Izvještaj – J. R. August (KSET): Iskreni glazbeni žar velikog umjetnika

Prošlo je ni pola godine od prvog samostalnog koncerta J. R. Augusta u Vintage Industrial Baru, a već smo dobili novu priliku uživo slušati ovog mladog, talentiranog glazbenika iz Zaboka, pravog imena Nikola Vranić. Jučer ga je KSET po prvi puta ugostio, i to odmah u paketu sa zborom i bendom, tako da smo iskusili kako to izgleda kada je gužva i na pozornici i u publici.

Sebastian Doe

S dvadesetak minuta kašnjenja, koncert je započeo stupanjem Sebastiana Doea na pozornicu. Iako sam, slušajući njegove pjesme na internetu, isprva ostala zbunjena izborom predgrupe za nastup J. R. Augusta, Sebastianov me nastup na kraju u potpunosti osvojio svojom simpatičnošću i vedrinom. Neopterećen tremom, bez cipela, u šarenim hlačama, ovaj je osebujni glazbenik sam sa svojom akustičnom gitarom uspio stvoriti krajnje pozitivnu atmosferu i rasplesati publiku koja je polako dolazila u KSET. Energično pjevajući pjesme čiji su se tekstovi većinom oslanjali na motive sunca, pozitive i ljubavi, zagrijao je ljude za nastavak večeri uz J. R. Augusta.

Posebnost njegova nastupa bile su “eko zvečke iz eko vrećke za eko cure i eko dečke” za koje kaže da ih nosi na svoje nastupe kako bi publika mogla zajedno s njime stvarati glazbu i uživati u tome. S obzirom na to da čovjek itekako zna animirati publiku, nimalo me nije začudilo kad je nekoliko djevojaka iz prvih redova uzelo zvečke u ruke i počelo ga pratiti ritmom. I ne samo to, s vremenom su neke od njih spontano zapjevale s njim i dizale mu terce pa je njegov nastup tako završio veoma veselo i rasplesano.

J. R. August

Tko god je bio na ijednom nastupu J. R. Augusta, a prvenstveno svatko tko je bio na koncertu u Vintageu, znao je što očekivati. Ponovo u istom sastavu, J. R. August je ovog petka u KSET-u nastupio sa zborom i bendom (Miro Lehpamer na bubnjevima, Pavle Miljenović na gitari i Mak Murtić na saksofonu – svaki od njih virtuoz svog instrumenta) i opet iznova dokazao zbog čega ga ljudi toliko vole slušati, ne samo u studijskim verzijama, nego pogotovo uživo.

Koncert je započeo poprilično nestandardno – zviždanjem Sebastiana Jurića, što je zapravo bilo uvod u nešto izmijenjenu Distort Reality koja nas je uvela u paralelnu realnost iskrivljenu u pozitivnome smislu, iz koje nećemo izaći sve do kraja koncerta. Uslijedila je God Giveth, God Taketh Away, a nakon nje svima dobro znana i draga Lead The Way s EP-a “33” koja je naočigled raznježila publiku. J. R. August nastavio je istim tempom ispreplićući na setlisti pjesme s objavljenih EP-eva s pjesmama koje znamo samo s live nastupa i kojima tek predstoji da budu ovjekovječene na EP ili LP izdanju.

I ovog smo puta čuli predivnu pjesmu o slavuju i pastrvi koju je J. R. August izveo sa svojim bratom Alenom Vranićem. Poslastica ovog koncerta svakako je bila nova pjesma A Changed Man koju je August izveo u duetu s Jelenom Mesarić koja inače pjeva u zboru koji ga prati. Nje se, sigurna sam, svatko tko je bio na koncertu J. R. Augusta u Vintageu sjeća budući da je tamo nastupila kao predgrupa, a njen se prekrasan vokal ne može zaboraviti.

Ponašanje na pozornici čini čovjeka

I ovim je koncertom J. R. August pokazao kolikim se žarom bavi glazbom. Na trenutke je toliko “podivljao” za klavijaturama da sam imala osjećaj da će u sljedećem trenutku ustati i početi plesati po pozornici. Pokazao je i koliko cijeni kolege s kojima svira. Naime, predstavljajući ljude koji su s njime nastupali na pozornici, zbor je predstavio kao “Tinku Bulić i zbor” jer je na prošlome koncertu nabrajajući i predstavljajući članove zbora na nju zaboravio.

Takve sitnice ukazuju na to kakva je J. R. August osoba u privatnome smislu, što njegovu ulogu glazbenika tim više osnažuje. Vješto snalaženje u glazbenim žanrovima, još vještije iskazivanje iskrenih emocija putem glazbe i popratnih tekstova, a također i toplo, prijateljsko odnošenje spram publike i kolega s kojima svira – sve to zaokružuje J. R. Augusta kao vrhunskog glazbenika čija nam glazba nikada neće dosaditi i čijim ćemo se koncertima uvijek veseliti.

Kritika publici 

Čitav koncert prošao je prebrzo i na trenutak mi se učinilo da je trajao prekratko. Tek je pogled na sat posvjedočio tome koliko je nastup zapravo trajao i koliko su J. R. August i njegova glazbena pratnja u stanju ukrasti ljudima pažnju i uvući ih u neopterećenost prostorom i vremenom. Ipak, valja naglasiti kako nije svim ljudima pažnja bila na njihovim izvedbama, već na poprilično glasnom brbljanju i smijanju, što je na mahove bilo užasno iritantno.

Zar uistinu nikad nećemo doći do osvješćivanja činjenice da se na koncerte, i to pogotovo koncerte glazbe ovakvog tipa, ide prvenstveno slušati glazbu i podržati glazbenike koji su uložili mnogo truda u pripremu za nastup, a ne neobavezno čavrljati uz pivo? Hoćemo li ikada kao publika doći do te razine poštovanja prema umjetnicima da zapravo stvarno poslušamo što nam imaju za reći ili ćemo na skoro svakom koncertu morati biti utišavani poput neposlušne djece u školi? Manjak poštovanja prema izvođačima je, osim dosta lošeg ozvučenja spram onog na prošlom koncertu, bila jedina mana jučerašnjeg koncerta.