Izvještaj: Korpiklaani i Arkona protiv lošeg tona
Zajednički koncert Korpiklaanija i Arkone je događaj koji si svaki folk metalac, ali i “casual” metalac, jednostavno mora zabilježiti u kalendar kao jedan od prioriteta. Ako ne zbog zaluđenosti samim velikanima žanra, onda zbog čiste znatiželje ili želje za dobrim provodom, zagarantirane one sekunde kada shvatite da je Korpiklaani u igri. Upravo zbog gore navedenih činjenica je koncert bio rasprodan, barem dok nije prebačen u Veliki pogon Tvornice kulture.
Velika pohvala, istovremeno i opaska, ide organizatoru zbog zaista nevjerojatno točne satnice, rijetko viđene na ovim prostorima. Svaki bend se striktno držao sebi dodijeljenog vremenskog perioda što je imalo i negativne posljedice, a to je da ste se mogli neugodno iznenaditi ako ste očekivali već standardnih minimalnih pola sata kašnjenja. Prateći ovaj tok misli sasvim je jasno da se na domaćoj predgrupi, čiji je nastup počeo u 19:30, i nije moglo realno očekivati previše ljudi, osim onih koji podrobnije poznaju njihov opus. Vjerojatno bi se ista stvar dogodila i Arkoni da se ne radi o bendu čiji se nastup u sisačkom Skwhatu dan danas prepričava. Kada čujete da im je ovo prvi nastup u Zagrebu, jasno je da će se skupiti publike željne pravog ruskog folka. Dobro i taktički složena setlista, sastavljena od starih hitova poput Goi, rode goi i samo dvije numere sa zadnjeg albuma iz 2014., odlično je poslužila za postupno zagrijavanje publike tijekom koncerta.
Pjevačica Masha je odlično odrađivala svoj posao i dovodila publiku u ludilo svojim energičnim nastupom te odličnim vokalom. No, usprkos svim pozitivnim činjenicama vezanim uz nastup vrlo kvalitetnog i zabavnog benda, na vidjelo je izašlo i sve negativno, a to je već učestali problem zvuka u Velikom pogonu. Problem nije nužno vezan za metal bendove, no s obzirom na to da se radi o izvođačima koji redovito nastupaju u instrumentalno vrlo šarolikim i velikim postavama, može se reći da najviše i ispaštaju. Ritam sekcija je gazila sve pred sobom dok su gitare redovito bile pretihe, a ni miješanje vokala u mix nije prošlo ništa bolje. Sve to na stranu, nastup Arkone bio je i više nego korektan, a to je publika itekako pokazala kako se njihov nastup bližio kraju.
Nazvati Korpiklaani miljenicima zagrebačke publike je podosta blag izraz iskorišten od strane organizatora, barem što se tiče publike na koncertu. Ovacije, dernjava i sveopće veselje nakon nekoliko popijenih piva te nastupa prethodnog benda rijetko se kada vide na koncertima. Sve to skupa zapravo pokazuje način percipiranja ovog benda od strane publike, a to je kroz zabavu, jednostavno su postali sinonim za zabavan i dinamičan metal koncert, bez obzira na činjenicu da su naše prostore posjetili već nekoliko puta, često u pratnji bendova osuđenih na to da se rapidno proslave (najbolji primjer je vjerojatno Tyr). Kako god bilo, publika je sinoć dobila ono po što je došla, no u ponešto slabijem izdanju nego prošlih godina. Problemi sa zvukom su se nastavili i tijekom njihovog nastupa pa se tako bas uopće nije niti čuo.
Jedno je svirati prateće dionice, a drugo je svirati na način da navedeni instrument ne postoji. Za razliku od Arkonine sasvim korektne setliste, ova je bila naprosto užasna, više od pola odsviranih pjesama je skinuto s njihova zadnja dva albuma, dva uvjerljivo lošija albuma od svih ostalih. Bez obzira na zamaranje publike album fillerima, sasvim su solidno isprašili taj materijal iako se moglo očekivati malo više energije i malo manje “došli smo odraditi koncert” stava prezentiranog od većine članova benda. Vrijedi ponovno spomenuti publiku jer je upravo ona “odradila” dobar dio istog. Odlično raspoloženi, rasplesani i ispogani ljudi učinili su ono što bi se moglo nazvati sasvim prosječnim koncertom jednim vrlo ugodnim iskustvom, bez obzira na sve navedene tegobe.
