Izvještaj – don_t go: Čeznutljiv povratak Saturna
don_t go je duo s bečkom adresom i tvore ga Nina Jukić i Alexander Forstner. Zajedno stvaraju melankolične melodije uz zarazne ritmove koje nadopunjuju intimnim tekstovima te toplim i emotivnim Nininim vokalom. I to je najjednostavniji opis ovog benda, međutim uživo je svaka komponenta dodatno naglašena i daleko premašuje navedene sastavnice. Ako ste upoznati s ChocoJazzom, znate što otprilike možete očekivati uz dodatak spomenutih zaraznih ritmova. Tko je bio na njihovom zadnjem koncertu, prisustvovao je sjajnom nastupu koji bi se moglo opisati kao naznaka smjera u kojem je don_t go krenuo.
Kada smo kod kretanja, jedan prolom oblaka kriv je što sam zakasnio na nastup u polukružnoj dvorani Teatra &TD, međutim ono što me je dočekalo bilo je svakako vrijedno mokrih cipela.
Pristup don_t go-a je u osnovi jednostavan, ali zaista učinkovit. Ako krenemo od tekstova do elemenata svake pjesme, sve je izravno i bez pretencioznosti. Pjesme poput Far Far Away koja progovara o cjelokupnoj situaciji oko nedavnog referenduma i pomiješanim emocijama osobe kojoj nedostaje domovina, I Miss Everyone ili Home ostavljaju dojam iskrenog progovaranja o svojim mislima i osjećajima bez imalo patetike. I takva je i glazba koju stvaraju. Izravna i stvarana ispred nas, a ujedno slojevita i pomno promišljena.
Brojni slojevi koje Nina s lakoćom stvara pomoću loopa predivno pune zvučnu sliku koju Alexander dodatno pojačava na gitari, bubnjevima ili brojnim pedalama što je otprilike recept za svaku pjesmu, međutim svaki put je živo i novo i djeluje potpuno drugačije. Bogatstvu zvuka koji je ispunio prostoriju nije trebalo dugo da oduševi prisutne te se potpora osjećala nakon svake pjesme. S obzirom da su još relativno mladi svjesni su da ova pomno satkana izvedba nije mogla dugo trajati te su u svoj nastup odlučili ubaciti i odličnu obradu Tine Turner – What’s Love Got To Do With It, minijaturu iz Twin Peaksa, te su nas uz Saturn Return (zadnje pjesme s Dark Country EP-a) ostavili s mislima o našem ispitu zrelosti, koji, uvjeravaju nas, uvijek dobro završi. Ako je ovo bio njihov, onda svakako jest.
Kako su se bližili kraju bili su opušteniji pa su opet ponovili temu iz Twin Peaksa, te smo na kraju i mi bili dio pjesme snimljeni u loopu što je na jednostavan i topao način zaokružilo ovu lijepu večer. Večer u kojoj su prisustvovali ljudi koji su došli podržati i prije svega slušati glazbu. Zadnje note lagano su odzvanjale u prostoriji koju su u tako kratko vrijeme ispunili ljubavlju te završetak prvog nastupa pred zagrebačkom publikom nije mogao biti prikladniji.
