novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Tabor Film Festival: Festival koji se daleko čuje

Tabor Film Festival
Foto: facebook.com/TaborFilmFestival
Vrijeme čitanja: 9 minute

Petnaesti Tabor Film Festival kako je počeo tako je i završio. Sve u jednom hipu, od početka prvih filmskih projekcija do posljednjeg koncerta. Gotovo je nevjerojatno, a onda i veoma depresivno da je sve ovo, još jednom, ovako brzo završilo. Od ovogodišnjeg festivala očekivalo se mnogo. Najveći razlog tomu defitivno je prošlogodišnje izdanje koje se pokazalo kao jedno od najljepših iznenađenja hrvatske festivalske sezone. Još jedan od razloga je i jaki lineup koji, koliko god ispunjen poznatim imenima domaće i regionalne scene, toliko je i, po mojem osobnom mišljenju, igranje na sigurno. Ipak, sigurno je jedno, a to je da od Tabora imamo velika očekivanja, a je li ih ovogodišnje izdanje ispunilo… Da, vjerojatno, no s jednom zdravom dozom ali-ja.

Prvi dan

Već prvi dan nagovještao je jako puno. Festival su krstili Achromatic Attic, upotpunili All Strings Detached i Žen, a zatvorila najnovija hrvatska opsesija, nizozemski My Baby. Po imenima se, s razlogom, moglo očekivati puno, no u praksi… E to je već druga priča.

Achromatic Attic su odradili super nastup. Unatoč gotovo nikakvoj tonskoj probi i ‘manjim’ problemima s bas gitarom, sve skupa je ispalo i bolje no što je sudbina isplanirala. Ako mi se Achromatic Attic zbog ičega sviđaju, to je onda radi svoje kreativnosti u aranžmanima. Gotovo svaka pjesma ima onaj jedan neočekivani aranžmanski detalj koji funkcionira kao svojevrsni potpis i pjesmu čini drugačijom i posebnijom od drugih. Unatoč tomu, kada se na cjelokupnu glazbu pogleda sa distance, može se prigovoriti tome da pjesme zvuče slično, no možda je tomu i razlog sam žanr. Već sam pisao o tome, no još jednom treba pohvaliti vokala koji ima glasčinu koju zna kontrolirati i ukomponirati u glazbu. Eventualna zamjerka u tom smjeru je dikcija ili njen nedostatak zbog čega je teško razlučiti riječi.

Tabor Film Festival
Foto: facebook.com/TaborFilmFestival

All String Detached su najveće iznenađenje prvog dana festivala. Po meni su odradile najbolji nastup prve večeri. Ove dvije Slovenke prije nisam imao priliku čuti i vjerojatno je i to pridodalo mojoj ugodnoj iznenađenosti i oduševljenju ovim nastupom. All Strings Detached su veoma warpaintaste, ali s još jednom dodatnom dozom melankolije. Sve što ove žene koriste je jedna elektroakustična gitara te, po potrebi, bas gitaru i jedan bubanj. Nema tu puno filozofije i ako bi na trenutke glazba zvučala prazno, u drugom bi mahu bila ispunjena prekrasnim vokalima obiju djevojaka. Iako je koncert započeo malo dosadno, naposljetku su svi dugovi bili isplaćeni, a mi smo dobili jedan, nema bolje riječi nego ugodan koncert. U svakom slučaju bend koji ću u budućnosti pratiti.

Nakon najugodnijeg iznenađenja stigao je vjerojatno i najveći promašaj. Žen su mi bile u potpunosti izvan konteksta. Ne samo ambijenta, već i cijele večeri. Bilo mi je dosta čudno zašto se inzistiralo na lakšim stvarima koje su se na trenutke činile da traju beskonačno. Tek su pred kraj nastupa na red stigle brže stvari, ali nisu stigle isprati ono što je učinio početak. Ostao sam razočaran koncertom i vjerujem da bih otišao s polovice nastupa, no ostao sam samo da bih čuo Igru protona, elektrona i neutrona koju na kraju niti nisam dobio. Cure su se na trenutke činile izgubljene, a čak je i publika djelovala izgubljeno i zbunjeno tijekom cijelog koncerta. Ne znam što se točno dogodilo, no znam da ove tri žene mogu i znaju puno bolje te ne sumnjam da će mi se već na sljedećem koncertu odužiti.

