novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Pips, Chips & Videoclips (Pogon kulture): Još jedan dan nakon kojeg je sve sasvim u redu

Foto: ziher.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

Sasvim običan dan kada Pipsi po ne znam koji put dolaze u Rijeku završio je vrlo uspješno. Ivaniš i ekipa imaju znanja koja su po tisućiti put pokazana u riječkom Pogonu kulture, a u nastup od dva i pol sata natrpali su doslovno sve. Nijedan album nije bio zakinut (bar ne više nego što bi trebao), a riječka publika mogla je osjetiti koliko bend dobro osjeća vibru Jinxa i Haustora, čije su obrade poslužile kao osvježenje od pjevnih refrena Malene, Poštara i ostalih „pipsičnih“ tvorevina.

Kao predgrupa su poslužili riječki bend The Ant koji su svoju svirku produžili do termina u kojem su trebali početi Pips, Chips & Videoclips, a prostor Pogona lagano se popunjavao. Moram istaknuti kako nije vladala „pipsomanija“ kao prije godinu dana na istom jer nije bilo situacija stiskanja, već su se u međuvremenu redari pobrinuli da svako tko zapali cigaretu bude prvo upozoren da to više ne radi, a zatim, ako ponovi čin paljenja cigarete, biva izbačen iz kluba.

Ekipa je vesela vrag im svira konge

Nakon što su se mnogi unervozili zbog novonastale situacije u kojoj se ne možeš primjereno opustiti na rock koncertu, Pipsi su bili kao lijek. Počeli su s obradom Čuvar močvara i trava u čiju se vibru savršenu uklapaju, a još se i bolje u njoj snalaze. S prizvukom Massive Attacka čuli smo duboke baseve, sanjivi Ripperov vokal te vrlo atmosferičnu rasvjetu koja ih je pratila.

A zatim direktno u glavu – Plači, Bi li ili ne bi, Kratka povijest i Bolje – da se razbudimo, zagrijemo glasnice i da nam „kardinal“ Ivan Božanić na zadnje navedenoj zapali onaj predivan riff na gitari. Spomenuo bi kako je razglas počeo bolje funkcionirati tek nakon par pjesama, ali s obzirom na zdravstvene probleme s desnim uhom, ne bi previše filozofirao oko razglasa u Pogonu. Recimo da je to već neki tradicionalni problem pa više nitko ni ne obraća posebnu pozornost na uvodne situacije.

Foto: ziher.hr
Foto: ziher.hr

Jedna nova pjesma (radnog?) naslova K1 našla je svoje mjesto kada je koncert već bio zagrijan i s velikim očekivanjima čekamo novi album. S obzirom na to kako Jacques Cousteau i K1 zvuče uživo, ne sumnjam da će Daddy to ispeglati još više na nosaču zvuka. Sramežljiv dio sa Zdenkom i vanzemaljcima i Teroristima (koji) plaču značio je klasičnu priču da se „Pjesme za gladijatore“ dotakne tek toliko, makar osobno nemam ništa protiv takvog stanja stvari. Možda će u budućnosti biti zasebna turneja na kojoj će se svirati isključivo pjesme s tog albuma, koji čak ni mnogim fanovima nije sto posto legao.

Dan u uredu

U međuvremenu, za razbijanje i odmor od glasnica, dobro je došla obrada Rundekove Neobičan dan koja djeluje kao napisana iz Ripperovog pera. Kvota za „Walta“ završila je s Htio bi da me voliš, a zanimljivo je kako nisu svirani Trubač, Dementor ili Walt Disney. Na kraju, vrlo je jasno zašto nisu svirane, iako imaju odličan prijem kod publike. Rijetko koje pjesme mogu se „težinski“ nositi u korak s Narkom, Trenerom morskih pasa, Dan/mrak i Poštarom.

Na prvom bisu počašćeni smo s Gume na kotačima, a Šinec je u inat svim zabranama zapalio jednu cigaretu koja mu nije bila ugašena. Ah, ti dvostruki kriteriji! Naravno, to nitko nije ni želio jer mi se čini da je Tomašinec najskuliraniji lik ikad, a s obzirom na to da je član Pipsa, njegova skuliranost dodatno dobiva na težini.

I kako to u životu biva, nakon Guma dolazi Dođi vilo, nakon nje drugi bis s Porculanom, Malenom i 2×2, a sve trijumfalno završava s pjesmom koju rijetko čujem, osim kad sviraju u Zagrebu, a to je Na putu prema dole. Ljudi u ekstazi, veselih lica, promuklih grla i s rukama visoko u zraku. Mnogi bi pomislili da je Mišo Kovač na djelu, ali to su još uvijek naši dobri stari Pipsi. Oni su jedan od onih bendova koje bi mogli svakodnevno slušati i pohoditi njihove koncerte jer, iako znaš što te otprilike očekuje, svaki put pruže ruku još dalje i daju nam sve više i više. Još jedan fenomenalan dan.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari