Izvještaj – Stray Dogg & Mary May: Dukatove sjetne glazbene svečanosti
Mjesto radnje: Mali pogon Tvornice kulture.
Sudionici: publika željna dobre glazbe, Mary May i Stray Dogg.
Odlična priprema za vikend dogodila se jučer u zagrebačkom klubu. Još bolja priprema dogodila se za nadolazeći koncert Mary May kojim će promovirati svoj prvijenac, izuzetno hvaljen od strane publike i kritike.
Stray Dogg bio je glavni akter večeri i u to nije bilo sumnje, osjetilo se u svakom tonu, čulo se iz glasa Dušana Strajnića, vidjelo se po reakciji publike u kojoj je često, tijekom izvođenja pjesama, vladao muk i posvećenost onome što se događa na pozornici.
Mary May
Klasično kašnjenje i poštivanje akademske četvrti bilo je neizbježno, tako da je Mary May počela praktički u vremenu kad je Stray Dogg trebao biti na pozornici. Ipak, nitko nije zažalio jer smo u sedam pjesama sasvim sigurni da promociju albuma “Things You Can`t Put Your Finger On” nećemo propustiti.
Pomalo zamišljenog pogleda, ali moćnog i čvrstog glasa, Mary je stajala ispred nas i gurala nam prvo Black Porsche, a zatim Birdie, From Home, A Lot, Never Fixed Nobody, On a Wednesday… Falila je Softest Tune, pjesma koja je sve pokrenula, ali tome služi promocija.
Bend je na trenutke bio preglasan pa je onakav jak vokal znao biti tih, a to se najviše primijetilo kod komunikacije s publikom. Apsolutno nisam razumio niti jednu riječ. Ipak, vjerojatno je dosta toga bilo prilagođeno Dukatu. Prekrasan i kratki nastup dao je naslutiti velike stvari koje dolaze za Mary May.
Religija zvana Stray Dogg
Religija iz Beograda zvana Stray Dogg od početka je nametnula dinamičan ritam s izrazitim gitarističkim dionicama i vrludanjem od albuma do albuma. “Look At The Moon” primio se na publiku, Too Much Madness kreće iz jedne ‘nježnoće’ koju očito može pružiti samo Dukat, a preko pjesme koja nosi naslov albuma, bend kao da slijeće na mjesec, frontmen daje svojem glasu sasvim nove razmjere.
“Come Along Wind”, zasigurno jedan od najboljih albuma s ovih prostora, stvarao je uvodne jammove, blues dionice, dok je “Fire’s Never Wrong” odavao dojam pravih glazbenih svečanosti u intimnom prostoru u kojem publika jednostavno sluša, proživljava i uživa. Ništa više, ništa manje.
Posveta Vladi Divljanu
Jedna od onih pjesama s kojom se može dogoditi instantna zaljubljenost u beogradski sastav je Away. Ne znam je li zbog spota to dodatno potencirano, ali dok Dukat završi s „And you lose more than you gain..“ sve počinje sjedati na svoje mjesto; bend je u kompletnom stanju nevjerojatnog flowa i kretanja kao da ispred njih ne postoje problemi.
Strajnić je priznao da merchom baš nisu opremljeni, 700 komada albuma ostalo im je kod kuće, ali ako netko želi kupiti album, naći će nešto ‘crno’ u pozadini. Kratki govor izazvao je smijeh poslije indie tuge i vrhunskog glazbenog žalovanja, a zatim nas je bend opet odlučio ‘spustiti’ s najpoznatijom Disappear. Posvetom Vladi Divljanu s Nebeskom temom dotaknuo se strop, a Dušan se neopterećeno spustio među publiku i otišao u smjeru šanka. Kasnije sam ga vidio kako priča s ljudima i uživa u životu.
I to je to. Jedan od najpodcjenjenijih bendova u regiji, zajedno s Mary ‘next big thing’ May učinili su četvrtak posve ispunjenim, isporučili val fantastičnih melodija i nezaboravnih glasova koji nas slijede unedogled. Posve pogođena kombinacija posve nevjerojatno talentiranih autora. Sceni na ponos.
