novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Marko Juraga: “Kao društvo trebali bismo biti netolerantni na netoleranciju”

Foto: Privatna fotografija
Vrijeme čitanja: 4 minute

Marko Juraga zagrebački je kazališni redatelj i glumac koji je veliki uspjeh postigao svojim autorskim projektom, mjuziklom “Orašar”. Osim “Orašara”, za Aplauz teatar režirao je “Djevojčicu sa žigicama”, “Tuđe pjesme, moji snovi”, “Art”, “Ljekarnika” te “Stube Helene Modell”. S Kazalištem Komedija surađivao je na predstavama “Ruža na asfaltu”, “Jalta, Jalta” i “Posudi mi tenor”. U petak, 9. ožujka u zagrebačkom kazalištu Komedija premijerno će biti izvedena hrvatska adaptacija romana “Opet on” Timura Vermesa u Juraginoj režiji.

Kako to da predstavu “Opet on” postavljate baš u Komediji?

Slučajno. U jednom trenutku ponudio sam više tekstova, između ostalog i adaptaciju ovoga romana. Smatram da je prihvaćanje ove predstave vrlo hrabar potez ravnatelja Komedije. Roman je postao hit, a scenske adaptacije dobro su prihvaćene po cijeloj Europi jer “Opet on” nudi jednu suvremenu komediju. Ovo je satirična komedija, suvremena komedija kakvu publika zapravo već dugo želi vidjeti jer je ipak riječ o nečem novom i drugačijem.

Kako su tekle probe za predstavu?

Prije nego što su probe s ansamblom uopće počele, autorski tim odradio je golemi posao kako bi stvorio taj jedan novi svijet. Istaknuo bih dramaturginju Jelenu Veljaču, scenografa Darka Petrovića, kompozitoricu Anitu Andreis Žganec, kostimografkinju Elviru Ulip te Moranu Paškiević, zaduženu za scenski pokret.

Ansambl je izuzetno dobro prihvatio tu priču, a probe su bile kreativne, ali i naporne. S umjetničke strane sam iznimno zadovoljan i zahvalan svim članovima ansambla što su prihvatili moj način rada. Naime, ja sam veliki pacifist u poslu, ne volim tenzije ni rasprave, štoviše, volim kad glumci imaju svoje razloge i želje kako bi nešto napravili. Smatram da je to najčišći način postizanja najboljeg izraza.

Cijeli ansambl u početku je na neki način bio iznenađen ovim komadom. No kako smo išli dalje, svaki se glumac sve više suživio sa svojim likom i u konačnici ga prihvatio. Istaknuo bih ipak Dražena Čučeka koji ima nadljudski zadatak. Veliki napor je dva sata biti na sceni i igrati predstavu bez predaha. Svaka mu čast, napravio je sjajan posao.

opet on
Foto: facebook.com/kazaliste.komedija

Zašto ste baš Draženu Čučeku dodijelili ulogu Hitlera? Je li to možda zato što je ranije uspješno odigrao Antu Pavelića u filmu “Narodni heroj Ljiljan Vidić”?

Haha, Dražen ima jedan statički centar kao glumac. On je izuzetno aktivan glumac, on ne miruje. Može isprovocirati i sebe i ansambl, a samim time i publiku. Što se uloge Hitlera tiče, moram priznati da sam se malo zaprepastio kad sam vidio prve fotografije Dražena u kostimu. Postigao je gotovo nestvarni dojam Hitlera, ne zbog fizičke sličnosti, već zbog osjećaja koji dobijete gledajući njegov lik. Također, za ovakvu ulogu izuzetno je bitno ono što Dražen ima, a to je osjećaj za ritam i komiku, odnosno balans između ozbiljnosti i komike.

Je li Vama kao redatelju bilo teško napraviti komediju koja ne smije prijeći u karikaturu?

