Izvještaj: Baden-Baden i The Black Room rasplesali riječki Život
U riječkom klubu Život u petak, 6. veljače, nastupili su riječki rock sastav The Black Room i zagrebački industrial/electropop sastav Baden-Baden. Potonji su nešto poznatiji slušateljima toga žanra zbog više odrađenih nastupa i dužeg postojanja na sceni. Također, ovo im nije prvi nastup u Rijeci jer ih se prošle godine moglo poslušati na Harteri. Svakako im je dobra referenca i to što su nastupali na prošlogodišnjem INmusicu te obišli, više-manje, čitavu Hrvatsku, a u zadnje su vrijeme zabilježili i nastupe u Mariboru i Ljubljani. Kod The Black Rooma situacija je nešto drugačija. Grupa se još uvijek pokušava probiti do šireg slušateljstva, a relativno kratko i djeluju kao bend (nastupaju od 2013., a u trenutnom su sastavu od 2014.godine), ali na lokalnoj sceni i u domaćem okruženju djeluju vrlo samouvjereni i konkretni u onome što sviraju.
Klub Život na glasu je kao alternativan, ali opet popularan klub u koji zalaze pripadnici raznovrsnih supkultura. Prostor može poslužiti za razna događanja, ali pohvalno je to što se gotovo svakog vikenda nešto organizira. Time se stiče dovoljno dobra reputacija kod ljudi kojima izlazak nije samo pijančevanje i odlazak na mjesta koja nude već prokušanu i pomalo dosadnu glazbu koju možemo čuti svakodnevno na radiju ili televiziji. Tako je Život nekima zaista postao život za vrijeme vikenda.
To se moglo vidjeti i u petak jer je The Black Room, koji je prvi izašao pred publiku, dočekan u ugodno popunjenom prostoru i veseloj atmosferi. Bend se sastoji od četvero članova čije je glavna karakteristika dosljednost u onome što rade. Čuju se utjecaji Queens Of The Stone Agea u riffovima, ima tu nešto i stoner rocka (Kyuss), također i The Velvet Undergrounda, ali važno je da objedinjuju ono što vole, a pritom ne zvuče nimalo izlizano ili dosadno. Publika ih je vrlo dobro prihvatila (ipak su Riječani), a sigurno ih je većina već prije slušala na nekoj od gaža u proteklih godinu dana.
Predstavili su se s osam pjesama koje će, nadam se, jednoga dana izdati u obliku albuma. Nastup su otvorili pjesmom The Show Is Calling koja je odlična stvar za otvaranje koncerta kada se predstavljaš publici koja te prvi put sluša. Pjesma je živa, ima dosta mračnih gitarskih i bas dionica popunjenih solažama, ali isto tako sadrži i mirnije dijelove koji su nešto bliži bluesu i psihodeliji. Sve odsvirane pjesme su autorske, nema obrada i to je svakako još jedan plus jer mnogi bendovi danas traže put k što bržoj popularnosti preko obrada popularnih pjesama, a na kraju ih te obrade možda i zauvijek obilježe. Na taj su način dečki izabrali teži, ali, po meni, puno bolji put jer će se tako brže afirmirati te napraviti veću razliku između sebe i svojih uzora.
Nakon njih na scenu je stupio Baden-Baden. Od samog su se početka svirke pokazali kao potpuna suprotnost onome što smo čuli prije njih. U njihovim se pjesmama može čuti široki spektar žanrova, a to se najviše vidi kroz ponašanje publike koja na jednoj pjesmi može ostati sasvim mirna, a na drugoj plesati i skakati bez granica. Članovi benda sasvim su u koncertu, vokal traži reakciju publike, gitarist svira na podu, bubnjar se mijenja za mjesta s klavijaturistom, a pritom ne odlazi za klavijature, već u publiku gdje nastavlja plesati. U tom sveopćem kaosu svirka se neprestano nastavlja, nema praznog hoda (osim kada je bilo problema sa zvukom, ali to je riješeno u par sekundi), a ekipa ispred benda, koja je do tog trenutka bila malo sramežljiva, opustila se i počela uživati u koncertu.
Najviše je pozornosti izazvala pjesma Sommer am Baden-Baden (koja, eto, govori o ljetovanju u njemačkom gradiću Baden-Badenu) i koja je moj osobni favorit s njihovog jedinog izdanog materijala, EP-a iz 2013. godine. Pjesma je vrlo plesna, na trenutke psihodelična, a uživo ima jači intenzitet zbog same atmosfere koja se stvara u tom već spomenutom kaosu na stageu. Od pjesama bih spomenuo i Honigmund koja donosi dozu straha i zatvorenosti, a podsjetila me na uratke Laibacha sa svojim industrial/electro elementima, uz prikladnu video projekciju u pozadini.
Summa summarum, The Black Room pokazali su, a Baden-Baden opravdali potencijal i hype stvoren oko njih. Sigurno je da oba benda imaju još mnogo za raditi, pogotovo na svojim pjesmama kojih se u ovom trenutku na internetu može pronaći jako malo, a imaju mjesta za progres i na području live svirke. O samom zadržavanju na sceni teško je govoriti. Badenovci iza sebe imaju određenu uzlaznu putanju te mnogo stvari ovisi o njima i tome koliko visoko žele ići (imaju odlične videospotove objavljene na YouTube kanalu). Dečki iz The Black Rooma imaju dvije pjesme na svome SoundCloud profilu i zaista bi bilo dobro da izdaju nešto (EP), jer u konačnici, njihove su pjesme za to spremne. Dosta toga ovisi i o hrvatskoj glazbenoj sceni koja, nakon letargičnog prošlog desetljeća, donosi neka nova strujanja te želju da stane u korak sa svjetskom scenom.
