Izvještaj – Akustika: Orvelovi ‘Dani’ protiv glupog utorka
Zbilja ne volim utorke. Ne volim ih, jer nakon mojeg najdražeg dana (koji je, začudo ponedjeljak) dođe onaj prema kojemu jednostavno moram imati neke emocije samo zato jer nije onaj prvi, dok prema ostalima ne želim gajiti osjećaje budući da su već dosta daleko od početka tjedna te se samim time intezivnost nesnošljivosti utoraka naglašava. Eto. Zato svaki utorak nastojim pobjeći od utorka, a ovoga puta ovaj glupi dan pomogao mi je prebroditi zagrebački indie bend Orvel. Jebeni utorak… No kada smo kod dana u tjednu, također je bitno napomenuti da postoji nešto što ih sve objedinjuje, čak i utorak, a nije nepodnošljivo – dapače, puno je više i bolje od toga.
Povodom izdavanja albuma “Dani” ovog mladog sastova skupilo se nas dvadesetak na 2×2 metra kvadratna famozne rock knjižare Rocmark, smještene u podrumu Berislavićeve ulice u centru grada, gdje smo uživali u gotovo sat vremena glazbe. Takozvana Akustika, osim par pjesama na dvanaestožičanoj gitari bila je iznimno električna, a možebitna gužva nikome nije smetala. Bend se smjestio u sam kut malene prostorije dok je, nakon kratkog uštimavanja i brze tonske, koncert počeo nešto nakon najavljenih sedam sati.
Bila je odsvirana gotovo svaka pjesma s promoviranog albumu za kojega ćemo, iako je već na iTunesu, morati pričekati do petka i službenog datuma objave na CD-u da utvrdimo nalazi li se na fizičkom izdanju deset (koliko je na webu) ili pak dvanaest pjesama koliko bubnjar Filip Riđički tvrdi. Bilo kako bilo. Što se koncerta tiče, bilo je odlično – ambijent se prekrasno stopio s glazbom, a rijetko primjetna akustična gitara i metlice simulirale su akustičnu tematiku večeri. Zvuk je, na moje veliko iznenađenje, bio odličan i jasan te se u svakom trenutku mogao čuti svaki instrument koji bi vam privukao pažnju. Štoviše, moja pažnja bježala je na sve strane: malo se zaustavljala na melankoličnim tonovima klavijatura, zatim skrenula na zarazni ritam minimalističkog bubnja (iz kojega je čovjek zaista izvukao maksimalno), a onda se, odjednom, usredotočila na glas i najčešće, isprekidan ritam bas gitare. I ovako tijekom cijele izvedbe, ispočetka, iz pjesme u pjesmu.
Zamjerke ovako slatkom koncertu teško je naći ali opet ih imam, premda je najvažnije da niti jedna nije upućena direktno bendu i Orvelovoj glazbi. Bubanj je cijelo vrijeme ‘curio’, to jest, klizio zahvaljujući skliskoj podlozi, a atmosfera se svako malo gubila poradi čestih izlazaka i ulazaka ljudi u prostor. No ipak, ova nespretnost morala se stoički pretrpiti i ubrzo bi bila zaboravljena s prvim tonovima sljedeće skladbe na set-listi. Također, eventualna tišina koja bi nastala nakon svake izvedene pjesme bila je pomalo neugodna, ali opet, za nju krivim prostor jer se ovako nešto ne bi desilo na ‘pravom’ koncertu. A za to ćemo se imati priliku uvjeriti već 20. studenog u Jabuci gdje će Orvel i službeno, ovoga puta u potpunosti neakustično, predstaviti svoje “Dane”.
