Istaknuto
17.10.2018.

U rubrici Nova glazba redovito izdvajamo najzanimljivije aktualne singlove i videospotove, a vi birate svog favorita.

16.10.2018.

The Cure, bend koji je u 40 godina dostigao vrh i tu se utaborio, na vlastiti zahtjev nastupa na Exit festivalu.

Glazba

Izvještaj – Mayales u Varaždinu: Simbol za izvrsnost

10.06.2018. Tim Hrvaćanin

U sklopu 17. Dana performansa u dvorištu Galerije starih i novih majstora (kod Varaždinaca poznatijeg kao dvorišta u kojem je za vrijeme Špancirfesta Vinski grad) u subotu, 9. lipnja koncert je održao zagrebački sastav Mayales. Iako su u zadnje vrijeme koncertno malo više aktivni nego prethodnih godina, nisam ih dosad uspio čuti uživo, stoga sam se zaista poveselio kada sam večer ranije saznao za njihov besplatni varaždinski koncert, i podjednako iznenadio činjenicom da isti gotovo uopće nije promoviran.

Zašto? Zato što je Mayales trenutno jedno od najzanimljivijih i najuzbudljivijih hrvatskih glazbenih imena, a koncert mi je potvrdio i da je riječ o jednom od najboljih hrvatskih live bendova. Njihov prošlogodišnji album “Simbol za sunce” u potpunosti je zasluženo osvojio kritiku i vrhove godišnjih top lista. Besplatan koncert Mayalesa trebao bi biti događaj o kojem cijeli grad priča, isto kao što bi i njihove pjesme trebale dominirati radijskim eterima. Ako bilo koja pjesma Gibonnija nakon 2001. godine može svirati više puta tjedno (ili čak dnevno) na nekom radiju, onda bi se Mayalesove pjesme trebale vrtjeti tri puta više.

No ne živimo u takvom društvu, kao i u nogometu, u hrvatskoj glazbenoj industriji odavno više nije stvar u glazbi, već u lovi, no to je malo preopširna tema za ovu priliku. Tako unatoč svim hvalospjevima Mayales u Hrvatskoj pripada alternativi, undergroundu. Uz spomenuti faktor nepostojanja promocije, bio sam skeptičan koliko će Varaždinaca doći na koncert benda poput ovog. Mislim da u konačnici varaždinska publika nije podbacila. S obzirom na to da je koncert bio besplatan i da se u gradu paralelno događalo nekoliko drugih manifestacija, kroz dvorište Galerije starih i novih majstora prošlo je više stotina ljudi, a cijelo vrijeme bilo je prisutno između 150 i 200 slušatelja.

Čini mi se da je Mayales bend koji je teško voljeti i lako “mrziti”. Ne doslovno mrziti, nego diskreditirati ih ili tražiti mane u njihovoj glazbi i nastupu. Ali nije poanta u tome što bi oni mogli biti, nego što jesu. Ne znam kada sam zadnji put bio na koncertu koji je imao toliko dobar sound. Možda Sigur Ros u Domu sportova ili Gorillaz u Budimpešti prošle godine. Da, govorimo o toj razini kvalitete. Zvuk je bio predivan, čemu sigurno doprinosi činjenica da bend uživo nastupa s klavijaturama, basom, bubnjevima i čak tri gitare. Izgledali su kao da im je Fender generalni pokrovitelj.

Foto: Tim Hrvaćanin

Uz šest glazbenika tu su i Nikolina Kovačević u ulozi back vokala te frontmen Petar Beluhan. Beluhan je najzanimljiviji frontmen u Hrvata uz Damira Urbana. Duhovit, sarkastičan, brbljav, lako je ne obraćati pozornost na njegove upadice između pjesama, ali puno zanimljivije pratiti s kojom dozom autoironije komentira nastupe Mayalesa na Porinu, razgovara i podbada slušatelje u prvim redovima ili pokušava prizvati rezerviranu varaždinsku publiku bliže pozornici. Šarmantno je predstavio članove benda, kao da je iskušavao da vidi hoće li publika ikako reagirati na to da je Ronija Nikolića nazvao djevojkom na basu ili da je bubnjar Edi Grubišić nešto osvojio 2020. godine, nešto u tom stilu.

Za vrijeme izvedbe Ti dobro znaš kome pričam nonšalantno je sišao među publiku, dok je pjesmu izvela Kovačević, nakon čega je komentirao da stvarno imaju dobar zvuk i pozdravio devetog člana benda, ton majstora Ivana Božanića (inače gitarista Pips, Chips & Videoclipsa). Pohvale zaslužuje i Kovačević čija je vokalna izvedba zaista suverena, snažna i zavodljiva, a pritom se izvrsno uklapa u zvučni pejsaž Mayalesa. Osim u navedenoj pjesmi, koju u originalu na albumu “2” izvodi Yaya, oduševila je i u finalu naslovne stvari prošlogodišnjeg albuma, Simbol za sunce. Posebno impresivno djeluju višeglasja u kojima se Beluhanu i Kovačević katkad pridružio i gitarist Luka Geček, što je definitivno upečatljiv potpis benda.

U tome je čar Mayalesa. Neki izvođači pokrenu publiku na dvosatno skakanje i ludovanje, neki oduševljavaju povezanošću koju dijele sa svojom publikom, neki spontanošću svoga nastupa, glazbenim improvizacijama i solažama, a Mayales oduševljava tom bogatom paletom zvuka koju je zaista užitak upijati, ako za to imate strpljenja i volje. Uroniti u zvučnu sliku i prepustiti se pravom bogatstvu harmonija. Pritom im je nastup opušten i simpatičan, na pozornici se vidi spontanost i uigranost među članovima benda, a u sviranju se osjeti lakoća koju cijeni svatko tko uživa u nadahnutom muziciranju.

Zato je Mayales jedan od najboljih hrvatskih live bendova, jer nije jedini kriterij za tu ocjenu hoće li publika neumorno skakati dva sata. Naravno, ne bismo o tome mogli govoriti da nema izvrsnih pjesama kroz koje se to kanalizira. Nakon laganog zagrijavanja, središnji dio koncerta donio nam je sjajan niz pjesama Dođi tu, Simbol za sunce i Roadie sa “Simbola za sunce”, na koje su nadovezale Virtual Baby, Ti dobro znaš kome pričam, Toliko smijeha Još te uvijek mogu s albuma “2”. Jedna stvar doslovno bolja od druge, čudiš se zapravo da bend takvog opusa nije poznatiji kod publike. Prema kraju koncert se malo razvodnio tako da bi jedina zamjerka bila da ubuduće malo spretnije slože setlistu, da vrhunac koncerta ne dođe prerano sa Simbol za sunce Virtual Baby, već da gradira prema kraju.

(Visited 188 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(9 votes, average: 3.778 out of 5)

Komentari