Izvještaj – Rykarda Parasol: Misteriozna rock noir djeva s opojnim melodijama
Tajnovita Rykarda Parasol dolazi iz San Francisca, ali je kao kćer imigranata upijala šarolike utjecaje različitih svjetskih kultura. Stalna baza njenog benda nalazi se u Varšavi, proučavala je argentinski tango, a njene skladbe često kroz jezik iznesu i dozu francuskog šarma. Stilski se karakterizira kao predstavnica rock noir žanra, a uspoređivali su je i s velikim legendama modernog rocka, kao što su PJ Harvey i Nick Cave. Na svojim je brojnim putovanjima sakupila razne priče i dogodovštine, sretne ili nesretne, a kroz svoju ih je muziku predstavila u raznim mračnim dvoranama diljem Europe – pjevajući ih progonjenim i melankoličnim dušama, poput sebe same.
Sinoć je, nakon posjeta Močvari u svibnju prošle godine, u klubu Klub odradila svoje drugo gostovanje u Zagrebu. Iako se ponekad doima da je domaća publika stvorila određene preferencije prema ovakvim rock ‘mračnjacima’ (sjetimo se svih dobro posjećenih nastupa Marka Lanegana i Chinawoman), kantautorica dubokog i promuklog glasa ipak nije dobila onakvu pažnju kakvu možda zaslužuje. Naime, pred pozornicom se okupilo dovoljno ljudi da prednji dio prostora izgleda popunjeno, no to je bila tek šaćica sretnih znatiželjnika koja nije mogla stvoriti ni kraće čekanje na šanku. Što je, svakako, bila šteta za ovu predivnu i samozatajnu damu.
Na binu se, pred polupunom uskom i tamnom prostorijom, pjevačica popela poput misteriozne siluete u pripijenoj dugoj crnoj haljini, a odisala je stanovitom suzdržanošću pod crveno-zelenom rasvjetom, koja nije mogla biti prigodnija. Gotovo kao animirani Burtonov lik koji se, nekim čudom, odlučio baviti rock’n’rollom i poigrati lirikom E.A. Poa. Rykardina je glazba vođena njenom gitarom i njenim vokalnim trikovima; čas možete čuti zov vile narikače, a čas pjeva umorno i otegnuto, kao netko tko je već iscrpljen od svih životnih nedaća odličao opjevati svoja alkoholna popodneva i tegobe uz tmurne melodije. Uz spomenutu dominirajuću gitaru, bubanj i sintisajzer tu također neopisivo pomažu u kreireranju zvukovne slike Rykardinog nocturna; koji oscilira od žešćeg i bržeg riffovlja na gitari do eteričnih laganica.
Prvu pjesmu na set-listi činila je čeznutljiva ali i ogorčena balada Cloack Of Comedy, a Parasol je nakon toga, između ostaloga, predstavila i nekoliko skladbi s novog, četvrtog studijskog albuma „The Color of Destruction“. Kulminacija cijelog nastupa dogodila se, bar iz moje perspektive, kada je Rykarda odlučila ubrzati tempo i odsvirati A Drinking Song pri kraju koncerta, a kompletna izvedba kao da je prikazala i njenu diaboličniju, izmučeniju stranu. Činilo se da i singer-songwriterici treba kratki predah nakon ove pjesme pa se nakratko povukla kako bi je pozvali na bis za koji je ostavila još dvije skladbe te tako publici dala uvjerljiv finish.
Sve u svemu, dobar i uvjerljiv koncert koji je mogao dobiti malo bolji odaziv, pogotovo jer je drugi u našoj zemlji u relativno kratkom razmaku od godine dana, a takve nastupe najćešće prati i veći broj publike. Pogotovo kada se radi o izrazito kvalitetnom izvođaču, kao što je i Rykarda Parasol, budući da oni koji su svjedočili premijernoj izvedbi najćešće prenesu dalje dobra iskustva. Gdje je ovdje zapelo, nisam sigurna, ali na manji broj posjetitelja možda je utjecao i nesretan termin nasred tjedna, ali i druga koncertna ponuda u gradu. No, svi oni koji su se sinoć zaputili poslušati skladbe iz njene mračne pjesmarice, svakako su mogli izaći zadovoljni iz Kluba.
