Ivica Prtenjača: “Brdo još uvijek radi svoje, ljudi jako čitaju, kupuju i posuđuju tu knjigu, ja se ne miješam u taj sklad.”

Ivica Prtenjača, za roman Brdo, osvojio je 2014. godine nagradu VBZ-a i TISAKmedije za najbolji neobjavljeni roman. Već prije poznato ime u svijetu domaće književnosti, ovim je neobičnim romanom osvojio srca širokog čitateljstva. Prtenjača je rođen 1969. u Rijeci, gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu, a osim romana Brdo objavio je zbirke poezije Pisanje oslobađa, Yves, Uzimaj sve što te smiruje i Okrutnost te roman Dobro je, lijepo je i zbirku priča Kod Yvesa.

Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, novinske kolumne, a često vodi i književne festivale, promocije i književne sajmove. Sudjelovao je na više europskih poetskih festivala i susreta te je predsjednik odbora Goranova proljeća. Pojedine pjesme, ciklusi ili knjige prevedeni su mu na dvadesetak jezika, a osvojio je i nekoliko književnih nagrada za svoja djela.

Prošla je godina dana otkako je roman Brdo nagrađen, ali čitatelji ga sve više kupuju i posuđuju te interes za njega ne jenjava. Ništa čudno, jer roman je to za koji mogu reći da je odličan i u kojem se svaki čitatelj pojedinac sa sigurnošću može pronaći.

U Vašoj biografiji stoji da ste završili kroatistiku, ali da radite od svoje petnaeste godine kao čitač vodomjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik. Zanimljiv i raznovrstan spektar zanimanja. U kojem ste se poslu najviše našli?

Svaki od tih poslova pripadao je jednom vremenu u mome životu, moram reći da sam svakome na neki svoj način i pripadao, ali to su bili samo poslovi koji su se redali kako je život prolazio. Veselili su me u određenom vremenu, a onda počeli i gnjaviti, postajati naporni i dosadni. No, ja sam uvijek živio od svoga rada, tako da ih nisam napuštao dok ne bih imao neki novi posao.

Za roman Brdo osvojili ste VBZ-ovu nagradu za najbolji roman. Što vam ona znači i koliko vam je pomogla/odmogla u daljnjem profesionalnom radu?

Znači mi, naravno, najviše stoga što je konkurencija bila ogromna, a i stoga što je rukopis bio pod šifrom, tako da je sam tekst dobio nagradu, bez svega što autor kao ime donosi ili odnosi. Pomogla mi je da kupim malo vremena za neke nove stvari. Brdo još uvijek radi svoje, ljudi jako čitaju, kupuju i posuđuju tu knjigu, ja se ne miješam u taj sklad.

Roman Brdo priča je o raspadu, bijegu od ljudi. Kako Vi bježite od učmale svakodnevnice i zasićenosti života?

Čitanjem i pisanjem, šetnjama, svime što me može smiriti, ispuniti na neki način, naravno i druženjem s nekolicinom ljudi. U svakom slučaju i pravom na samoću, na zurenje u plafon, razmišljanje. Nekad sam se znao voziti, ali sad mi je dovoljno da budem u nekoj tišini. Godine i zrelost donesu neku dobru jednostavnost, to je valjda nagrada zrelih godina.

Glavni lik romana radi kao PR, no osjeća umor od posla i bježi. I Vi ste nekad radili kao PR. Možemo reći da se radi donekle o autobiografskom romanu?

Ne, nije riječ o autobiografskom romanu, premda sam koristio neke točke iz vlastite biografije.

Protagonist na kraju pronalazi razloge za život, biva iscijeljen i vraća se u grad. Imate li možda neki savjet kako da ljudi vrate izgubljenu energiju za životom, je li to odlazak u prirodu?

Rješenja su pojedinačna, ljudi su pojednici, barem hoću vjerovati da jesu. Svaki vitalni pomak pomaže. Pomaže i svijest o temeljnim stvarima, ljubavi za život, odnosu spram prirode, ekologiji, melankoliji, također pomaže i solidarnost, tolerancija i naravno umjetnost. Bez umjetnosti nema zdravlja niti iscjeljenja, samo zastranjenja.

U jednom intervjuu rekli ste da vas čitatelji Brda grle u hodnicima šoping centra. Reakcije na roman više su nego odlične?

Jesu, da, dobivam pisma, zahvale i čestitke. Onda sve to uzvraćam svojim čitateljima.

Šuška se da je u pripremi i film prema romanu Brdo.

Jest, razvijamo scenarij, tek trebamo aplicirati na institucije, vidjet ćemo, veselilo bi me.

Svoj književni rad započeli ste poezijom. Kako je ona utjecala na pisanje proze i koja vam je forma bliža?

Poezija je sve, bez nje mene kao pisca ne bi bilo. I ovaj je roman posveta pjesnicima i poeziji, teško mi je tu moju potrebu da se stalno spašavam poezijom i objasniti.

Osim zbirke poezije Yves, objavili ste i knjigu Kod Yvesa – šarmantan spoj nostalgičnih priča i recepata. Odakle taj spoj priča i recepata?

Ta se knjiga ustvari trebala zvati Melankolija i kuhanje, to su te dvije zone, ali pristao sam na uredničku korekciju naslova. To je jedna moja mala prozna igrica, skoro pa vježba.

Što čitate? Koji su vam uzori?

Mnogo je toga, uzori su mi jako razasuti svijetom, ali evo za čitatelje ovog portala skrećem pozornost na tri moja draga domaća pjesnika Borisa Marunu, Danijela Dragojevića i Ivana Slamniga.

Radili ste kao knjižar i voditelj marketinga u Profilu. Što mislite o toj struci i općenito u stanju u izdavaštvu i knjižarstvu?

Već sam godinama posve izvan toga, rekao bih na svoju sreću. Na Trećem programu hrvatskog radija autor sam i voditelj dviju emisija koje idu uživo – ‘Jutro na Trećem’ i ‘Moj izbor’, taj me posao posve zaokuplja i ne stignem sudjelovati u raspadu svijeta kojeg sam ostavio. Naravno, žalim i brinem, pokušavam sa svoje strane učiniti koliko mogu da stvorim nove čitatelje i da populariziram dobre knjige i autore.

Zovu Vas dobrim duhom hrvatske književnosti. Što vam znači ta sintagma?

A ništa, to je netko tako rekao pa su ljudi prihvatili.

Koji su planovi za budućnost što se tiče pisanja. Pripremate li nešto?

Radim taj scenarij za Brdo, zasad me to dovoljno obuzima.