne škole (od 11 do 14) i srednjoškolce (od 15 do 18 godina). Njima su selektirani isključivo filmovi za njihovu dobnu skupinu i to iz cijeloga svijeta koji su naravno rađeni različitim animacijskim tehnikama i različitih tema pa se time upoznavaju i različitosti raznih zemalja jer sigurno nije isto gledati film iz muslimanskih zemalja ili Japana i iz našeg okružja.

Foto: facebook.com/VAFIandRAFI

Je li do riječkog dijela festivala došlo zato što će Rijeka 2020. biti Europska prijestolnica kulture?

Ne, bilo je to i prije dogovoreno. Zapravo smo suradnju namjeravali pokrenuti na 10. izdanju festivala, no ove je godine zemlja partner Italija što je Rijeci vrlo interesantno jer u programu sudjeluje i dosta talijanskih škola, radionice se održavaju na talijanskom pa im je bilo fora da se već sad uključe, a i da se uhodamo te ojačamo kapacitete do 2020. Nije EPK primarni cilj i kulturna suradnja s Rijekom ne bi se trebala raditi samo zbog toga jer to nema nekog smisla, mi to dugoročno radimo. Cilj je da se ojača animacija u Rijeci jer osim samog Art-kina kao ustanove koja se bavi audiovizualnom djelatnošću, Rijeka nema izvaninstitucionalnu scenu ili školske klubove, uostalom na hrvatskoj filmskoj sceni nema puno autora i poznatih ljudi iz Rijeke. Stoga je njima ovo bitno zbog razvoja audiovizualne industrije, a nadovezuje se i na EPK i Dječju kuću i druge projekte.

Možeš li nam nešto više reći o programu i prijavljenim filmovima?

Ove godine pravilno je prema našim kriterijima prijavljeno 693 animirana filma, od čega je 389 filmova iz 59 zemalja pristiglo u profesionalnoj kategoriji i odabrano je njih 77 za službeno prikazivanje na RAFI-ju. Tu selekciju radile su Dubravka Kalinić Lebinec, osnivačica VANIMA-e, i Sandra Malenica, bivša programska voditeljica VAFI-ja. Na VAFI je prijavljeno 298 filmova djece i mladih iz 28 zemalja, a za prikazivanje je odabrano njih 111 i oni će biti prikazani u šest službenih projekcija. Te filmove selektirali su Linda Golik Horvat, dugogodišnja članica Škole animiranog filma Čakovec, te Zvonimir Haramija Hans, profesor likovne kulture iz Koprivnice, bavi se i street artom. Nagrađeni filmovi na RAFI-ju bit će prikazani i na otvaranju VAFI-ja u Varaždinu.

Tko ocjenjuje filmove?

Filmove na VAFI-ju svake godine ocjenjuje stručni žiri koji se sastoji od tri člana. Jedan je iz Hrvatske, jedan iz zemlje partnera te jedan iz inozemstva. U ovogodišnjem žiriju su Andrea Martignoni iz Italije, poznati animator, dizajner zvuka, povjesničar i distributer koji će voditi i radionicu stop animacije, Igor Prassel iz Slovenije, animator i direktor Animateke, slovenskog nacionalnog festivala animiranog filma te Ana Hušman, docentica na odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, suosnivačica Restarta gdje i radi. Oni će u svakoj kategoriji – MINI, MIDI, MAXI – dodjeliti jednu prvu i četiri ravnopravne druge nagrade.

Nama je bitno da selektori i žiri znaju kako je to s djecom raditi animirane filmove te da su to eventualno i radili, da ne gledaju filmove samo s umjetničke strane, već da li je moguće da dobna skupina izvede film koji je prijavila te koliki je utjecaj samog mentora, da mentor nije prešao granicu pa da to više nije dječji film, to moraju prepoznati. U Rijeci imamo dječji žiri – njih 12, troje za svaku kategoriju, po dobnim skupinama, bira pobjednike profesionalnih filmova. Profesionalcima je drago kad ih djeca prepoznaju jer su filmovi rađeni upravo za njih.

Foto: facebook.com/pg/VAFIandRAFI/

Ima li VANIMA distribuciju nagrađenih filmova?

To je jedna od bitnih stvari koje ćemo raditi s Art-kinom, koje je uz Kino Europa i Kino Tuškanac najjače nezavisno gradsko kino u Hrvatskoj. Kako se Kino Europa preko svojih festivala bavi distribucijom, to radimo i mi na svojem području, u suradnji i s Animafestom. Animirani film kao prvi filmski rod koji je ikad nastao totalno je drugačijeg tipa naspram igranog i dokumentarnog filma jer u animiranom u biti granice ne postoje, po nama, jer sve možeš izvesti bilo kojom animacijskom tehnikom. Čak je danas u igranom filmu dosta toga animacija, od samih pozadina do likova, sve se kompjutorski obrađuje. Gdje je tu granica između igranog i animiranog, vrijeme će pokazati.

Surađujete li s Animafestom?

