Izvještaj – Špancirfest 2016. (7., 8. i 9. dan): Bogatstvo različitosti
Špancirfest je ušao u svoj posljednji dan. Nakon petstotinjak uličnih programa, kreativnih radionica i koncerata na pet pozornica, ostalo je još samo nekoliko sati da prošpanciramo, a zatim odmorimo do sljedeće godine. Prošla tri dana pokazala su što je točno Špancirfest – festival kreativnosti koji u dobrom raspoloženju ujedinjuje različitosti, od romske i tamburaške glazbe, preko ženskog kantautorskog pisma, do originalnih zborova i bendova koji njeguju dijalekt svoga kraja. Kratki pregled počinjemo od četvrtka kada su nastupali Elemental i Esma Redžepova.
Kraljica romske glazbe ovog je puta u Varaždin došla s pratećim sastavom Nune Brothers. Redžepova je nastupila na Kapucinskom trgu gdje ju je dočekala velika masa ljudi, više publike no što su ih skupili Jinxi, iako je najposjećeniji koncert na toj lokaciji ostao onaj The Frajla u srijedu, 24. kolovoza. Redžepova je izvela desetak pjesama iz svog standardnog repertoara, za kraj koncerta sačuvavši najpoznatije stvari Đelem, Đelem i pjesmu čiji refren počinje stihovima Ushten, sarinen, amenca khelen, a koja je postala svjetski poznata nakon electro obrade Kirila Džajkovskog. Na tim smo zadnjim pjesmama tek čuli ono zbog čega smo došli, Esmin glas u punom zamahu, dok je sve ostalo bilo izvedeno neuvjerljivo i bez snage, no godine ipak uzimaju svoj danak. Veliki dio koncerta na svoja su leđa tako preuzeli Nune Brothers koji su između Esminih numera pokušali animirati publiku uz razne instrumentale, od obrada Michaela Jacksona do tradicionalne romske glazbe.
Bolji dojam ostavio je Elemental koji je u 22h zasvirao u Kraljevskoj zoni. Ovo im je bio prvi nastup u Varaždinu od izlaska hvaljenog dvostrukog albuma “Tijelo” u veljači, stoga su koncert iskoristili kako bi lokalnoj publici predstavili što više novih pjesama. Tako smo čuli singlove Sve je moje tuđe i Tijelo pamti, dok je na kraju koncerta bila odsvirana Porinom nagrađena Goli i bosi koja je izazvala zaista ogromno oduševljenje publike. Između se našlo mjesta i za brojne hitove iz sada već impresivne pjesmarice zagrebačkog benda kao što su Ljuljaj brod, Priroda i društvo, Male stvari i Iz dana u dan. Za bis su sačuvali provjerenu Romantiku i tako zatvorili gotovo dvosatni koncert. Remi, poznata po oštrom jeziku, ni ovog se puta nije mogla suzdržati pa je organizatore “nahvalila” zbog razglasa, na što smo se samo nasmijali jer od početka festivala upozoravamo na to da razglas u Kraljevskoj zoni nije izbalansiran s drugim pozornicama. Iako jučer nismo bili na koncertu Tonyja Cetinskog na PAN pozornici, dobili smo informacije da je i njegov nastup remetila glazba s druge strane bedema, zbog čega je bila primjetna nervoza u pjevačevoj izvedbi.
Petak – od Bačke do Istre
Zvonko Bogdan vratio se na Špancirfest nakon što je prije 7-8 godina nastupio na pozornici uz Stari grad, kada se tamo još nije naplaćivao ulaz. Legenda tamburaške glazbe ovog je puta nastupala kod Vile Bedeković, a sa sobom je, prema vlastitim riječima, doveo 13 najboljih vojvođanskih tamburaša. Upravo je orkestar prvi izašao na pozornicu te izveo nekoliko čardaša u podužem instrumentalu. Nakon desetak minuta pojavio se i Bogdan koji je prvo, kao pravi gospodin, poimence predstavio sve svoje muzičare, a zatim zapjevao glazbu kojom nas vraća u jedno davno, izgubljeno vrijeme. Bogdan je zasigurno najveći promotor starogradskih pjesama i tamburaške glazbe u njenom, koliko je to još moguće, izvornom, gotovo arhaičnom obliku. To ne potvrđuje samo glazba koju izvodi, već i kratke priče kojima nas uvodi u svaku pjesmu i kroz koje nas podsjeća na autore antologijskih melodija i stihova kao što su Nikola Vladimir Nikolić, Jovan Jovanović Zmaj, Ivan Kozarac i brojni drugi.
U pojedinim se pričama dotiče i autobiografskih motiva pa se prisjeća Sombora u doba kada je bio dječak, kada su ulicama još vozili fijakeri, a boemi se okupljali u kavani ‘Slon’ koja i danas radi, dok je on u večernje sate slušao radijske postaje iz Bukurešta i drugih zemalja. Ne njeguje samo tamburašku glazbu, već i ikavicu koja se povijesno govorila u Bačkoj, no danas je rijetki koriste. Svoje pjesme pisao je u osobito vrijeme, za osobite ljude i osobite događaje, što je naglasio kada je izveo pjesmu Prošle su mnoge ljubavi posvećenu njegovoj kćeri. No isto je ponovio još jednom pred kraj koncerta kada je prvi puta nakon 7-8 godina otpjevao pjesmu Dođi na Špancirfest. Kraj koncerta još jednom je prepustio orkestru koji je izveo bunjevačko nadigravanje u 12 durova, onako kako se to nekad izvodilo na prelima i sajmovima, dok je sve završilo uz prikladnu Svirci moji. U dva sata dugom koncertu čuli smo preko 30 pjesama. Nema ih smisla sve nabrajati, no našlo se tu i onih iz 19. stoljeća poput Tiho noći, kao i šlagera novijeg datuma poput Tko te ima taj te nema, od razigranih Evo banke cigane moj i Nema ljepše djevojke do balada Jesen stiže dunjo moja i Ej salaši na severu Bačke.
Pavel je u petak po drugi puta zasvirao na Špancirfestu. Ovaj put uz Aljošu Šerića nije stajala njegova supruga Antonija, već ju je zamijenila Ana Klabučar, no nikakav nedostatak nije se primijetio. Svojim sanjivim pop/folk pjesmama zanjihali su više ženski nego muški dio publike. Bio je to klasični Pavelov nastup uz sve ljepote koje donose Morska, Autentično osrednji i Zbog tebe. Šerić se profilirao u karizmatičnog frontmena koji suvereno dirigira orkestrom iza sebe. Ne odlaze previše u patetiku, a opet znaju opisati ljubavne situacije kroz različit splet metafora i anafora. Popunjenost Kapucinskog trga odavala je da itekako ima zainteresiranih za njihov harmoničan spoj violine, harmonike, gitara i dva vokala. Pavel je svakako bend za Špancirfest jer odiše pozitivnošću koju su i prije dvije godine pokazali kada su na Stančiću nastupali praćeni neumornim pljuskom, stoga neće čuditi ako ih uskoro ponovo dočekamo.
Iapk, kome je koncert Pavela bio prelagan, mogao se uputiti u Kraljevsku zonu gdje su dvosatnu feštu priredili Gustafi. Kao i glazbeno srodni Manu Chao par dana prije, ni Istrijani se nisu mogli zaustaviti, činilo se da će im svirka trajati vječno. Dugo ih nije bilo na Špancirfestu, a puna Kraljevska zona pokazala je da su se Varaždinci zaželjeli plesa uz Ja nisan stija mala, Katarina, Sanjati ćemo žuto, Kadi su ta vrata i druge pjesme.
Glas je instrument
Subota je jedan od udarnih dana Špancirfesta i tako je već godinama. Na pozornici vile Bedeković nastupao je slovenski zbor Perpetuum Jazzile i organizatori su ponovo pokazali da imaju njuh za privući publiku. Veliki broj ljudi došao je čuti što Slovenci sa svojim glasovima mogu učiniti. Aranžmanima kakvih se ne bi posramili ni najveći svjetski skladatelji upriličili su nam putovanje od jazza preko funka, gospela, rocka i disca pa sve do popa. Svega se našlo na repertoaru koji je u dva sata više obilovao mirnijim i ljubavnim pjesmama s obzirom na sjedeći koncept koncerta. Publika od početka kao da nije bila dovoljno u koncertu, ali kada je na red došla Disneyjeva Let It Go ljudi su napokon shvatili poantu te popratili vokalni sastav s ovacijama kakve su zaslužili. Pohvalili su se kako ih je nedavno angažirala i sama korporacija Disney te su imali čast pjevati pred mnogobrojnom publikom u Parizu.