Tabor Film Festival
Foto: facebook.com/TaborFilmFestival

Mrzim My Baby. Najprecjenjeniji bend na svijetu koji ljudi vole vjerojatno samo iz razloga jer sami sebe mrze. Poetiku ovoga benda neću nikada shvatiti i već treći put nisam uspio shvatiti zašto je toliki broj ljudi toliko oduševljen ovim Nizozemcima. Ne znam niti što da napišem o ovom nastupu. Čuli smo dva tona na gitari, jednu ili dvije riječi koje nije moguće raspoznati zbog toliko nafrljenog efekta i ništa više. Razumijem zašto je na tu glazbu moguće plesati i opustiti se, no onda si prestani lagati i odi slušati tehno, ne ovu glazbu koja u načelu jest tehno, samo ga se svoji kreatori toliko srame da govore kako proizvode nekakvu alternativu ili, tobože, rock. Bolje da smo nastavili forsirati National i Flogging Molly koji su u jednom trenutku počeli iskakati iz paštete i nikada ne čuti ovo zlo koje se zove My Baby.

S ovime se neće složiti nitko. Pun atrij ljudi koji su u transu plesali tih više od sat vremena imaju svako pravo da me nazovu debilom jer, na koncu, najvažnije je da se ljudi zabave. Hoće li netko to činiti alkoholom, heroinom ili ovom ‘glazbom’ nije moj problem. My Baby su još jednom odsvirali isti koncert koji su već tri-četiri puta svirali u Hrvatskoj. Svaka pjesma je bila ista, no ljudi su kroz tih sat vremena očito uživali. Više od toga ne mogu napisati. Sve zbrojivši i oduzevši prvi dan ostavio je jako puno upitnika nad mojom glavom koji večerašnji kišni dan naprosto mora ispraviti. Mrzim My Baby.

Drugi dan

Drugi je dan također puno obećavao, a izrodio znatno manje nego što se očekivalo. Bilo bi nelogično očekivati manje od dana na kojem nastupaju M.O.R.T., Stray Dogg, Das Univerzitas, Urban i Kozmodrum. Ipak, u praksi se dogodilo nešto drugačije.

Otvaranje večeri pripalo je Stray Doggu. Ovaj nastup bio je doslovno veličanstven i ispostavio se kao najbolji koncert večeri te potpuni pogodak. Nastup Stray Dogga nevjerojatno se uklopio na Sunset Stage, a koliko je dobro ova glazba reagirala u kontekstu govori i činjenica da se nastup produžio za pola sata jer su ljudi inzistirali da koncert ne završi. Teško mi je išta više reći o ovom koncertu, a da ne zvučim patetično i neka završi na tome da je koncert bio odličan.

Das Univerzitas ne može ne biti zabavan. Isto se dogodilo i ovog puta. Vrhunska zajebancija koja nas je nasmijala koliko nas je i rasplesala. Jako mi je drago što je bilo vidljivo da je bend napredovao od prošle godine. Još jedan nastup koji je podigao cijelu večer i koji nas je odlično pripremio za selidbu na glavni stage.

Foto: Filip Bušić / Tabor Film Festival

Urban je razočarao. Barem mene. Ali koliko sam uspio primijetiti, niti publika nije reagirala onako kako sam očekivao. Urban nije za festivale. To je činjenica. Problem je u tome i što je nastup započeo kao i ona dva u prosincu prošle godine. Vjerujem da to nije način da se započne festivalski koncert. Tim više što su prve dvije pjesme bile prilično opuštene. Koncert nije inzistirao na hitovima, već se znalo naći pjesama koje nisu toliko popularne, no cijelo vrijeme bio je prisutan svojevrsni grč radi kojeg se niti Urban niti publika nisu mogli opustiti. Iako se Urban u jednom trenutku odlučio spustiti među publiku i to dosta duboko među publiku, moram ipak reći da mi je to izgledalo već namješteno. Zbilja, nikakav drugačiji koncert od ona dva koja smo gledali u prosincu prošle godine.

