Saučešće: “Prije smo se ubijali svaki vikend, upoznali smo dosta djevojaka na vlastitim sprovodima”
Uvod u ovaj razgovor s vijesnicima visibaba započet ću stihovima podcijenjenog narodnog mudraca i glazbenika: ‘Subota je znate sami. Ne znam ništa, ne galami. Kakva će to biti noć?’ Prije kokoši nekima nije nužno bilo jaje, ali prije Luke nekima je bio Alen Nižetić. Ono što je sigurno bilo svima jest činjenica da je nakon smrti uslijedilo saučešće. Srećom, nama smrt nije potrebna da bi imali Saučešće. Svima onima koji se još uvijek pitaju o čemu se ovdje zapravo radi predlažem da snime što se večeras događa u malom pogonu zagrebačke Tvornice kulture.
Nadobudnim grešnim dušicama na umoru i udavu bit će jasno da smo uhvatili zagrebački horror punk rock bend Saučešće za nečastivi rukav i pomolili se za odgovore na par pitanja ususret njihovoj večerašnjoj promociji albuma prvijenca “Počivali Umiru” u malom pogonu Tvornice kulture. Oni koji su ipak preživjeli petak znaju jako dobro da je vrijeme za još jedno umiranje, ovog puta vrlo prikladno – uz koncert Saučešća i podršku eksplozivnih One Step Away.
Saučešće ima tu predivnu zabavnu i zaigranu crtu iako im teme pjesama obuhvaćaju vrlo morbidne događaje. Zabavni live nastupi i kultno izvođenje pjesme Anja temeljene na istinitim događajima kao zaključak svakog nastupa čine potpis ovog benda. Pred Buksom zaustavljam Fiću, Matiju i Pericu u vrlo dobrom raspoloženju i otimam ih iz zagrljaja Kurtanjekovog vina. Nakon mini inicijacijske ceremonije, dečki pristaju na kratko rešetanje pitanjima o nastajanju, nestajanju i odumiranju.
Kad je nastalo Saučešće i čija je ideja bila osnovati bend?
Perica: 2013. smo se Rosić i ja sjetili osnovati bend zbog Goatmarea. Otkrili smo Goatmare & The Hellspades i to nam je bila inspiracija, ta tematika.
Kako je tu Fićo uletio?
Matija (Perici): Ali ti još tada nisi poznavao Fiću. Mislim, znao si Fiću, ali ne u ovom obliku. Ne tako dobro.
Perica: Znao sam ga, ali mi nije bio drag. (smijeh)
Matija (Perici): Sjećam se da si mi rekao ‘Zovi onog svog Fiću’. (smijeh)
Perica: A moguće, da.
Koja je pjesma prva nastala?
Perica: Mrtva Sirena.
Matija: Odmah nakon nje Apokalipsu Zombija na istoj probi.
Perica: Tada smo imali super šemu za probe, ali to više sad ne možemo isforsirati. Došli bi na probu i Deda bi imao već gotovu pjesmu doma. Prvo bi malo cugali, ja bi bezveze nešto drkao po basu i tako bi u deset minuta napravili novu stvar i novi tekst iz glave i to je to. Nakon toga bi radili onu drugu stvar za koju smo imali gotov tekst.
Matija: Da, prvo bi napravili pjesmu koju Pero nije napisao, a onda pjesmu koju sam ja napisao. (smijeh)
Perica: Da. I tako je to bilo u pet, šest proba.
Tko onda piše tekstove?
Matija: Tekstove pišemo zajedno Perica i ja.
Perica: U principu ono što pjeva je napisao onaj koji pjeva.
Matija: Iako sad imamo novu pjesmu koju si ti napisao, a ja ju pjevam. (smijeh)
Perica: Istina.
Dakle već intenzivno radite na novim pjesmama?
Matija: Nova pjesma. Jučer smo napravili tri nove pjesme.
Perica: Dvije pjesme i jedna obrada. Bosanci se ne broje. (smijeh)
Vidim da se u u budućnosti svašta sprema. Recite mi gdje pronalazite inspiraciju za tekstove? Gledate li često horror filmove pa nakon njih dobijete inspiraciju?
Matija: Ja nalazim inspiraciju u tome što volim smišljati te neke naslove pjesama. Na primjer Bal Vampira. Sad imam ideju za pjesmu koja bi se mogla zvati Noć Vještica. To je ta šablona.
