Istaknuto
22.05.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta Nova glazba ovog tjedna nudi izbor domaćih i regionalnih noviteta za koje možete glasati te nekoliko stranih preporuka za slušanje.

21.05.2019.

Vrijeme čitanja: 10 minute Da je nostalgija najdraža hrana Hollywooda već je odavno jasno, a još jedna potvrda toga nove su verzije davno zaboravljenih i preboljenih serija.

Glazba

Izvještaj – Minsk: Kompletna sonična ludost

26.10.2018. Luka SinkovićFoto: Luka Sinković / Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 4 minute

Minsk je jedan od bendova kod kojih sam zapeo na jednom albumu kojem se uvijek iznova vraćam. Unutar-žanrovska jedinstvenost i intenzitet zvuka koji bend posjeduje su jedna stvar, no postoji i lirikalna komponenta po kojoj se bend pomalo distancira od žanrovskih kolega.

Tako je s godinama “The Ritual Fires Of Abandonment” postao moj osobni favorit kada bih se zaželio atmosferičnog sludgea. U međuvremenu, jedan od bivših članova benda, Sanford Parker, profilirao se u legendu tamošnje scene. Sa Scottom Kellyjem (Neurosis) i Mikeom IX Williamsom (Eyehategod) svira u bendu Corrections House, s projektom Mirrors for Psychic Warfare je trebao nastupiti u Zagrebu sljedeći mjesec, no taj je nastup otkazan. Neki od njegovih jačih doprinosa su i na black metal sceni sudjelovanjem u bendovima poput Nachtmystium i Twilight, no onaj najveći prolazi ispod radara – snimao je, producirao, miksao i radio mastering bendovima Bison, Brutal Truth, Buried At Sea, Coffinworm, Cough, Dark Castle, Indian, Krieg, Leviathan, Lord Mantis, Pelican, Tombs, YOB i mnogim drugima.

Nadao sam se vidjeti tog čovjeka na djelu u subotu navečer, no kako sam zapeo na samo jednom albumu Minska, nisam vidio da je čovjek napustio bend 2012., a da su Chris Bennett (gitara i vokal) i Tim Mead (klavijature i vokal), nakon toga oformili bend s nekim novim ljudima i izdali “The Crash And The Draw” 2015.

Foto: Luka Sinković / Ziher.hr

Teško povezati u cjelinu

Koncert je u srijedu dosta kasnio, Duskburn je počeo skoro sat vremena nakon što je predviđeno, navodno su se gostujući bendovi zadržali na granici, nekako smo nakon ulaska u EU otupjeli na mogućnost takvih događaja, prije se to znalo dešavati češće, stoga je ovaj zastoj pomalo iscrpio neke od prisutnih.

Kompletan je događaj završio oko sat poslije ponoći. Duskburn je Zagrebački sludge/doom bend koji postoji već desetak godina, no uživo svira dosta rijetko, tako da mi je ovo bio prvi put da ih gledam. Bilo mi je ok, neki dijelovi su stvarno dobri, međutim sve zajedno djeluje dosta nepovezano, vokali su se malo slabije čuli, moguće da je zato zvuk izkonvergirao u neku prosječnost. Aranžman je nešto na čemu bi se moglo poraditi, zato jer je svaka komponenta njihove glazbe za sebe sasvim dobra, no teško se povezuju u cjelinu.

Oni su potpuno ludi

Zatokrev je švicarski bend s kojim je Minsk ove godine izdao split album “Bigod” te su u sklopu toga zajedno na turneji. Nisam ih slušao ranije, osim ovog što sam uspio čuti na ovogodišnjem izdanju, zato mi je njihov nastup bio pomalo iznenađujuć. Djeluju kao četvorica prijatelja koja su zajedno osnovali bend u osnovnoj školi, svatko je potom otišao svojim putem, ali se nalaze jednom u dvije godine kako bi snimili nešto.

