Izvještaj: Svoga Tijela Gospodar ili obiteljska punk fešta u Vintage Industrial baru
Osim što listopad svake godine opasno najavljuje masovno otvaranje koncertnih sezona najdražih nam klubova, također je sinonim za rušenje kriterija i utapanje vlastitog dostojanstva u čaši. Listopad prosipa lišće zvonke radosti i iz još jednog razloga, a to je koncertno događanje pod imenom Svoga Tijela Gospodar. Ove godine održan premijerno u Vintage Industrialu, još jednom je potvrdio kako Antun Tuna Krajinović nakon prerane smrti i dalje živi i živjet će u srcima mnogih.
Rasprodan koncert i pet odličnih bendova doveli su atmosferu do točke usijanja, pozitivna energija i obiteljska atmosfera osjećala se u zraku cijelu večer. Svoga Tijela Gospodar iz godine u godinu raste pa tako to više nije samo koncert u sjećanje na osobu koja je prerano napustila ovaj svijet, već jednom godišnje sjećanje na Tunu spaja veliku obitelj, obitelj koja potvrđuje stihove znam da neki ljudi će uvijek bit’ tu kada potone i sruši se sve.
Koncert je počeo kako je i predviđeno, točno u 21 sat. Pred samim Vintageom velike grupe ljudi pripremale su se za večer za pamćenje ili slatki alkoholni zaborav, kako po koga, no to me malo zasmetalo. Da se razumijemo, čak i za vrijeme nastupa drugog benda koncertni prostor još uvijek nije bio u potpunosti ispunjen, a ulaznice su bile rasprodane. Ovakve situacije nažalost nisu strane domaćim organizatorima, što bi trebalo potaknuti na uvođenje ponekog novog pravila na ovakvim događanjima u budućnosti.
Ako zbrojimo sve lončiće, zaključit ćemo da je petak u Vintageu rušio rekorde. Zagrebački Shin probio je led svojom beskompromisnom hardcore pankčinom. Sjećam se njihovog prvog nastupa u Močvari, zvučali su toliko sigurno, žestoko i iskusno, nitko prisutan ne bi mogao reći da je to bila njihova ‘prva utakmica’. Shin je oduševljavao od prvih dana, no u petak su svojim nastupom pokazali da su zakoračili još jednu stepenicu više. Ovaj female fronted bend svoju odličnost doveo je na novu razinu. Pjevačica Tea svojom je zavidnom vokalnom kontrolom i energijom još jednom oduševila, a Šuker, Filip, Matija i Sole pokazali su kako zadani tempo prate i više nego dobro.
Pičke Vrište poduplale su količinu prisutnih i unutar svoje zadane minutaže odradili standardno dobar koncert na kakav su nas svojim dosadašnjim nastupima navikli. Noviji materijali najavljuju malo žešći melodični punk od onoga s “Nedovršene Priče” što veseli, zanimljivo je pratiti razvoj zvuka ovih miljenika zagrebačke publike. Frontmen Ivan definitivno je učinio dobar potez kada se odlučio riješiti gitare, zabavljanje publike dobro mu leži. Raši, Nino, Fićo i Hill zajedno s Ivanom ne čine samo bend, oni su malena punk obitelj. Njihova zajednička energija za vrijeme nastupa je ono što njihove pjesme čini još boljima.
Početkom nastupa Dolibasije koncertni prostor postao je teško prohodan. Mnogi prisutni prisjetili su se atmosfere s njihovog zadnjeg koncerta u Grey Roomu kojim se potvrdilo kako mrtvo bendovlje itekako pokreće publiku. Ništa drugačije nije bilo ni ovoga puta. Svojom koncertnom neaktivnošću dečki su izazvali žudnju publike što svako njihovo koncertno buđenje iz zimskog sna pretvori u kaos većih razmjera. Nešto više od pola sata svirke ovih kultnih underground pankera iz pjesme u pjesmu bilo je ispunjeno redom pogova, prolijevanja pive i znojnih naguravanja. Tako iskreno, tako predivno, tako punk.
Potpuno Sami su bivši članovi Mikrofonije, potpuno sami su Mario, Dario, Bubić i Plajo. Dečki su u sjećanje na Tunu ovom iznimnom prilikom zasvirali najveće Mikrofonijine hitove i izazvali pravi pozitivan kaos u emocionalnoj masi. Bez obzira na upozorenja zaštitara nekolicina se penjala na binu i stagedivala, njihovoj intervenciji nije bilo smisla, užarena atmosfera postizala je vrhunac svakom novom pjesmom. Među ostalim izvođenim hitovima čuli smo Svoga Tijela Gospodar, Nema Nikoga i Potpuno Sami. Tunina sestra svojim je dirljivim govorom emocionalno dirnula sve prisutne, sreća i veselje nastanili su se u svakome od nas za vrijeme njihovog nastupa. Za tugu nije bilo mjesta, slavilo se prijateljstvo, slavila se glazba, slavilo se sjećanje na Tunu. Svake godine pomislim kako je Svoga Tijela Gospodar postigao vrhunac, no svake godine ovaj događaj iznova pokaže kako ljudi ruše granice svojom pozitivnom energijom.
Kultni riječki Pasi su još jednom bili šećer na kraju i s pravom se usudim reći da su upravo oni vječno izlazeće sunce hrvatskog punka. Nešto iza ponoći popeli su se na pozornicu i podivljalu masu pripremili za veliki finiš. Repertoar im se sastojao od kombinacije starog i relativno novog. Teško je bilo reći na koju numeru publika više okida, iz pjesme u pjesmu divljanje se nastavljalo, penjalo se na pozornicu, pjevalo u glas, pogalo i padalo. Pasi su iz publike izvukli zadnje atome snage, a Mizantropima su najavili završetak ovog predivnog glazbenog događanja.
Još jedan memorijalni koncert u čast Antuna Tune Krajinovića je iza nas. Nakon što sam se u petak maestralno oduzela, trebala su mi dva dana da se zbrojim. Koncert za koji su se mnogi danima fizički i psihički pripremali još nas je jednom iscijedio kao spužve. Sedmi Svoga Tijela Gospodar pokazao je novu razinu prelijepih emocija. Emocija koje su prožele sveprisutne, emocija koje i danas čine Tunu prisutnim iako on više nije među nama. Još jedna punk fešta prerasla je u okupljanje velike punk obitelji koja slavi onoga koji nikad neće biti zaboravljen, onoga koji nas spaja. S pravom ćemo još nebrojeno puta reći hvala ti Tuna za sve.