Na njihovo pjevanje ne može se pronaći zamjerka. Domišljato i inovativno, impresivno i „po špagi“ odrađeno, možda nema dozu spontanosti koju bi od koncerata mogli očekivati, ali s obzirom na vokalne mogućnosti svih članova, oni ovakvim tempom i izborom pjesama mogu nastupati bilo gdje u svijetu. Između pjesama nekoliko članova sastava znalo je baciti pokoju šalu na svoj račun, što se činilo kao nepotrebno umiljavanje publici koja ih je i tako prihvatila kao odlične izvođače. Na Španciru su nastupali i prije četiri godine, ali sa setlistom koja su činile nešto energičnije pjesme, a jučer se dosta toga svelo na balade i raznovrsne medleye.
Subota na Kapucinskom trgu bila je rezervirana za bendove čiji su glavni protagonisti žene. Otvaranje večeri na drugoj najvećoj pozornici pripalo je zagrebačkom duu Auguste. U svom setu od 45 minuta podsjetile su na prošlost, traganje, melankolično i nostalgično opjevavanje osobnih trenutaka koje su zabilježeni u pjesmama poput Ona, Budiš more, Kad bi samo znao i Ruke. Zavodljivo i mirno otvaranje privuklo je pozornici ljude koji će u budućnosti sigurno utipkati njihovo ime na YouTubeu, a sljedeći povratak u Varaždin očekujem u nešto intimnijem prostoru koji bi bio prikladniji za njihove pjesme i atmosferu koju znaju stvoriti.
Dunja Ercegović, poznatija kao Lovely Quinces, bila je druga na redu da stane na pozornicu. Došla je sama, s gitarom u ruci, i pokazala da suvereno vlada podijem. Nema kod nje velikih kompliciranja i velikih riječi između pjesama. Ponekad previše sramežljiva i nervozna, sve nadoknadi lavovskim poslom kada pjeva Wrong House ili Second Hand Heart. Odluka da ne svira s bendom daje joj dosta mogućnosti, sama se igra sa setlistom i određuje sama tempo kojim želi ići. Ovo je njezin drugi nastup na Španciru, nakon premijernog prije tri godine kada je bila predgrupa Pipsima na Stančiću, a već onda je bio vidljiv potencijal kada je stala ispred nekoliko stotina ljudi i udarila po gitarskim žicama. Slična stvar kao i prije na Augustama, ponekad izvođačima treba prilagoditi prostor na kojem će svirati jer nisu svi stvoreni za velike dvorane, trgove i stadione.
Posljednje, ali ne i manje važne, bile su vinkovačke Punčke. Najrazigraniji i najbučniji bend večeri čine Lucija, Anja i Ruby na gitari, basu i bubnju. Njihov stav od početka je bio jasan i vidljivo je da se cure ne štede na pozornici. Pjesme s posljednjeg albuma mračnijeg su karaktera i uživo donose nešto teži zvuk koji više vuče na neke post-punk bendove. Ipak, kao najveći favoriti ponovo se predstavljaju pjesme mirnijeg karaktera kojih nemaju puno, ali vrlo dobro djeluju da razbiju monotoniju težih melodija. Petra Pan njihova je svojevrsna himna i siguran sam da će je još dugo morati svirati na kraju svojih koncerata.
Noć se nastavila i kod Starog grada gdje su pogo radili Kawasaki 3p, a nakon njih after je označavao dolazak desetog i posljednjeg dana festivala. Za sad su razočarenja bila rijetka, puno je više pozitivnih strana koje se vide na svakom koraku pa je na nama da pričekamo što će donijeti Hladno pivo, Siddharta, Russkaja i Neno Belan. Već se sada može reći da je ovogodišnji Špancirfest dignut na razinu više, a konačan sud donijet će se već sljedeći tjedan kada se dojmovi slegnu.
