Izvještaj – Špancirfest (4. – 8. dan): Hod sigurnim stazama
Utorak, 22. kolovoza
Nakon što smo prvog festivalskog vikenda na pozornici u Kraljevskoj zoni mogli poslušati jamIT i Fajrunt, program varaždinskih bendova na Špancirfestu nastavio je Jam Ritual u utorak, 22. kolovoza. Bio je ovo prvi nastup varaždinskih rockera s novom članicom, pjevačicom Miom Maltar koja se ovih dana pridružila već uigranoj četvorki. A ovaj je koncert bio najbolja potvrda njihove fascinirajuće uigranosti. Razina do koje su članovi benda uživljeni u svirku vrijedna je divljenja. Vrijeme i prostor tada postaju posve nebitni, a ako to želite, možete zajedno s njima uroniti u beskrajne impresivne solaže i inspirativnu glazbenu fuziju sviračke energije.
Prvih nekoliko pjesama, uključujući i najnoviji funky singl Uranjam, prošlo je u nešto slabijem dojmu, ponajviše zbog tehnike koju se pokušavalo dovesti u najbolje stanje. No kada je razglas proradio onako kako je to bend htio, nije bilo toga što bi ih spriječilo da odsviraju set vrijedan najvećih svjetskih festivalskih pozornica. Nije šala, smatram da ovakav nastup Jam Rituala može proći bilo gdje u svijetu (ili barem Europi). Imaju sve potrebno – odlične pjesme, vrhunski su glazbenici i, ono najbitnije, imaju stav izvođača koji žive svoju glazbu, što se osjeti u svakom odsviranom i otpjevanom tonu. Jedino što nemaju je publika. Gdje ste Varaždinci kada u vašem gradu ovakav bend svira ovako genijalan set? Nekoliko dana poslije veterani iz Kojota skupili su dvostruko više ljudi, znači rock publike ima. Svaka čast Kojotima, ali ekipa Jam Rituala nadmašuje ih u svakom pogledu, i autorski i izvođački.
Da ne ispadne da su prethodni odlomci proljev hvalospjeva, podsjećam da priča Jam Rituala nije izolirana. Iste stvari mogu se reći i za riječki Jonathan koji je u nekoliko godina, uz početni (opravdani) hype, uspio pokoriti cijelu regiju. Prije nekoliko dana u Tvornici kulture gostovali su The Kills, a Jam Ritual s novon pjevačicom pomalo podsjeća na spomenuti duo. Odnosno, više podsjeća na The Dead Weather u kojem također pjeva Alisson Mossheart, ali zvuči neizmjerno zanimljivije i življe od najslabijeg benda Jacka Whitea. Vokali Tonija Tkaleca i Mije Maltar izvrsno se nadopunjuju, a boje glasova odlično si odgovaraju. Maltar nije dobila ulogu klasičnog back vokala, u nekim trenucima njezin sopran bez problema nadjačava Tkalecov vokal, ali pjesme su aranžirane tako da Tkalec ipak zadržava ulogu frontmena, a Maltar sjajno nadopunjuje njihovu glazbenu priču. Što drugo reći nego da se veselimo budućim koncertima novopečene petorke, kao i novom singlu koji će uskoro snimiti.
Srijeda, 23. kolovoza
Srijeda na Špancirfestu nije donijela ništa nezaboravno i novo, već su posjetitelji i šetači mogli gledati što ulični program nudi. Nešto rjeđi program ujutro, a nešto napućenije predvečerje opet izaziva mnoštvo ljudi na ulice i trgove Varaždina pa tako uz The Crazy Pony show i Bucket Drummers show protječe performerski dio, a uz The Backbeats i Miu Maltar, Black Shelter, Ninu Bočkaj i Zsa Zsu glazbeni dio gdje se većinom pjevaju pop-rock uspješnice.
Za one koji su bliži čistoj poeziji, u Kranjčevićevoj ulici nalazio se Matko Abramić, pjesnik koji vam je na temelju vaše jedne riječi napisao pjesmu. Lijepa iskustva i ugodna šetnja pretočila su se u nešto tanji večernji program koji je uključivao B & the Bops, Timeless i Orkestar Bojana Krstića. Za after u balkanskim bojama i tonovima, uz neizostavni EDM udio, pobrinuo se Balkanbeats DJ.
Četvrtak, 24. kolovoza
Ono što dan prije nije ponudio je bend koji Varaždin čeka jako dugo, a nakon osamnaest godina napokon ga je i dočekao. Kojoti su bili u gradu, a nakon ovogodišnje zagrebačke Brijačnice čuli smo samo hvalospjeve vezane uz veliki povratak na scenu. Ipak, prije njih na pozornicu Kraljevske zone stupili su domaći dečki pod nazivom Milicija, na basu predvođeni Dr. Vinkom.
Bio sam nakratko i nekoliko dana prije na njihovom nastupu u popularnoj Lavri i oba su puta izvrsno interpretirali ono što The Police izvodi u originalu. Uz dodatak nekoliko pjesama od Musea, ovom koncertu ništa nije falilo što se tiče glazbenog aspekta. Problem je vremenske prilike jer u pola osam još je dovoljno rano da nemaš zainteresirane znatiželjnike, već samo publiku koja će doći jer je načula nešto o bendu. Svejedno, hvalevrijedni potezi se nastavljaju iz dana u dan jer imamo priliku čuti kako varaždinska scena svira.
