Izvještaj – Enter Shikari: Odličan nastup, loša filozofija
Kako to obično biva, velika gostovanja u Zagrebu rijetko kad prolaze nezamijećeno. Isto se dogodilo u subotu s premijernim gostovanjem jednog, usudio bih se reći, revolucionarnog benda. Sve prije samog nastupa upućivalo je na mali spektakl. Enter Shikari trebao je svirati na propalom, posljednjem Rokaj festivalu na Velesajmu, međutim festival je otkazan zbog malog broja prodanih ulaznica i održana je samo ona „metalna“ večer festivala, na kojoj su nastupili Gojira, Mastodon i Slayer. Također, prije samog koncerta, organizirano je druženje s bendom u Rockmarku, što ne pamtim da se prije često događalo prije drugih inozemnih gostiju. No, izgleda da cijeli taj hype nije uspio napuniti Tvornicu, koja je i ovog puta bila pregrađena.
Večer je počela izrazito rano, već u 21 sat se na pozornicu popeo Hacktivist, britanski djent/grime bend kojem ova nemoguća žanrovska kombinacija zapravo ide u prilog. Jermaine Hurley pridonosi svojim rap dionicama, Ben Marvin se uz to i dere, dok je za čiste vokalne dionice zadužen gitarist Tim Beazley. Čak sam dvaput – jednom na Brutal Assaultu prošle godine, sljedeći put u subotu prije koncerta – zanijekao legitimitet glazbe ovog benda, no dečki uživo zvuče fantastično. Čim sam ušao u dvoranu, sjetio sam se kako sam s identičnim predumišljajem kako je izričito moralan čin propustiti nastup ovog benda, prolazio pokraj pozornice Brutala na kojoj su svirali i zapravo bio ugodno iznenađen. Isto mi se dogodilo i sada, samo što sam odgledao cijeli koncert i prilično se dobro zabavio. Nema djent pretjerivanja, samo izričito dobra energija, a ova kombinacija vokala malo baca na Linkin Park.
Spojiti post-hardcore s elektronikom izgleda kao vrlo nezahvalan posao. Međutim, Enter Shikari je na debi albumu „Take To The Skies“ pokazao da se to može odraditi bez pretjerivanja, progresivno, ali i na način da glavni elementi post-hardcore žanra pritom ne pate. Isti im je album pomogao da unutar svega nekoliko godina dođu do Kerrang!-ove nagrade za najbolji britanski live bend. Već na sljedećem albumu se odmiču od post-hardcore scene i kombiniraju alternativni rock s elektronikom te ih upravo orijentacija prema elektronskoj glazbi diže u visine.
Nije da se radi o bendu s desetak albuma, pa da si može dopustiti da ne odsvira bitne stvari s početka karijere. Nije da im je ovo treći nastup u Zagrebu – iz iznad navedenih razloga gostuju ovdje prvi put. Da, radi se o turneji koja promovira ovogodišnji album „The Mindsweep“, no teško je na izostavljanje svega osim planetarne Sorry, You’re Not A Winner s debi albuma reagirati racionalno. Jedan veliki minus. Mothership, Jonny Sniper i Anything Can Happen In The Next Half Hour… su hit-kandidati koji su trebali biti odsvirani. Jedino objašnjenje koje mi je padalo na pamet jest dosta loša izvedba jedinog odsviranog hita s tog albuma – bend više ne diše na taj način pa vjerojatno i izbjegavaju stare stvari. Sorry, You’re Not A Winner je produžena odličnim krešendom, što više nalikuje novom pravcu benda, no pola pjesme otpjevala je publika, dok je krucijalne dijelove pjesme Rou Reynolds ostavio bez vokala. Navodno je bio prehlađen i jedva govorio. Nije samo do toga, zastupljenost albuma „A Flash Flood Of Colour“ također je bila očajna. Odsvirana je jedino Destabilise. Dakle bend je od četiri izdana albuma, od kojih je četvrti ovogodišnji, odsvirao samo dva. Pročitajte još jednom koliko smiješno zvuči zadnja rečenica.
Zvuk u Tvornici opet je zakazao. Nije mi jasno zašto, no zvuk je bio prazan, tihih vokala, slabašne gitare i jake elektronike, no odavno sam se prestao ljutiti u vezi toga. Ako ne pogodite tribine ili sam centar dvorane bit ćete zakinuti za jedan kompletan spektar frekvencija.
Koncert je uz sve navedene minuse bio odličan, što iz razloga jer ga je nosila publika, što zbog toga što se stvarno radi o istinski dobrom live bendu. Očito je kod Enter Shikari prevladala popularnost stadionskih aranžmana i snažnog dubstep utjecaja. Apsolutno je logičan njihov afinitet prema žanru koji korijene vuče baš iz južnog Londona, no njegovu popularnost na ovakvoj razini duguju onoj žabi Skrillexu koji je žanr izlizao do krajnjih granica neukusa.
Ozbiljno razmišljam da u izvještaje uvedem „Celebrity kutak“ jer je na gigu bila Lana Jurčević, ali i onaj lik s dugom kosom i plugovima koji je pjevao u Voiceu. Ideja je već jednom umrla nakon što je Žanamari Lalić prestala hodati na koncerte. Ako će se ovakve stvari događati kontinuirano, neću imati izbora.
Ne znam, izgleda da bend može doći s novim materijalom i napraviti show. Pišem, a ne vjerujem u to – vjerovao sam u subotu doduše, kada mi se isto događalo pred očima.