Perica: Moć Vještica. (smijeh)
Matija: Zvuči glupo, ali volim te šablone. Polaznica mi je uvijek da zvuči šablonski, ali ne izlizano nego uvijek aktualno. Ako netko kaže ‘apokalipsa’, pomislit će se na film. Ako se kaže ‘noć vještica’ pomislit će se na određenu tematiku.
Perica: Ja sam prije imao blog na kojem sam pisao neku svoju poeziju iz glave, glupost totalna. Okuražio sam se imati blog i tamo sam zapisivao gluposti koje su mi sinule i to su ti tekstovi. Tako sam pisao, nije bilo inspiracije. Riječ bi mi pala na pamet, u smjeru neke tematike, sjeo bi i zapisao. Jedan dan sam sjeo i zapisao pet pjesama. Nakon razrade sam napravio tekstove za naše pjesme od toga i stavio na blog.
Matija: Imamo još par pjesama koje nismo uglazbili s tog bloga.
Koliko dugo ste radili na pjesmama sa svog prvog albuma? Izgleda kao dugotrajan proces.
Perica: Tri godine. (smijeh)
Mislim, imali ste pjesme puno prije.
Matija: Pjesme smo napisali za šest mjeseci, malo manje. Album smo snimili za manje od godinu dana, a onda da bi napravili miks i sve ostalo nam je trebalo još toliko. Spot je nastajao pola godine.
Perica: Dobro, nije baš pola godine.
Fićo: Ali je. Od desetog, kad smo počeli snimati, do četvrtog mjeseca. Spot je nastajao oko pola godine.
Matija: Bilo je hladno kad smo se vozili, a bilo je toplo kad smo ju ubijali u stanu. (smijeh)
Imate li neku favorit pjesmu na albumu?
Matija: Meni je Krv najdraža.
Perica: Meni je Pseudomonarchia Daemonum favorit. Nekako mi se ističe, vokal je prigušen, malo je drugačija i nije kompleksna. Ima neki feeling koji ostatak albuma nema. Malo je mračnija.
Gospon Bečka Škola? (smijeh)
Fićo: Pa ja nemam favorita pravo da ti kažem. Utvare Krvare Grobnicama Slavonije mi je zakon. Eto.
Matija: Anja ti nije dobra? (smijeh)
Fićo: Anja mi je zakon! (smijeh)
Hoće li doći Anja na koncert?
Fićo: Javila se da je spriječena.
Gdje vas možemo čuti nakon Tvornice? Imate li neke planove?
Perica: Imamo.
Matija: Bit će jedan nastup. Sutra najvjerojatnije objavimo…
Perica: Ti šuti! Tiho, tiho. (smijeh)
Slatka tajna?
Perica: Gorka tajna. (smijeh)
Jel to novi naslov pjesme?
Matija: Ne, imamo naslov za novi album. Vrh Dna. (smijeh)
Fićo: Ne. Slušaj molim te moj prijedlog za naziv albuma i cover. Cura u haljini vesela u parku na ljuljački ili na vrtuljku i zove se Mira. Album se zove ‘Pođite u Miru’, pa kako tko shvati. (smijeh)
Koja bi vam bila najranija uspomena vezana uz glazbu?
Matija: Lepa Brena za mene. Imao sam tri godine. Bio sam zaljubljen u nju i imao sam video kazete.
Fićo: Sad kad je on to rekao, automatski sam se sjetio prvog osnovne. HRT 3 je imao video spotove. Alka Vuica i video za Laži Me.
Perica: Sjećam se na vikendici starinskog radija. Radio Velika Gorica. Sjećam se đingla na temu pjesme Waterloo – radio radio Velika Gorica, 94,9 megaherca. (smijeh)
Čija baka je umrla prekrasno?
Perica: Ničija još.
Matija: Moja baka jednom. (smijeh)
Je li itko od vas stvarno upoznao djevojku na sprovodu?
Perica: Priznaju li se karmine?
Da.
Fićo: Realno, ima hrpa predivnih djevojaka na sprovodima i na karminama.
Matija: Ja bi rekao da smo se mi u mladosti ubijali svaki vikend tako da smo dosta djevojaka upoznali na vlastitim sprovodima u prošlosti. (smijeh)
Bojite li se smrti?
Svi jednoglasno: Ne!
Fićo: Nisam uopće razmišljao o tome.
Gdje bi voljeli da vam kosti budu pokopane?
Matija: Na oltaru domovine.
Perica: U guzicu. Moju guzicu vlastitu. (smijeh)
Fićo: Kod svojih u Beču. Bečka škola.