Vidio sam dosta adaptacija ovoga komada i sve su one na groteskni način prikazivale Hitlera. Ja sam htio napraviti komad u kojem su ljudi zbiljski jer je u današnjem društvu moguće da jednog takvog čovjeka propustimo u svoj život. Kad kažem takvog, mislim na čovjeka koji širi netoleranciju. Što se tiče komičnih elemenata, oni su prisutni, ali proizlaze iz prepoznavanja ozbiljnih situacija i povijesnog konteksta koji se pojavljuju u predstavi. Naglasio bih i kako ovo nije komad o Adolfu Hitleru ni o Drugome svjetskome ratu, već današnjem društvu koje kroz nekakav filter propušta netoleranciju jer je sve na društvenim mrežama. Popularnost se temelji na lajkovima i heštegu.

Dakle, naglasak je samo na društvenim mrežama ili medijima općenito? Jer onda bismo na neki način mogli reći da je i kazalište medij, s obzirom na masovnu publiku koju obrazuje i šalje joj određenu poruku.

Da, slažem se. I kazalište šalje poruku publici. U ovom komadu naglasak je ipak više na televiziji i društvenim mrežama, preko kojih poruka dolazi do još većeg broja ljudi i širi se većom brzinom. Hitler vrlo brzo uspijeva osvojiti medijski prostor. Iako ga dio medija pljuje, on postaje sve popularniji. I tu dolazimo do rečenice kako ne postoji loša promocija jer i ona pomaže rastu popularnosti.

Foto: facebook.com/kazaliste.komedija

Po vama, tko je današnji hrvatski Hitler?

Ne bih se time bavio. Ali mogu reći kako ih sigurno ima više. Problem je što smo naviknuli prepoznavati ljude prema onome kako izgledaju, primjerice Hitlera po brčićima i kosici. No danas ima onih koji nemaju ni brčiće ni kosicu, a znaju biti i gori od Hitlera. Mi kao društvo trebali bismo toga biti svjesniji i staviti naglasak na društvenu odgovornost. Trebali bismo biti netolerantni na netoleranciju.

Je li upravo to poveznica između današnjeg i društva u vrijeme Hitlera – ponašamo se kao guske u magli i premalo kritički razmišljamo?

Da, problem je što ne razmišljamo o nekim dalekosežnim posljedicama. Ne razmišljamo o tome da sjedeći u svojoj fotelji i ne izlazeći na izbore ili ne izjašnjavajući se, ne kritizirajući ljude koji napadaju i netolerantni su, mi zapravo puštamo Hitlera u svoje društvo.

Može li onda suvremeni intelektualac izaći kao pobjednik, ako jedini u društvu kritički razmišlja?

Suvremeni intelektualac danas se zapliće u opravdavanje određenih stvari. Probat ću to dočarati jednim primjerom. Sjedite doma i gledate Discovery i gledate priču o lavu koji je užasno gladan i hoda pustinjom. Tada u pustinji ugleda jednu antilopu koja mirno pije vodu na jezeru. On se zaleti na nju, ubije ju i donese u brlog svojoj djeci da ih nahrani. Sljedeći dan opet gledate Discovery, no ovog puta gledate priču o jednoj antilopi, koja je prehodala kilometre kako bi našla vodu. Ona se sad konačno krijepi na tom jezeru, a onda joj iza leđa dolazi lav. Taj dan navijaš za antilopu, a lav je grozan. Tako i u životu. Kad nam se promijeni kontekst, kad sagledamo stvari iz različitih kutova gledanja, počinjemo nalaziti opravdanja. Smatram da je suvremeni intelektualac poput gledatelja. Traži opravdanje za sve, a neke stvari ipak ne bismo trebali opravdavati.

Očekujete li pohvale ili kritike za ovu predstavu?

Ne znam. Pretpostavljam da će zbog same teme predstava privući pažnju. Stilski je predstava izuzetno uspjela, ansambl je fantastičan te se nadam da će ljubitelji suvremene komedije to i prepoznati. Ovaj roman u glavi mi je već dvije godine, a na projektu radim nešto manje od godinu dana Ja sam zagrizao, a nadam se da će i publika.

Be social

Komentari