Kojoti su u setu od sat i pol vremena napravili presjek karijere koju, za sada, sačinjavaju tri studijska albuma iz devedesetih, a novi je u planu i izradnji. Glazbeno su slični Majkama, što i ne treba čuditi s obzirom na međusobna preklapanja članova, iako možda malo više vuku na čisti r’n’r, a manje na psihodelični rock koji je u prvonavedenom bendu prisutniji. U velikoj formi je vokal Alen Marin te Davor Viduka na gitari, a to se najviše vidi između pjesama kada se kaže koja nostalgična anegdota, a potom se prelazi na Trese, lupa, udara ili Hodala je pola metra.
Žar se očito u međuvremenu probudio i nije im dao mira da ostanu u prijevremenoj “penziji“, već dati im priliku i pokazati da Kojoti nisu doživjeli svoj kraj u devedesetima. Novo stoljeće znači i nove prilagodbe pa s nestrpljenjem iščekujemo nove pjesme, novi album, ali i nove nastupe. S Razuzdan i lud te Zajaši zmaja otišli smo u noć koja je završila uz energični party Marija Kovača na istoj pozornici.
Petak, 25. kolovoza
Dolazak vikenda automatski znači i dolazak većeg broja posjetitelja u grad pa se očekuje i slična situacija ispred pozornica, no nažalost ne mogu govoriti o nekom značajnom pojačanju i koncentraciji ljudi ispred glazbenih događanja. Varaždinski bend Sowas prošle je godine objavio odličan i hvaljeni album „Golden Veil“, a na njihovom nastupu okupilo se oko stotinjak ljudi. Njihov crossover, elektronike, jazza i popa, uz raznorazne utjecaje s područja rocka, nevjerojatno je atmosferičan, na trenutke plesan, a dijelom vas obuzme u svom ritmu da jednostavno slušate i gledate što se događa ispred vas.
Uz Martinu Friščić i Nevena Stipčića koji se izmjenjuju na pjevačkim pozicijama, glavni oslonac benda čini bas i gitara Siniše Sovića te saksofon Olivera Potočnika. Za potpuni ugođaj, odličan grooveu i flowu doprinose Luka Sović na synthu i pianu te Matija Burek na bubnjevima. Statistike radi, bubnjar je rekorder ovogodišnje Kraljevske zone po broju nastupa jer prvo je nastupio u utorak s Jam Ritualom, zatim se pridružio spomenutom Dr. Vinku i Miliciji, a nastavak u kvalitetnom tonu čine Sowas.
Varaždincima koji nisu pohodili nastup – opaska i upozorenje. Jedva čekam kada će se opet govoriti da se ništa kulturno ne događa i da nema kvalitetnih bendova vrijednih pažnje i slušanja. Tada će opet na red doći klasična naklapanja da svako ima svoj ukus, a da se o ukusima ne raspravlja. E pa ovaj nastup određuje ukuse i „okuse“ koji su glazbeni slušatelji spremni progutati, a sasvim je domaća stvar i javna tajna da su na kraju dana svima ipak draže tambure, cover bendovi i šatori pod kojima se loče i okreću kobasice dok umjesto glazbe slušaju zvuk razbijanja čaša.
Za kraj nije bilo razočarenja što se tiče količine publike već samog izvođača, odnosno performera, odnosno „izvanzemaljaca“ s planete Voca. Na najveću pozornicu, kod Vile Bedeković, došla je accapella skupina Voca People. Znate, to su oni ljudi koji samo sa svojim glasovima proizvode melodije i pjevaju poznate pjesme bez kojih samo njihovo postojanje ne bi imalo smisla.
U njihovom slučaju, zanimanje im je malo prošireno jer pjevanje je praktički sporedni aspekt njihova showa koji bi trebao biti smiješan, ali je u toj cijeloj svojoj zabavnosti i humoru naporan i posve dječji. Nema ništa loše u tome, dapače, ali umjesto da svojim glasovima pruže što veći broj stranih uspješnica koje se mogu danas izvoditi na milijun različitih načina, oni nam daju lošu kazališnu komediju, mjuzikl koji se odrađuje svaki puta istim tokom, iako se želi prikazati velika spontanost i zaigranost članova.
Forsiranje i cirkusiranje ponekad je prekidano zaista besprijekornim izvedbama pjesama „od početka do današnjeg vremena“, songovima iz serija i filmova, ali sve zajedno to traje previše premalo da bi cijeli show imaju neku liniju rasta zainteresiranosti. Još dok počnu uzimati ljude iz publike mislite da će se napokon nešto pokrenuti, ali nažalost taj potez čini samo izvedbu još monotonijom jer oni nisu niti mogu biti stand-up komičari, a pošalice im se doslovno baziraju na klasičnim žensko-muškim odnosima. Znači, gotovo da i jesu kao naši stand-up komičari.
Kraj festivala je blizu i pred nama se prostiru još dva dana španciranja. Dio programa ponovo se veže uz dvije pozornice i dvije koje to nisu. Massimo i Sudar Percussion su kod Vile Bedeković, The Mindmills, The Shapeshifters, Groovebox i Beatles Revival band u Kraljevskoj zoni, a na niskim granama pozornica na Stančiću i Korzu nastupaju Songkillers, Jakša Jordes, Mangroove i Scifidelity Orchestra. Pa kud’ Špancir tud’ i mi.
