Izvještaj – Edo Maajka, Frenkie i DJ Soul: To mora da je ljubav
Sinoć je rasprodani Vintage Industrial Baru glumio Meku svih ljubitelja dobrog rapa. Razlog zašto se do posljednje minute tražila karta više jest Edo Maajka u pratnji Frenkieja i DJ Soula, prava FMJAM poslastica. Vani minus, a unutra se prosipaju znoj i suze radosnice.
Koncert je kasnio tako da je predgrupa izašla na binu u vrijeme kada su svi očekivali Edu i Frenkieja. Ne znam je li bilo namjerno ili ne, ali zapravo je to bio dobar potez. Publika se već skupila tako da je od početka postojao osjećaj pravog koncerta, nije bilo praznog prostora za vrijeme svirke manje poznatog predizvođača, kako to obično biva dok svi čekaju glavna imena. Za zagrijavanje su se tako pobrinuli DaMental i Zembo & DJ Oliver i ovaj simpatični dvojac je napravio odličan posao. Na bini pomalo nadobudni, možda nisu dobili povratnu reakciju od publike kakvu su očekivali, ali kupili su nas nasopuštenim flowom i realnim tekstovima. Pokušaji aktiviranja publike i zafrkancije prošli su neslavno, ali zato su svi grooveali i naćulili uši kad su se mikrofona primili zbog onoga zbog čega su i došli – pjesme.
Prava ekstaza počela je čim je Edo Maajka kročio na binu. Eksplozija emocija, znoja, vriske, osmijeha, i sada je već svima jasno zašto sam se jutros probudila bez glasa. Repertoar je činio lijepi presjek Edine karijere, našao se tu Sevdah o rodama, Jesmo l’ sami, nešto veselije Prži se srce moje, ali i sada već klasici Prikaze i Bomba. Na prve taktove Sve prolazi ekipa je poludjela. Edo je mogao jednostavno dirigirati ritam i publika bi odradila tekst. U nedavnom intervjuu za Ziher rekao je kako nova pjesma No pasaran još nije aranžmanski sređena kako bi je izveo na koncertu, ali ni to ga nije spriječilo da nekoliko versova čujemo a capella.
Iako najavljen kao gost, Frenkie je pokazao da je u stanju nositi cijeli nastup. Njegova stvar Gori zapalila je cijeli Vintage, a način na koji on iznese cijelu stvar pokazuje da nema mjesta foliranju i kobajage repanju. Uz njega i DJ Soula, cijeli je koncert bio skladan, funkcionirali su kao tim čija se međusobna ljubav osjeti dok su na sceni i u stanju su prenijeti tu ljubav i energiju na publiku te podsjetiti ju zašto se hip hop ne samo voli, već i živi.
Koncerti poput ovih vraćaju nadu u ljudski rod. U isto vrijeme kada je trajao koncert čekalo se ustoličenje nove vlade u Saboru, čekaju nas neadekvatni ministri i stopiranje reformi, ali skupina mladih i starih, muškaraca i žena, u Vintageu je iz petnih žila složno skandirala tekstove Jebo Vladu i Mater vam jebem. Klišejski, ali na ovakvim se koncertima osjeća ljubav. Nema šutki. Nema ozlijeđenih. Samo skakanje, uživanje u onome što čujemo, pokušaji grlatog praćenja teksta i ruke u zraku. Edo je u nekoliko navrata uzeo mobitele iz publike kako bi snimao, fotkao, bacio koji selfie, i to nekome sa strane možda ne zvuči kao velika stvar, ali da ste vidjeli reakcije osoba čiji su to mobiteli bili, ne biste tražili objašnjenje.
Sam Edo Maajka ovaj je koncert nazvao ‘svojevrsnom psihoterapijom’ rekavši kako ‘teška vremena dolaze za ovakve poput nas’. Tako je i bilo. Iz Vintagea smo izašli mirni, s nekakvim tupavim zen osmijehom na licu, umorni i zadovoljni.
“Hvala Zagrebe”, ponovio je desetak puta tijekom koncerta.
Ne, Edo, hvala tebi i FMJAM-u.