S Animafestom uvijek surađujemo, a zadnje dvije godine još i više. Upravo se nadovezujemo na Animafest pa tako nakon VAFI-ja, koji završava u nedjelju, 3. lipnja, u ponedjeljak kreće Animafest. Na Animafestu prikazujemo i Best of VAFI, najbolje filmove djece i mladih jer oni nemaju tu kategoriju pa im je to dosta zanimljivo. Ove godine je taj program na rasporedu 8. lipnja u Kinoteci. Inače, neki ljudi brkaju VAFI & RAFI s Animafestom – Animafest je profesionalni festival animiranog filma na kojem se natječu profesionalci sa svojim filmovima. Postoji i kategorija za djecu i mlade, no filmovi ne moraju nužno biti za djecu i mlade.

Možeš li nam ukratko predstaviti VANIMA-u?

VANIMA djeluje u Varaždinu od 1986. godine, radimo isključivo s djecom i mladima. Prvih nekoliko godina VANIMA je djelovala na tadašnjoj Osnovnoj školi Ratimira Hercega, današnjoj II. osnovnoj školi u Varaždinu. Pokrenula ju je Dubravka Kalinić koja se u toj školi zaposlila kao učiteljica razredne nastavne. Grupu za animirani film vodila je nekoliko godina sa Srećkom Lebincem, tada urednikom Radio Varaždina. Ona je u školi radila s djecom, dok je Srećko odrađivao tehničke dijelove, montažu, jer je radio na radiju. 

Krajem osamdesetih i devedesetih godina to je bilo nešto potpuno drugačije nego što je danas. Nije bilo računala, sve je puno više koštalo, fotografiralo se na kamerice pa su se onda sve te role razvijale u Zagrebu i izvan Hrvatske. Danas je cijela produkcija dosta jednostavnija. S obzirom na to da je aktivnost bila dosta specifična, i danas je specifična, nakon nekoliko godina prebacili su se u dječji odjel Knjižnice i čitaonice Metel Ožegović u vili Bedeković. U tom razdoblju priključila se većina nas koji smo radili ili još uvijek radimo u VANIMA-i, polaznici više nisu bili samo učenici II. osnovne škole.

A kako VANIMA funkcionira danas?

U prosjeku nas svake školske godine ima 50-ak, nalazimo se skoro svaki dan, cijelu školsku godinu, u prosjeku rade dvije ili više godina na svojem animiranom filmu. Mi se bavimo klasičnom animacijom crtanja. To je ono što ljudi zovu “crtići”, iako mi ne volimo da se to tako zove jer je to animirani film koji može biti klasična animacija, stop animacija (to je manje-više fotografiranje pa možeš micati sve i svašta, od kolaža do lutka, plastelina, glinamola itd.) i 3D odnosno kompjutorska animacija.

Foto: Siniša Sović / Foto agencija Sjever

Što ovakva izvannastavna aktivnost znači za djecu?

Proces izrade animiranog filma traje dosta drugo – osmišljavanje same ideje, pisanje scenarija, razrađivanje planova i kadrova, pripreme koje mogu biti crtanje ili izrada lutaka, animacija, izrada pozadina, ubacivanje toga u računalo i obrada, montaža videa, montaža zvuka. Djeca rade u timu ili samostalno, ali prolaze cijeli taj proces, stoga je potrebno uključiti dosta sposobnosti i kreativnosti da bi došli do krajnjeg cilja – filma. Dosta se u zadnje vrijeme priča o tom STEM-u, samo što smo mi izbacili taj “A” za Art & creativity – u Americi se taj pokret zove STEAM.

Umjetnost je ipak nešto što daje saft svemu što nas okružuje. Možemo reći da nam umjetnost i kultura nisu životno potrebni, ali ipak nas kultura na kraju krajeva određuje. Kultura, umjetnost, sport, to će nas danas-sutra razlikovati od robota. Ne možemo promijeniti svijet, ali možemo odgajati gledatelje koji će kritički djelovati na svoju okolinu što je danas, u doba medija, kada je internet svima dostupan, iznimno bitno. Djeca od 10 do 12 godina nisu ni svjesna na koji način to na njih utječe. Jako nam je bitan i film sam po sebi kao medij, da djeca u današnje vrijeme mogu razlikovati kvalitetu od nekvalitete i to ih treba naučiti. I zato je nama bitna ta medijska pismenost i medijska kultura, a to radimo putem animiranog filma, to je nekakav cilj VANIMA-e.

Postoji li u Hrvatskoj visokoobrazovna ustanova za animirani film?

Nakon devedesetih na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu otvoren je Odsjek za animirani film i nove medije koji godišnje upisuje 12 studenata, a trenutno tamo studiraju četiri naše članice, imamo i neke koji su već i završili. Nije nam to cilj, ali uvijek je uspjeh kada nekome izvannastavna aktivnost postane profesionalno usmjerenje.

S obzirom na to, razmišlja li VANIMA o pokretanju profesionalnih produkcija?

