novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Istaknuto

Izvještaj: “Obrisi života” i ruralna održivost u Etnografskom muzeju

Foto: MarijaVukšić/Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 5 minute

Povodom izložbe fotografija nizozemskog fotografa Renea Pronka “Obrisi života” u Etnografskom muzeju u Zagrebu održan je panel “Što je održivo u ruralnom razvoju?”

O spomenutoj izložbi na stranici Etnografskog muzeja u Zagrebu piše: “Impresioniran jednostavnošću života običnih ljudi u hrvatskim selima, osobito na području Žumberka, gdje i živi s obitelji već tri godine, nizozemski fotograf René Pronk stvorio je niz portreta koji su izloženi na izložbi fotografija Obrisi života. Pronk je fotografirao osobe iz svojega neposrednog životnog okruženja, iz područja u kojemu živi, kao i tijekom svojega humanitarnog rada kada je posjećivao stanovnike brojnih sela u Hrvatskoj. Izložene fotografije prikazuju kako se ljudi u svakodnevnom životu povezuju s prostorom, odnosno kako on postaje odraz ljudi i vremena u kojemu žive. Ti prostori prikazuju svakodnevnu kulturu življenja njihovih vlasnika, pri čemu ukazuju na to da je svaki privatni prostor jedinstven i odražava ukus pojedinca.”

Rene Pronk je, uz dr.sc. Olgu Orlić iz Instituta za antropologiju i “šumskog kuhara” Antona Rudana također sudjelovao na panelu čiji je cilj bio reakcija na trend sve veće ekološke osviještenosti iz kojeg proizlazi motivacija za istraživanjem hrvatskih sela te mogućnosti održivog života u njima i suživota s prirodom.

Olga Orlić otvorila je vrlo važnu temu alter-globalizacije koja se bazira na “relokalizaciji” odnosno povratku vlastitoj zajednici te njegovanju solidarnosti u toj zajednici. Specifično na primjeru Hrvatske tu se misli na povratak ruralnim zajednicama. Pritom je kao važne naglasila primjere poljoprivrede potpomognute od strane zajednice, solidarne ekološke grupe, urbano vrtlarenje i radničke kooperative “kojih ima i kod nas, iako se o njima ne priča.” Naime, spomenute vidi kao vrlo važne aktere u borbi za prehrambeni suverenitet koji bi trebao biti dostupan svima, a nažalost nije. “Svatko bi trebao imati pravo na svoju vodu i svoju hranu, takozvani food security.” Upozorila je na “ozelenjivanje brendova” odnosno na popularizaciju termina “ekološki” i “zeleno” koje različiti brendovi koriste radi promocije, ali bez nekog stvarnog rezultata. “Mnogi će vam reći da ako nešto kupite, dio toga ide u donaciju nekom zelenom projektu, ali oni će i dalje svojim načinom rada zagađivati okoliš, ništa se neće promijeniti.” Za kraj je naglasila da živimo na fizički ograničenom planetu te da je krivo razmišljati o ekonomskom profitu kao o pokazatelju napretka i dobrog stanja. Ono što je važno jest “odrast” odnosno “degrowth” koji podrazumijeva zadržavanje trenutnog stanja, a ne stalnu utrku za porastom. Nedavno je na hrvatski prevedena i knjiga sličnog naslova “Odrast: Pojmovnik za novu eru” koja se upravo bavi novim pogledom na “zelene” ekonomije i stabilizaciju te je dokaz da ta ideja dobiva sve veći zamah u javnosti.

“Šumski kuhar” Anton Rudan lovac je na biljke, a to znači da biljke za jelo skuplja u prirodi u blizini Mrežnice gdje živi. Također je poznat kao voditelj TV serijala Lovac na bilje, a imao je i svoj restoran no, kako kaže, nikako mu ne odgovara toliko puno biti u gradu pa ga je zatvorio. Otvorit će ga ponovo kad pronađe nekoga kome je prirodno živjeti u gradu i ima iskustva s vođenjem restorana.  Posebno se osvrnuo na inerciju za promjenom koju većina nas gaji u sebi, ali upravo je promjena ta koja je potrebna da bi se nešto promijenilo. “Znate li što bi za planet značilo da na njemu ima dvjesto tisuća vegetarijanaca više?” Također je spomenuo problem jeftinih uvoznih samoniklih biljaka, poput koprive iz Indije koju žene u Indiji beru za tri kune dnevno i onda se prodaje na našem tržištu, a domaća ubrana kopriva propada. Ta je rečenica bila uvod u sveopći problem globalnog kapitalizma i iskorištavanja radnika, a ponajviše prodavanja ekološke (organske) hrane po skupljim cijenama nego obične hrane. To je zato što se bez dodatnih štetnih sredstava poput pesticida i umjetnih gnojiva, organska hrana može uzgojiti u puno manjoj količini, a bez dovoljne potpore države, proizvođači eko-hrane prisiljeni su prodavati je skuplje da bi uspjeli od toga živjeti ili hranu prodaju eko-dućanima koji onda tu hranu još dodatno poskupe jer upravo zarađuju na već spomenutom “zelenom brendiranju”. U raspravu se uključio i gostujući slovenski etnolog koji je objasnio da će takvu situaciju biti vrlo teško promijeniti jer upravo počiva na postojećem globalnom kapitalističkom sustavu koji je omogućio prekomjeren uvoz jeftine loše hrane iz stranih zemalja i iskorištavanje radnika te samim time domaće uzgojenu hranu učinio nekonkurentnom na tržištu i dostupnu samo onima koji si je mogu priuštiti. Tako kvalitetna hrana koja bi trebala biti dostupna svima zapravo sudjeluje u sustavu u kojem samo imućni imaju pravo na zdrav život.

