Izvještaj – Playground Hustle (Škrabica): Predobre za vlastito dobro
Playground Hustle predstavio se Ziherovim čitateljima u Glazbenom loncu još 2016. Već je tada iza Megi i Ivone bilo drugih projekata, ohrabrujućih kritika, dobrih radijskih trenutaka i jedan album. Nekako mi se čini da se Playground Hustle i par godina nakon još uvijek percipira kao bend koji je tek u nastajanju iliti još uvijek na početku.
Nastup u sklopu Škrabice u Booksi, programa koji već godinama Zagrebu predstavlja mlade, poslovično neafirmirane autore, daje veliki pečat potvrde tome. Nije neobično to što izvođači čekaju da prođe i do sedam godina nesreće da bi tek onda bili priznati i voljeni, ali zanimljivo je što se to uglavnom događa ili prelošima ili predobrima. Za osrednje se Bog pobrine. Oni loši i oni dobri prepušteni su sami sebi, nikad potpuno sigurni kojem taboru pripadaju. Prema mojoj skromnoj prosudbi djevojke iz Playground Hustlea su u onoj drugoj, možda čak predobre za svoje dobro.
Od ideje do kraja
Moje prve uspomene na njih vezane su uz KSET-ove programe, a ne njihove zajedničke nastupe. Megi sam prvi put spazila na audiciji za dramsku sekciju KSET-a, a zatim na Lip Syncu, a Ivonu pamtim po muzici za predstavu “Lutonjica Toporko i devet župančića”. U svim tim prigodama mogla sam vidjeti na koji način razmišljaju i na koji način bi spajanje njihovih osobnosti moglo funkcionirati. Uvijek je to bilo vrlo iskreno s njihove strane. Megin nastup na tom 6. Lip Syncu je vrlo vjerojatno i jedan od najboljih u povijesti tog nekoć slavnog programa. Pokazuje njezin performerski potencijal u pola njegove slave, ali opet mete pod svima onima koji su svoj novac stavili na “bolje” ideje. Od dobrih ideja, važnije je iznijeti tu jednu do kraja, a Megi i Ivona to znaju. Playground Hustle je krenuo s vrlo dobrom idejom: eksperimentalni duo koji stvara mišung elektronike, hip hopa i slam poezije.
Čarolija diptiha
Ostalo je iznijeti ideju do kraja, učiniti je zanimljivom, privlačnom, sposobnom da namami miševe u vodu. Ovdje su neke stvari ostale visjeti u zraku. Tehnički zahtjevi nisu im uvijek išli u korist kad su u pitanju live svirke, nekada se čini da fali neka treća osoba u bendu, možda da je manje poezije, a više beata, manje atonalnih trenutaka, više vokalne igre. Možda, možda.
Cure sada pripremaju i treći album. Toliko o tom možda. Kako mi se čini po novim stvarima koje su pripremile za Booksu, to je još uvijek taj njihov mišung. To je i dalje ta čarolija diptiha. Triptisi, three-piece bendovi, baš kao onaj prvi i najjači bend, Trojedini Bog; Otac, Sin i Duh Sveti, odraz su sklada koji nastaje umrežavanjem tri različite prirode. U diptihu uvijek ostaje neka praznina koju treba ispuniti onaj koji tumači. Diptih ostavlja prostor za kreativnost koja više nije koncentrirana samo na sceni.
pH mix
U tu priču ulaze svi oni koji su četvrtak navečer proveli u Booksi. Na tom je nastupu bez sumnje dominirala Megi. Ivona, s obzirom na to da je veći dio nastupa provela prateći Megi na gitari, a zatim pokušavajući izvući nešto elektronsko u danim joj uvjetima, i sama je izgledala više kao Megin fan, nego ravnopravna pratnja. Cijeli prostor Bookse ispunila je Megi. Krenuvši od pjesama koje su mi se činile nedoraslima, primarno zbog svog hiper-adolescentskog naboja, polako su došle do zrelijih pjesama. Setlista je imala svoju naraciju. Kako je ona napredovala, to sam se ja više nadala dužim pjesmama, pravim velikim pričama. Jer Megi je pripovjedač koji još nije našao svoje najbolje priče. Njezina predanost i izravnost razoružava. Cijelo iskustvo ponekad je i preintimno. No to je taj dio pH mixa u kojemu se slama poezija. One ostaju vjerne početnoj ideji. Treba samo pratiti i vidjeti gdje ih ona vodi. Možda se neće svidjeti svakom, ali će uvijek biti vrijedno poštovanja.