Djeluju kao da svaka osoba ima žanrovski potpuno oprečne glazbene uzore, inzistiraju na headbanganju, što je u ovom žanru pomalo smiješno. Vokal i gitarist ponekad je u tolikom raskoraku da bi mu pozavidjeti mogli i crabcore bendovi, basist s potfrknutim nogavicama nekontrolirano skače po pozornici, a drugi gitarist je nešto mirniji, ali ponekad zna plasirati najgeneričniji post-rock rif. Gledate to i ne vjerujete. Frend pokraj mene je u nekoj pauzi između pjesama konstatirato – „Oni su potpuno ludi”.

Foto: Luka Sinković / Ziher.hr

Ludost ovog benda je potpuno oslobađajuća – ne gledate ih više kroz žanrovsku konvenciju, a to je reakcija kakvu želite osjetiti u sebi. Glazba je različita, od cheesy laganijih dijelova, do krešenda koji su nošeni odličnim vokalom i interakcijom ljudi na pozornici. Definitivni highlight je kraj koncerta gdje se na pozornicu penje pola Minska, donose još bubnjeva, vokal Zatokreva se spušta među publiku i kriči u ‘prazno’, bez mikrofona. Gledao sam ovakve završetke koncerata nekoliko puta, zadnji put na Caspianu u Attacku, ali nijedan nije bio tolikog intenziteta. Jako dobar nastup iako je imao periodičke uspone i padove.

Foto: Luka Sinković / Ziher.hr

Minsk se nakon predgrupe zagrijavao poštimavao na pozornici jako dugo. Vrlo pristojna ekipa koja je željala paziti na sve detalje u interakciji s toncem. Imao sam osjećaj kao da su svi već ušli I gledali bend kako pokušava zvuk dotjerati do zadovoljavajućeg nivoa. Slično kao Pallbearer na Superuhu. Gitarist je ostao brutalno preglasan i skoro se samo on čuo na početku, međutim već na drugoj stvari se sve posložilo. Tad mi je i postalo jasno zašto nisam zaglibio na njihovom zadnjem izdanju “The Crash And The Draw” – sve je jako intenzivno.

Uz dva glavna vokala, pridružuju se još dva, dvije gitare, efekti na klavijaturama, odličan bubnjar i basist. Dakle bend koji proizvodi puno previše zvukovlja, morate se jako koncentrirati da biste razabrali sve što se događa, ali taj proces nije toliko naporan. Sve što se svira ima smisla, ima početak I kraj, slojevi se dobro nadovezuju jedan na drugi. U tome leži atmosferično-psihodelični čar Minska. Više sam volio njihove starije albume, gdje je bilo manje instrumentacije, gdje su nekad tišina, iščekivanje i strukturirano građenje pjesama govorili više.

To je možda istinito za studijsku snimku, za vrtnju albuma ujutro do posla te nastavljanje albuma u vožnji natrag, ali nitko normalan se neće pobuniti na intenzitet zvuka i instrumentacije kada mu se ona događa pred nosom. Ovo je bilo genijalno. Svi ti zvukovi koji se mješaju, a opet, svakog od njih možete popratiti kako se stvara. Skužio sam da su genijalci zapravo Chris Bennett i Tim Mead, a da sam ih nezahvalno stavljao u drugi plan, nakon Parkera.

Kompletna sonična ludost

Kraj – opet isto. Na pozornicu se penje kompletan Zatokrev i svi zajedno odrađuju još duži krešendo. Kompletna sonična ludost. Zgodno je nekad na taj se način napiti masivnosti zvuka na metar do pojačala. Ekipa se zahvaljuje što ćemo svi zakasniti na posao ujutro i odlazi. Očekivano dobro, ali izvedbeno neočekivano. Minsk je bend koji je definitivno nezasluženo u drugom planu, ali možda je tako i bolje.

(Visited 60 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 4.750 out of 5)

Komentari