Foto: MarijaVukšić/Ziher.hr
Foto: MarijaVukšić/Ziher.hr

No, prava je zvijezda panela zasigurno bio i autor izložbe Rene Pronk, ne toliko zbog svojeg profesionalnog uvida već zbog opisa seoskog života u Hrvatskoj iz perspektive jednog Nizozemca. Pronk je u Hrvatsku dolazio za vrijeme rata kao humanitarac, ali odlučio se s prijateljem vratiti 2003.godine. “Kao pravi Nizozemac, uzeo sam karavan, prijatelja i psa te krenuo putem Hrvatske. Odlučili smo posjetiti Lonsko polje i selo roda Čigoć. Kad smo došli u Lonsko polje, pitali smo jednog mještanina ima li ovdje neki kamp, a on je klimao glavom iako vjerojatno nije razumio engleski. Moj je prijatelj uočio jednu zastavu, prijenosni wc i nekakvu slavinu iz koje je curila voda. Zaključili smo da je to sigurno ulazak u kamp i moj se prijatelj, kao pravi Nizozemac, skinuo gol i otišao prati vodom iz slavine. Odjednom su se oko nas počeli okupljati ljudi i gledati što radimo, a ja srećom nisam bio gol. Naravno, tamo nije bio kamp već je u tijeku bila seoska fešta te je zato bio postavljen prijenosni wc. Nikome nismo smetali i pozvali su nas da se pridružimo fešti iako je jedina osoba koja je znala pričati engleski bio jedan sedamdesetogodišnjak.” U tome se trenutku Pronk zaljubio u Hrvatsku i odlučio ovdje preseliti.  “Hrvati su mislili da sam lud. Dobro jutro Hrvatska i Gloria došli su me intervjuirati da vide kakav je to luđak odlučio napustiti Nizozemsku radi Hrvatske, ali ja sam im rekao da u Nizozemskoj moraš biti milijunaš da bi ovako živio. Ovdje sad imam svoju drvenu kuću i veliki komad zemlje na kojem mogu uzgajati svoju hranu.” Ono što je Renea najviše impresioniralo u Hrvatskoj jest blizina prirode koju se ne može iskusiti u Zapadnoj Europi. Tamo su svi Parkovi prirode i Nacionalni parkovi ograđeni i prirodu možeš gledati “kao životinje u zološkom vrtu”, iza ograde ili stakla. Bilo mu je nevjerojatno da bi mu netko dopustio da stanuje u Parku prirode, a upravo je to i učinio kad se sa svojom obitelji preselio na Žumberak. Život u selu veoma mu se sviđa, kaže da ne može izaći iz sela, a da ga netko ne pozove na piće te mora ići autom ako želi izbjeći pozive na rakiju i na dogovor stići na vrijeme. “Kroz oči zapadnjaka, ljudi su u Hrvatskoj nevjerojatno gostoljubivi, ali nije mi jasno to inzistiranje na negativnoj različitosti. Svega par kilometara dalje od mojeg sela, nalazi se drugo selo i svi stanovnici mojeg sela za stanovnike drugog sela govore da su pokvareni i ništa ne valjaju, a ja sam bio tamo i znam da su ljudi tamo jednako dobri kao ljudi iz mojeg sela. Hrvatska bi trebala slaviti svoje različitosti, a ne u njima pronalaziti razloge za svađu.” Također se osvrnuo i na autentičnost života na selu koja, kako kaže, više ne postoji u Nizozemskoj i Austriji, tamo su sela poput Disneylanda i postoje samo radi turista i profita. “Apartmani nisu rješenje. Svi bi oko mene gradili apartmane, ali u sela neće dolaziti tipični turisti, dolazit će avanturisti koji će tražiti nešto stvarno i iskreno. Sela nisu za masovan turizam, ona predstavljaju jednostavnost, trajnost i dugovječnost.”  Za sebe osobno kaže da nije ni primijetio da se promijenio dok nije došao u doticaj s drugim Nizozemcima. “Odjednom sam shvatio da više nisam toliko napet i opsjednut rasporedom.

Panel je završio okruglim stolom za kojim se moglo raspravljati i dijeliti saznanja o eko-načinu života i zelenoj ekonomiji u Hrvatskoj, a moglo se i pogledati Pronkovu izložbu koja odražava, ne samo seosku svakodnevnicu, već i njegovu veliku ljubav prema istoj.

Be social

Komentari