J. R. August zatvorio je dan koncertom u tri ujutro u dvorskoj kapelici. Koncert je bio doista prekrasan jer je glazba savršeno odgovarala u kontekstu prostora. Augustova glazba pojačana ambijentom i zborom digla se na drugu razinu i na neku drugu dimenziju. Jedan zbilja intiman i krasan koncert koji je poslužio savršeno za kraj drugog festivalskog dana.

Treći dan

Pretposljednji dan ispostavio se kao pun pogodak. Većina koncerata bila je dobra ili odlična, no iz cijelog mora kvalitetnih nastupa najveće i najugodnije iznenađenje ipak je bio Jimmy Stanić. Gospodin Stanić sa svojih osamdeset i osam godina dokazao je da je legenda i svojim je nastupom, koji je u svakom pogledu izvan konteksta suvremenih koncertnih formi, pokazao da još ima puno toga za reći i to sve na jedan svoj osoban i direktan način.

Treći dan otvorio je onaj koji je prethodni i zatvorio, J. R. August. Vjerujem da je prošlovečernji nastup JR-u bio jedan od dražih upravo radi odličnog prostora i fenomenalne akustike. Zato mi je teško shvatiti je li i čemu je još jedan nastuo na SunSet Stageu uopće bio potreban. Razlika je bila u pratećim instrumentima, no pjesme koje su se pjevale bile su iste. Stoga, koliko god glazba odlično funkcionira na bilo kojem stage na kojem je stavite, toliko se i njezina čarolija izgubila radi dva vezana nastupa.

Tabor Film Festival
Foto: facebook.com/TaborFilmFestival

Lovely Quinces je još jedan siguran izbor, a da se radi o jednoj od miljenica domaće kantautorske scene govori i činjenica koliko se ljudi okupilo na njezinom nastupu. Iako se od nastupa jednog vokala s gitarom po običaju ne može očekivati puno, toliko se od Dunje može. Svaki njezin nastup ispunjen je energijom i vjerujem da svakim koncertom Dunja toliko i napreduje. Glazba joj sa svakim novim singlom postaje upotpunjenija i iskreno se nadam da njezina karijera nije niti blizu gotove. Jako je teško predvidjeti kuda i do koje se razine ovaj naizgleda jednostavan projekt može razvijati, no u ovom slučaju vjerujem da se može očekivati još dosta toga.

Koncert Jimmyja Stanića pohvalio sam na početku ovog teksta, no tu nije hvali kraj. Koncert ovoga čovjeka bio je jedan od najzanimljivijih na cijelom festivalu i to iz više razloga. Prvi je što ga se ne može vidjeti previše često, a drugi je taj što forma njegova nastupa u potpuno izlazi iz konteksta suvremene koncertne forme. I smatram da ovomu nije razlog što Jimmy želi do te mjere biti drugačiji od svih, već iz razloga što želi održati onu formu nastupa koja je bila prisutna na početku njegove karijere. Jimmy Stanić vratio nas je u jedno drugo vrijeme i da u isto vrijeme Let 3 nije nastupao na glavnoj pozornici, ovdje bi se okupilo znatno više ljudi.

Tabor Film Festival
Foto: facebook.com/TaborFilmFestival

Antenat je zatvorio nastupe na glavnoj pozornici pretposljednjeg dana festivala. Na koncertu nisam bio cijelo vrijeme budući da se koncert Jimmyja Stanića odužio, već na svega pet posljednjih pjesama, no iz tih nekoliko pjesama mogu zaključiti da mi je ovo vjerojatno bio najdraži nastup Antenata do sada. Tim više što je Antenat bend koji ni najmanje ne volim. Ne znam zbog čega, no te večeri izgledalo je kao da su svi raspoloženi – i bend i publika. I svi su se uživjeli u nastup te se Antenat još jednom pokazao kao bend koji može zabaviti koliko publiku, toliko i sebe same.