Da, to i radimo, i to nam je bitno. Htjeli smo napraviti taj filmski i audiovizualni centar u Varaždinu, djelovali smo preko kina kojim smo nekoliko godina upravljali, sada djelujemo u Centru za mlade u Varaždinu gdje bi u razne udruge trebali dolaziti mladi iskušati svoje talente, vidjeti što sve postoji, da bi ih kasnije iznjedrili kao pojedince koji se mogu samostalno ili u studiju ili u Centru kreativne industrije baviti tom profesijom. Nama je cilj da se oni vrate u Varaždin, da jednim dijelom rade s djecom i mladima, jednim dijelom profesionalno, jednim dijelom da putuju i da tu nađemo nekakvu kombinaciju. Kao udruga krenuli bi u poduzetništvo, pokrenuli bi firmu u sklopu koje bi se profesionalnije bavili produkcijom. Za to je potrebno jako puno vremena jer su se te generacije nama pridružile nakon 2005. i još čekamo taj puni krug da završi.

Hrvatska ima slavnu povijest animiranog filma.

Hrvatska je svojedobno rasturala i bila fenomenalna u samoj animaciji, 50-ih i 60-ih godina kada je pokrenuta Zagrebačka škola crtanog filma. Tada je, 1962. godine, Hrvatska dobila i Oscara upravo za animirani film, dobio ga je Dušan Vukotić za film Surogat. Vrijedi napomenuti da je to prvi Oscar koji je otišao van granica Amerike. Bilo je vrlo specifično i čudno da je netko s područja tadašnje Jugoslavije, iz Zagreba, dobio Oscara te da je mogao konkurirati Disneyu. Disneyeva animacija je specifična, rotoskopski rađena, snimaju se ljudi pa se po tome rade likovi koji su uvijek uljepšani, s brdom detalja, dok su naši filmovi iz tog razdoblja bili upravo suprotno, više karikature. Tada nije postojala akademija ili fakultet animiranog filma, već su se time bavili strip crtači i ilustratori, koji su ujedno bili preteča grafičkog dizajna kakvog danas poznajemo.

[Otvorenje izložbe Božidara Trkulje u Rijeci u sklopu VAFI & RAFI festivala] Foto: facebook.com/pg/VAFIandRAFI/

Koje je stanje animiranog filma u Hrvatskoj danas?

Zadnjih je godina hrvatski animirani film dosta buknuo na pozitivno i na bolje. Nemamo samo ALU u Zagrebu, imamo UMAS u Splitu, Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Umjetničku akademiju u Osijeku, čak i na Sveučilištu Sjever imamo animaciju, u tehničkom smislu, ne u kreativnom kao u Zagrebu, ali svejedno, danas je u multimedijalnom svijetu to bitno. Studij animiranog filma i novih medija jedan je od najtraženijih smjerova općenito u Hrvatskoj, što je vrlo zanimljivo jer nije uvijek bio popularan. Sve se više stvara animiranih filmova, a treba uzeti u obzir i da je Animafest jedan od četiri najbitnijih svjetskih festivala profesionalnog animiranog filma. Ta reputacija iz 50-ih, 60-ih i 70-ih nas i dalje prati i trebamo je samo još malo više iskoristiti.

Zagreb Film i dalje dobro funkcionira, izbacuje nekoliko filmova godišnje, nekad su bili poznati po Baltazaru. U Rijeci ćemo u sklopu RAFI-ja imati izložbu Božidara Trkulje, riječ je o prvom lutka filmu nastalom u produkciji Zagreb Filma koji je otvorio studio za stop animaciju, do tada su se bavili samo crtanim filmom. U čemu je stvar – za crtani film potrebno je puno truda, rada i crteža, naravno, 24 sličice u sekundi, treba imati opremu, strpljenje i tim ljudi. Neko vrijeme bila je popularna kompjutorska animacija, no animatori smatraju da ako to ne radiš odlično, bolje da uopće ne radiš. Pixar je poznat po tome, Toy Story je prvi kompjutorski animirani film, tome je teško konkurirati.

U zadnje je vrijeme opet popularna stop animacija pa je Zagreb Film otvorio novi studio i prvi film koji je izbačen na tržište je “Posljednja bitka” Božidara Trkulje. Film je pratila velika izložba u Hrvatskom dizajnerskom društvu u Zagrebu. Mi ćemo izložbu prikazati u Malom salonu Muzeja modernih i suvremenih umjetnosti u Rijeci, a u Varaždinu će dio izložbe biti prikazan za vrijeme VAFI-ja u Galerijskom centru pa ljudi mogu uživo vidjeti kako izgledaju te lutke i na koji način se to radi.

Kad si spomenuo stop animaciju, slavni redatelj Wes Anderson ove je godine izbacio svoj drugi animirani film “Isle of Dogs”. Koliko to pridonosi popularizaciji animiranog filma?

Mislim da to naša publika ne shvaća. Oni misle da je animirani film crtić, a da su crtići za djecu. Iako ima sjajnih i horora i art filmova koji nisu nimalo za djecu, a animirani su. Publika to neće doći pogledati jer misle da je za djecu, ili će pak dođi s djecom što je problem jer djeca to ne mogu gledati.

(Visited 208 times, 1 visits today)

Komentari