Izvještaj – Sara Renar u Tunelu: Djevojka s looperom
Sara Renar je zakon!
To je ono što zaključujem nakon jučerašnjeg koncerta u Tunelu u Rijeci. Kako sam počeo s kraja, probat ću početi ponovno nekim logičnijim redoslijedom. Ispričavam se zbog preemocionalne prve rečenice.
Sara Renar u Tunelu u Rijeci jučer je bila, za mene, pravo osvježenje. Ono što moram priznati na samom početku je da do koncerta nisam bio upućen u Sarin rad. Osim udaljenih stihova na Youtubeu, nisam imao pojma da na sceni postoji netko tko ovako hrabro i na neobičan način izvodi svoje pjesme. Zašto sve to govorim? Pa zato što sam nakon spotova i studijskih verzija pjesama na već spomenutom video portalu očekivao još jedan bend i djevojku s gitarom na glavnom mikrofonu.
Došavši pred Tunel (koji je, FYI, bio krcat), vidim da sam bio u pravu i tapšam se po egu… Centre-stage mikrofon, gitara na stalku i klavijatura. “I onda ona ne želi da je zovu djevojka s gitarom… Možda s gitarom i klavijaturom?” Facebook event je označio početak u 22 sata. S uljudnih pola sata kašnjenja na scenu stupa glavom i pojavom – Sara Renar. Kaže ovo joj je četvrti put u Rijeci i treći u Tunelu. Tunel 1 : svi ostali 0. U trenutku kad je udarila prvi ton po mikrofonu postaje jasno da mi je nešto gadno promaknulo. Koncert je otvorila s obradom pjesme Ona se budi Šarlo Akrobata. “Ona nema nikoga..” pjevao je Milan Mladenović, a jučer i Sara Renar, a ni ne treba joj itko, kako se čini! Koristeći looper, Sara gradi zid zvuka koji stvara ludo dobru atmosferu koje se ne bi posramio ni Phil Spector. Woooow kako je ovo dobro! Di sam bio do sad? Da, znam, glup ali sretan!
Dok su moja usta bila otvorena, Sara Renar na gitari i looperu sa Zdeslavom Klarićem na klavijaturi samo je peglala dalje; Djeca, Ljubav, Jesen, Bok,.. Pjesme vrlo različitih tematika, ali slične atmosfere. Svaka otpjevana s iskrenom i izuzetno zaraznom pozitivnom emocijom. Nakon otprilike sat i pol zajedničkog proživljavanja njezinih pjesama, Sara nas je pozdravila, rekla da smo bili super (hvala, i ti si super) i napustila pozornicu. Pljesak je započeo i jako dugo nije stao.. Naša heroina se vratila u velikom stilu i još jednom otpjevala Djecu, predivno nostalgičnu odu ljubavi koja mi je skoro izmamila suzu. Skoro, jer muškarci ne plaču. Koliko je ostatak publike bio zadovoljan govori i činjenica da joj skoro ponovnim gromoglasnim pljeskom nisu dopustili da otpjeva zadnji refren pjesme. Sara se ipak nekako izborila za privođenje pjesme kraju i napomenula kako je mislila odsvirati još jednu, ali nakon ovoga to jednostavno više nema smisla.
Ne znam je li jučer bilo tako dobro zbog toga što je izgubljeni pas pronađen ili bi bilo još bolje da nije pronađen i još ne znam smijem li se ovako ružno šaliti…
Sara Renar je zakon!