Posljednji nastup večeri pripao je slovenskom bendu persons form porlock. O live nastupu ovoga benda već sam prije pisao, no koliko sam ih prije nahvalio nije bilo ni do koljena nastupu na Taboru. I vjerujem da je tomu jedini razlog taj što je taj nevjerojatan ambijent Sunset Stagea još jednom odradio veliki dio posla i još jedan bend povukao na drugu razinu. No nakon što sam ih nekoliko puta pogledao live, moram se ozbiljno zapitati je li ovo glazba koja ima budućnosti ili je ona tek prolazna atrakcija. Ovaj bend ima izgrađenu priču, definiran zvuk, no ipak postoji jedna mala zabrinutnost da su personsi tek trenutno atraktivni, no ne za duge staze.

Četvrti dan

Četvrti i posljednji dan počeo je s nekakvom dozom depresije, no sve je to bilo očekivano i razumno jer ostala nam je tek šaka koncerata, a onda bismo svi već lagano morali krenuti doma. Ovom osjećaju ništa nisu pomogli niti ljudi koji su se već od podneva počeli pakirati i spremati za put kući, a još manje je ovome pomogao prvi bend večeri, Haiku Garden.

Tabor Film Festival
Foto: facebook.com/TaborFilmFestival

Prvi put sam slušao ovaj slovenski kvartet, a poslušavši njihov album prvijenac nakon vijesti da je njihova glazba bila na legendarnom KEXP-u, bilo je razumno nadati se super koncertu. No bilo je sve osim toga. Kao prvo, bend je bio puno preglasan tako da se bolje mogao čuti s dvjesto metara udaljenosti, nego ispred pozornice. Druga stvar je ta da je ova glazba glazba momenta. Ona je trenutno popularna i cool, ali za godinu dana to više nitko neće slušati. Onda će netko na tavanu naći CD Haiku Gardena za 50 godina i pričati kako je ovaj bend zaslužio puno više, nakon čega će uslijediti još neko mini razdoblje njihove popularnosti i to je to. Problem je i što bend na pozornici izgleda mrtvo. Ja nikakvu emociju od tih ljudi nisam dobio, a jedini koji je barem izgledao da se trudi bio je basist. Koncert koji me još više bacio u depresiju, iako sam do sada vjerovao da mi glazba to ne može učiniti.

Porto Morto. Bend o kojem je već postalo dosadno pisati lijepe stvari jer svi koji su pročitali barem jednu kritiku ili poslušali barem jednu pjesmu live znaju da je posrijedi kvalitetan bend čiji live nastupi daju jednu dodatnu dimenziju studijski veoma zabavnoj glazbi. Mnogo drugačije nije bilo niti ovoga puta. Radilo se još jednom o koncertu koji je iznimno kvalitetno dosadan za ikoga tko bi se upuštao u dublje glazbene analize budući da je teško reći išta osim onoga što svi već znaju. Porto Morto odradio je još jedan nastup na razini i možda je jedini bend kojemu je ovaj Sunset stage odmogao. No, bilo bi besmisleno pričati išta krivo o ovom nastupu jer glazba je u ovom slučaju još jednom pobijedila sve nespretnosti.

Tabor Film Festival
Foto: facebook.com/TaborFilmFestival

Pretposljednji nastup cjelokupnog festivala pripao je Foltinu. Još jedan od onih bendova koje prije nisam slušao, a koliko sam i mogao čuti, vjerojatno je tako i bolje. Iako bi sve to skupa na prvu izgledalo zabavno jer dosta je tu instrumenata na koje se trgaju košulje i ispuštaju duše, začudo, sve košulje ostale su u komadu. Cijeli bend zvukom balansira između glazbe s ribarskih fešti i neke suvremene, modrene, alternativne glazbe i to mi je stvaralo velikih problema. Iskreno, poetiku ovoga benda nisam uspio razumijeti.

Bili su prošle godine. Razvalili su prošle godine. Bili su ove godine. Razvalili i ove. Sudeći po broju ljudi, definitivno je riječ o najisčekivanijem koncertu ovogodišnjeg Tabora, no realno gdje god se ovi ljudi pojave, napunit će prostor. U posebnoj vrsti mantre oprostili smo se od ovogodišnjeg Tabora, no prije svega uz glazbu i bend koji polako, ali sigurno postaje zaštitni znak cijelog festivala. Ja iskreno ne bih imao ništa protiv da Kries zatvori i sljedeći Tabor Film Festival, a kako se dalo vidjeti, publika bi također bila oduševljena tom idejom.

Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari