Izvještaj – Mother’s Cake (Močvara): Nevjerojatna stvarnost zvuka
Po mojem skromnom mišljenju, Mother’s Cake je jedan od najjačih i po popularnosti najbrže rastućih rock bendova današnjice. Njihov prvi album “Creation Finest” djelo je genijalnosti, i iako se albumi koji su uslijedili nešto slabiji, Mother’s Cake je i dalje na jednoj, dvije ili pet stepenica više od bilo čega što danas možete pronaći u rock glazbi. Njihova rastuća popularnost može se i pimijetiti sve češćim i dužim turnejama, i to sa sve većim i jačim imenima od kojih je zadnje australski Wolfmother.
Energiju koju ovaj bend može prenijeti teško je opisiva. Ako vas počinju prolaziti trnci ako samo gledate video s njihovih live nastupa, onda se može reći da je posrijedi nešto doista nevjerojatno. Upravo zato bilo mi je nevjerojato drago kada sam saznao da Mother’s Cake po prvi put dolazi u Zagreb i to u Vintage Industrial Bar. No moram reći da taj koncert nije bio toliko poseban koliko sam se nadao da će biti. Mother’s Cake bili su predgrupa, a nastup im je bio skraćen na pola sata. Svirali su sve redom najnovije stvari s posljednjeg studijskog albuma, a tek smo za kraj dobili jednu zbog koje smo i svi došli – Runaway.
Subotnji koncert, 27. svibnja, bio je, stoga, prvi pravi koncert Mother’s Cakea u Hrvatskoj. Koncert koji Mother’s Cake zaslužuje već godinama konačno je održan u Močvari, a na ovu manifestaciju stigao je prilično veliki broj ljudi. Bend je odradio jedan jako dugačak set koji je bio presjek njihove karijere koja sada broji već treći album. I drago mi je reći da se među svim tim pjesmama našlo i onih najbolih s prvog albuma koje su toliko silno nedostajale na koncertu u Vintageu. Večer je otvorio Them Moose Rush.
Them Moose Rush
Moram prije svega reći da je Them Moose Rush napravio šou. Upravo u onakvom stilu kakav smo znali da će i Mother’s Cake napraviti, tako da je ovo vjerojatno bila i jedna od najbolje odabranih predgrupa u zadnje vrijeme. Them Moose Rush prije nisam doživljavao u ovakvom svjetlu u kakvom sam ih doživio u subotu. Dapače, ovaj subotnji nastup bio je svakako impresivan i stoga neću pretjerati kada bih ih nazvao hrvatskim Mother’s Cakeom jer su po svemu to i zaslužili. Njihova glazba agresivna je, jaka i beskompromisna kao i ona Austrijanaca, samo je ova isfurana na jedan drugi domaći način. Znam da je klišej, ali vjerujem da ću ovu rečenicu po prvi puta napisati iskreno, a ne samo u nedostatku pametnijih riječi: Them Moose Rush pošteno nas je zagrijao za nastavak večeri, ako ne i pregrijao.
Mother’s Cake
O Mother’s Cakeu ne znam je li preostalo išta za napisati. U svakom se slučaju radi o bendu koji se naprosto mora pogledati uživo prvom prilikom. Odsvirali su sve stvari koje sam se i nadao da ću čuti na njihovom prvom samostalnom koncertu u Hrvatkoj. Među tim pjesmama našle su se Soul Prison, Runaway, Creation Finest i još veliki broj uspješnica s prva dva albuma. Mother’s Cake nikome nije ostao dužan te večeri, a da se ne radi o bendu koji ovoliko religiozno pratim i volim, moglo bi se pričati i da je koncert bio predugačak. No po tom pitanju ne mogu biti objektivan, koliko god se to očekuje od mene.
Možda je stoga i nemoguće napisati nešto u potpunosti objektivno o bendu koji toliko voliš. No s druge je strane to možda i dobra stvar budući da za fana ne postoji koncert koji će biti prosječan; on će biti ili nevjerojatan ili loš. On može nadmašiti sva očekivanja ili ih samo ispuniti ili ne doći ni blizu njih, zbog čega će fan koncert prozvati promašajem. Zato smatram da ako mogu reći da već drugi puta gledam Mother’s Cake i tvrdim da je riječ o nevjerojatnom bendu s nevjerojatnim scenskim nastupom i glazbom, onda zbilja to i mislim jer me ovi ljudi već po drugi put ostavljaju bez teksta.
